Dakle, kvazireligiozni teroristički kult Fethullaha Gülena (FETÖ), odnosno njegovi menadžeri u Američkoj obavještajnoj agenciji (CIA), odlučili su se pridružiti globalnom trendu identitetske politike. “Stop Erdoğan” – svjetleća reklama na “Times Squareu” koja se pojavila prošlog četvrtka imala je potpis “Plaćeno od Advocates for silenced Turkey” ili, u prijevodu, “od advokata ušutkane Turske”. O tome koliko to “ušutkana Turska” zvuči smiješno iz Turske ne bih, ali ko su ti (drveni) advokati? U tipičnom maniru fetulahdžija, kada je o skrivanju identiteta riječ, sajt organizacije tog imena u sekciji “o nama” ne nudi ni jedno jedino ime, samo izvitoperenu sliku današnje Turske uz jednu amorfnu definiciju: “Mi smo grupa pravnika, sudija, akademika, novinara i stotine aktivista koji njeguju demokratske ideale i univerzalna ljudska prava.” Portal greekcitytimes, grčka dezinformaciona kloaka (sajt bez impresuma), jedan od rijetkih medija van Turske koji se osvrnuo na “događaj”, kaže da je riječ o neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u SAD-u, iako to nigdje na sajtu ne piše. Vjerovatno se braća po dezinformaciji znaju od ranije. Nije li logično da se ljudi okupljeni oko tako plemenite ideje kao što su ljudska prava ponose svojim radom? Odnosno, ne sjećam se da sam naletio na humanitarnu neprofitnu organizaciju koja krije identitet predsjednika i glavnih ljudi u njoj. No, kao što rekoh, FETÖ manir.

“REKLAMA” NIJE TRAJALA DUGO

Sasvim ovlašni pogled na propagandu koja se valja na sajtu drvenih advokata dovoljan je da se s nedvojbenom sigurnošću ustanovi da je riječ o FETÖ operaciji započetoj prije nešto više od dvije godine. Na sajtu se krokodilske suze liju nad FETÖ operativcima palim od ruke pravde i pravosuđa nakon zločinačkog pokušaja nasilnog preuzimanja države 15. jula 2016. godine. Pritom se to “padanje” najčešće svodi na otpuštanje s državnog posla na kojem su sabotirali državu (godinama, ako ne i decenijama). No, “advokati” se zalažu za njihova “ljudska prava”.

Međutim, “reklama” na “Times Squareu”, kao što rekoh, okret je ka identitetskoj politici. Kako? To je bila samo najava protestnog okupljanja na istom mjestu (i gdje god bi još mogli da nahvataju FETÖ operativce) za “prava turskih žena”. Nije mala ironija da se jedan mizogini pokret, čiji je lider, prema svjedočenjima njegovih bivših najbližih saradnika, odbijao sjesti na mjesto na kojem je žena sjedila (dok je još toplo), sada igra na kartu “ženskih prava”. Zapravo je to, kao i sve drugo glede tog kulta, perverzno. Ali ako ćemo o perverziji, šta može biti perverznije od toga da jedan u osnovi antisemita, koji je napisao gomile antijevrejskih redova u pamfletima (koji su kasnije prijevoda radi pročišćeni), bude uspješno prodat svijetu kao zagovornik tzv. međureligijskog dijaloga?

No, menadžeri znaju šta rade. Sviraju na žicu koja rezonira u inherentno orijentalistički nastrojenom zapadnom svijetu, gdje se (i dalje) smatra da “bijeli muškarci spašavaju braon žene od braon muškaraca”, kako je to svojevremeno indijska intelektualka Gayatri Spivak s dobrom dozom cinizma primijetila. Kad smo već kod cinizma, FETÖ advokati, odnosno njihov sajt, ima podršku korporacije Amazon. Ako se na sajt te korporacije ode preko linka na sajtu FETÖ advokata i ako se nešto pazari, određeni procenat od te kupovine pripast će njima. Uvijek je zabavno kada Jeff Bezos “podržava” ljudska prava i uopće ugrožene, dok tretira uposlene (uglavnom predstavnike ugroženih, naročito ekonomski ugroženih obojenih) u magacinima Amazona kao, ako baš ne kao robove, kmetove. To je samo druga strana medalje identitetske politike na koju se šlepaju “filantropi” – izvršni direktori milijarderi koji bi da našminkaju korporacije kao “humane”.

“Reklama” nije trajala dugo. Naglo, kao što se pojavila, naglo je i nestala pod pritiskom brojnih Turaka koji žive u Americi. Mnogi ljudi nazvali su reklamnu kompaniju koja je reklamu objavila i protestirali, te je reklamna kompanija odlučila ukloniti oglas nakon zaprimljenih žalbi. Tursko-američki nacionalni upravni odbor (TASC) dao je vlastiti oglas na “Times Squareu” kao odgovor. Odbor je unajmio kamion s digitalnim ekranima na kojima se emitirao kratki program o FETÖ strukturi i pozadini pokušaja državnog udara 15. jula. Drugi gradovi van Turske i u Turskoj, Sarajevo među prvima (ako ne i prvo), pridružili su se kontrakampanji svjetlećim natpisima “Love Erdoğan”.

