Esmir Bašić, magistar pedagogije, nakon sedam objavljenih knjiga uglavnom vezanih za struku ili kroz formu monografija za tešanjski rodni kraj, osmjelio se da 2019. godine, na 80. godišnjicu pokreta “Mladi muslimani”, te 70. godišnjicu od velikog političko-pravosudnog montiranog procesa protiv mladomuslimana, otpočne istraživanja o ovom važnom kulturološkom, vjerskom, društvenom, patriotskom, političkom pokretu Bošnjaka muslimana, te aktivistima ovog pokreta u Tešnju, a s ciljem objavljivanja tih istraživanja u formi publikacije.

Istraživanje je bilo olakšano činjenicom da je mr. Bašić uposlenik JU Opća biblioteka Tešanj, trenutno na poziciji rukovodioca Zavičajne zbirke, te da se zapravo s određenom dokumentacijom vezanom za mladomuslimanski pokret Tešnja susreo kroz svoj posao. U daljim istraživanjima mr. Bašić koristio je svu relevantnu literaturu objavljenu o mladomuslimanskom pokretu, ali do najrelevantnijih i najvažnijih podataka došao je iz porodičnih arhiva i sjećanja nasljednika pripadnika pokreta “Mladi muslimani” iz Tešnja.

HISTORIJSKI IZAZOVI BOŠNJAKA

Nakon skoro dvije godine istraživačkog rada, početkom ove godine iz štampe, a u izdanju Udruženja “Mladi muslimani”, izašla je knjiga Tešanjski proces. Recenzenti knjige jesu Mustafa ef. Spahić i prof. dr. Almir Fatić. Knjiga se sastoji iz dva dijela, dva poglavlja. U prvom dijelu, kako to u recenziji primjećuje dr. Fatić, “autor donosi širi društveno-historijski okvir i kontekst kao uvod u bolje i svestranije sagledavanje i razumijevanje nastanka, razvoja i značaja organizacije 'Mladi muslimani', ukratko elaboriran u sljedećim tematskim cjelinama: 1) Iseljavanje u Tursku; 2) Položaj Bošnjaka u Kraljevini SHS; 3) Agrarna reforma i pljačka Bošnjaka; 4) Podjela Bosne sporazumom Cvetković-Maček; 5) Bosna i Hercegovina u sastavu NDH 1941–1945; 6) Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Autor ovim postupkom sugerira da nastanak organizacije 'Mladi muslimani' ima svoje dublje historijske razloge te se ne može izolirano, površno i nekontekstualno promatrati”.

Dakle, u prvom dijelu autor mr. Bašić ukazuje na historijske događaje i poziciju u kojoj se našao bošnjački narod pred početak Drugog svjetskog rata. Ta ekonomski, politički, nacionalno, kulturološki, vjerski, sigurnosno nezahvalna pozicija rezultirala je i motivirala mlade Bošnjake da potraže odgovor na pomenute izazove i pokušaju pomoći svom narodu. Tako nastaje pokret “Mladi muslimani”, koji se kao jedna vrijedna alternativa učmalosti i bezizlaznosti u kojoj su se našle sve bošnjačke institucije i organizacije, ali i narod generalno, širi tokom Drugog svjetskog rata velikom brzinom. To se nastavlja i odmah nakon rata i nakon uspostavljanja komunističke vlasti, a 1949. godine, kada se dešava veliki obračun komunističkog represivnog i diktatorskog režima s mladomuslimanima, ovaj je pokret kroz članstvo, a puno više kroz simpatizerstvo i podršku Bošnjaka, bio toliko jak da je, kako bilježi rahmetli Omer Behmen u knjizi Na dnu dna, mogao se takmičiti s komunističkim organizacijama ko će mobilizirati više omladine.

MLADI MUSLIMANI TEŠNJA

Drugi dio knjige naslovljen kao “Mladi muslimani” tešanjskog kraja donosi najvažnije, najzanimljivije i do sada potpuno neistražene priče o 22 pripadnika pokreta “Mladi muslimani” iz Tešnja koji su se našli na udaru komunističke vlasti 1949. godine u sklopu velikog montiranog procesa protiv pripadnika ovog pokreta u Bosni i Hercegovini, ali i šire na prostoru tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, preciznije u Sandžaku i na Kosovu. Samo u Bosni i Hercegovini, prema podacima UDB-e, tada je procesuirano 806 članova pokreta, i to: u Srezu Sarajevo 140, gradu i Srezu Mostar 72, Bileći i Nevesinju po 62, Konjicu 54, Visokom 37, Čapljini 29, Maglaju 27, Gacku 24, gradu i Srezu Tuzla 23, Foči 21, Stocu i Banjoj Luci po 20, Tešnju i Bugojnu po 19, Cazinu 17.

Broj onih koji su ispitivani u istražnim radnjama nije naveden, kao ni broj onih koji su osuđeni na društveno koristan rad. U Tešnju, prema istraživanju mr. Bašića, komunističke vlasti uhapsile su i procesuirale 20 mladomuslimana (ne 19, kako stoji u UDB-inim dokumentima, op. a.), koji su osuđivani i na zatvorske kazne u trajanju od 18 godina uz oduzimanje građanskih prava, a nekima od njih konfiskovana je sva imovina i od uglednih, bogatih domaćina postajali su puka sirotinja. Ukupno su tešanjski mladomuslimani dobili više od 100 godina zatvora, dok su dvojica ubijena bez sudskog procesa. Ubijeni su Osman Hrvić i Redžo Kurtić, a osuđeni su: Mustafa Hundur, Hamzalija Hundur, Ismet Turalić, Muharem Abduzaimović, Omer Ibrahimkadić, Redžep Aličić, Ibro Hrvić, Jusuf Subašić, Osman Pilav, Ahmet Šišić, Mehmed Zeničanin, Suljo Hasak, Muharem Ljevaković, Hasan Ljevaković, Aljo Ćeman, Suljo Bedak, Omer Bukvić, Avdo Terzić, Ibro Delibegović, Sulejman Muminović.

UBISTVA U REŽIJI UDBA-E

Osman Hrvić bio je ugledni Bošnjak Tešnja. Još prije Drugog svjetskog rata izuzetno poduzetan i imućan, vlasnik farme krava, pčelinjaka, sušare za šljive itd. Rat je završio kao partizan. Pokretu “Mladi muslimani” pristupio je nakon što je uvidio da se nova vlast prema muslimanima, vjernicima, ali i generalno prema Bošnjacima i bošnjačkim vrijednostima: nacionalnim, kulturnim, tradicijskim, vjerskim, odnosi nekorektno. U njemu je UDB-a vidjela “veliku opasnost” pa su ga 6. juna 1949. godine ubili iz zasjede upucavši ga s 11 metaka. Detalji o ovom događaju, naravno, ostali su nepoznati porodici i javnosti. Sudbinu da bude ubijen, a ne uhapšen i procesuiran imao je i Redžo Kurtić, ugledan poljoprivrednik i veliki humanista i dobrotvor.

Kako bilježi mr. Bašić, stariji Tešanjci još pamte dobrotu Redže Kurtića. Redžo je donirao značajna sredstva za izgradnju Doma kulture i drugih važnih objekata za zajednicu. No bez obzira na to, Redžo je 7. jula 1949. godine, u mjesecu ramazanu, u iftarskom vaktu, ubijen na kućnom pragu pred očima supruge i petero malodobne djece, a pod optužbom da je organizirao ljude protiv države. Ubistvo su izvršili službenici Milicijske stanice Tešanjka.

ZA MLADOMUSLIMANE TEŠNJA VIŠE OD 100 GODINA ZATVORA

Ostalih 20 mladomuslimana Tešnja, o kojima piše mr. Esmir Bašić u knjizi Tešanjski proces, imalo je sreću da budu procesuirani, a ne ubijeni. Bili su to najobrazovaniji, najbogatiji, najčestitiji, najugledniji stanovnici Tešnja. Ljudi koji su bili primjer i uzor drugima, a pritom su bili mladomuslimani, a ne komunisti. Suđeno im je u grupama ili više odvojenih sudskih postupaka, i to u Tuzli, Doboju, Tešnju, pa i na vojnim sudovima za one koji su 1949. godine boravili u tadašnjoj jugoslavenskoj vojsci. Najvažniji proces protiv mladomuslimana Tešnja bio je grupi od devet članova pokreta, a suđeno im je na Okružnom sudu u Tuzli, a presuda je pročitana u sali kina u Tešnju, gdje su u publici bili ljudi koje je doveo režim, kako bi se napravila atmosfera linča.