U subotu na “Times Squareu” okupilo se između 50 i maksimalno 100 “abli” (“oficirke” Gülenovog terorističkog kulta) i halakalo neko vrijeme te pročitalo “saopćenje” o 5.000 žena i više od 600 beba koje su “nedužne” iliti zbog “političkog progona” u turskim zatvorima. Naravno da je izostavljen detalj da je vođa kulta naredio sljedbenicama, koje su poslije 15. jula 2016. godine zbog svojih funkcija u terorističkoj organizaciji došle u opasnost od hapšenja, da zatrudne. Kao što je generalno kontekst hapšenja te bande uvijek izostavljen.

No, taj mizeran broj okupljenih – vješto skriven na njihovom promotivnom snimku protesta donjim rakursom, kako bi dva-tri reda (uz pompeznu podvučenu muziku) dala utisak mase – može se posmatrati i s optimističke strane. U New Yorku, parama utrošenim na (ogromnu) svjetleću reklamu, moglo bi se s lahkoćom sakupiti više ljubitelja dvoprstih mravojeda nego što je 6. marta bilo FETÖ operativaca na “Times Squareu”. Isto – optimizam – važi za gorespomenuti veliki broj predstavnika turske dijaspore u Americi, koji su uzeli truda da reklamnoj kompaniji stave do znanja svoje nezadovoljstvo zbog FETÖ propagande.

TERORISTIČKE MUTACIJE

S druge strane, zabrinjavajuće je to što se da primijetiti da fetulahdžije dižu glave, kako u inostranstvu, tako u zemlji (u kripto modu) i na društvenim mrežama. Hüseyin Gülerce, dugogodišnji Gülenov saputnik i dugogodišnji glodur dnevnika Zaman (svojevremene perjanice gülenističkih medija), koji je postao renegat decembra 2013. godine, rekao je u jednom TV programu u nedjelju da je cijela egzibicija oko “Times Squarea” propagandna operacija upućena Turskoj, “govore ‘još smo tu, još smo na nogama’” i dodao da su očigledno osokoljeni Bidenovim izborom, “Biden je naš” jedna je od poruka, zaključio je Gülerce. Fakat, ni prethodni stanovnik Bijele kuće im nije bio neprijatelj niti je bio spreman da uradi bilo šta u korist njihove štete, ali fakat je da FETÖ ima veći utjecaj na (tzv.) američke Demokrate. Međutim, ono što je bitno reći jeste da je podrška FETÖ-u iznad partijske politike u SAD-u, baš kao što je to slučaj s PKK-om. Jedina, ali ogromna razlika jeste ta da je ova druga organizacija priznata kao teroristička, što opet ne sprečava SAD da je štiti i naoružava.

Čitajući dijelove izvještaja komisije koja ispituje postupke tokom vanrednog stanja poslije zločinačkog pokušaja preuzimanja države 15. jula 2016. godine, a u kojem se sada, poslije sudskih procesa, potvrđuje tajni modus operandi terorističkog kulta (mnogo toga znali smo i prije, ali nije bilo sudski potvrđeno), ne mogu da smetnem s uma tvrdnju Latifa Erdoğana, također dugogodišnjeg operativca u Gülenovom kultu (pisca Fethüllahove biografije), a zatim renegata koji je svojevremeno rekao da će za potpuni obračun s FETÖ-om biti potrebno barem onoliko vremena koliko je s manje ili više smetnji operirao, a to je 40-50 godina. Dio izvještaja “FETÖ u javnim institucijama” za 2020. godinu, o kome je izvijestila Anadolu Agency (koincidentalno) u subotu, počinje zaključkom da su akcije i naredbe bile u cilju “infiltriranja u sve kapilare države” – ništa novo, reklo bi se, štaviše, čak i pomalo ograničeno. Cilj je bio infiltriranje u sve kapilare društva.

Izvještaj detaljno navodi također nešto što je bilo poznato, ali nepotvrđeno sudski, o varanjima na ispitima za državne službe, odnosno o krađama i dostavljanju pitanja FETÖ kandidatima. Slično je s akademskim licencama. Štete takvog djelovanja teško su mjerljive, zapravo su gargantuanskih proporcija i vrlo mnogo optimizma potrebno je da se povjeruje kako su svi prevaranti poslije 15. jula 2016. godine odstranjeni s pozicija na koje su došli prevarom.

U neku ruku, borba protiv FETÖ-a može se porediti s borbom protiv korone. Virus o kojem se i zna i ne zna mnogo mutira i pitanje je kada će ga se čovječanstvo riješiti. Fetulahdžije će također mutirati, kriti se, izronjavati ponovo. Samo kolektivno sjećanje (i naravno sudsko procesuiranje) na 15. juli 2016. godine bit će, nadam se, nepremostiva barijera da ponovo naude zemlji. Nažalost, to sjećanje na veličanstven otpor koji je turski narod pružio terorističkom kultu nije globalno i zato “able” mogu da kevću s “Times Squarea”.