Scenarij kakav je bio primjenjivan i u drugim mjestima i na drugim montiranim procesima, poput “Sarajevskog procesa” 1983. godine. Iako su optužnice bile besmislene, ovi su ljudi dobijali drakonske zatvorske kazne. A kada je, recimo, pročitana presuda Hundurima, ocu Mustafi i sinu Hamzaliji, iz publike je ustao jedan instruirani prisutni, zgrabio je za ruku Husu Hundura, brata Hamzalijinog i drugog Mustafinog sina, i povikao: “Evo, i ovoga trebate uhapsiti i osuditi.”

BESMISLENOST SUDSKIH PROCESA 1949.

O biografijama svih osuđenih piše mr. Bašić, o nekima više, o nekima manje, onoliko koliko je iz dokumenata mogao saznati ili iz razgovora s rodbinom. Sve te biografije pokazuju snagu vjere, ljudskog i dostojanstvo uhapšenih. Bilo je pokušaja tokom izdržavanja kazni i nastojanja da osuđeni “revidiraju stavove”, da se nekima ponudi sloboda zarad cinkarenja drugih. To nikad nije prolazilo kod mladomuslimana, pa ni kod tešanjskih mladomuslimana. Kroz biografije se vidi i besmisao procesa koji je vođen protiv mladomuslimana 1949. godine pa, recimo, Ahmed Šišić uhapšen je i osuđen na jednu i po godinu zatvora i gubljenja građanskih prava jer je nakon hapšenja Hundura (Mustafe i Hamzalije) pomogao njihovoj porodici da ovršu pšenicu, a pritom je Ahmed Šišić bio narodni vijećnik.

Posebno je zanimljiva sudbina Hamzalije Hundura, ljekara, koji je i “donio” mladomuslimansku ideju u Tešanj sa studija i od Omera Nakičevića. Hamzalija je odležao 10 godina i zanimljivo da ga je djevojka čekala svih tih 10 godina i na kraju mu postala žena. Hamzaliju su tokom boravka u zatvoru, a u isto vrijeme u zatvoru je i njegov otac Mustafa, ponudili da revidira stavove, a zauzvrat da mu oca puste na slobodu. Kada su Mustafu i Hamzaliju doveli u istu sobu i iznijeli im plan, Mustafa je samo prstom mahnuo Hamzaliji da to ne čini i Hamzalija je odustao od revidiranja stavova. Babova riječ bila je neprikosnovena.

Kada se dešavao “Sarajevski proces”, Hamzalija je ponovo hapšen. Tri dana je proveo u pritvoru, ali je bio iscrpljen do mjere da nije mogao govoriti nekoliko dana. Njegov sin Enes, tada student, rekao je ocu Hamzaliji: “Babo, jesi li šta potpisao? Ako si potpisao, nisi trebao.” Hamzalija mu nije mogao odgovoriti od iscrpljenosti. Kasnije, kada se Hamzaliji povratio govor, rekao je Enesu: “E, da li sam bio zdrav pa da ti opalim šamarčinu, ti ćeš meni govoriti da nisam trebao potpisati, niti, ne daj Bože, koga izdati.” Ponovo vidimo taj nepokolebljivi odnos oca i sina u porodici Hundur.

Knjiga Tešanjski proces važna je i zbog toga što je ovo prvi put da se lokalno piše o “Mladim muslimanima”. I ovo je dobar urnek drugima, iz drugih lokalnih zajednica, da se posvete istraživanju i pisanju o pripadnicima pokreta “Mladi muslimani” iz njihovih krajeva. Pokret “Mladi muslimani” i njegovi pripadnici ispisali su važne stranice u historiji Bosne i Bošnjaka. Stoga je važno što više i što detaljnije istražiti ovaj pokret i njegovo djelovanje.