Nafta, kao jedan od ključnih izvora energije, nije ravnomjerno raspoređena širom planete. Dok se nešto manje od polovine dokazanih svjetskih rezervi nalazi na Bliskom istoku, proizvodnja često nije srazmjerna zalihama. Primjerice, Bliski istok posjeduje oko 50 posto dokazanih rezervi, ali ostvaruje tek oko 30 posto globalne proizvodnje. S druge strane, SAD drže manje od 2 posto svjetskih rezervi, ali proizvode otprilike 16 posto svjetske nafte.

Snaga super-divova

Od 1859. godine do danas otkriveno je oko 50.000 naftnih polja, ali više od 90 posto njih nema značajniji utjecaj na svjetsku proizvodnju. Ključnu ulogu igraju polja poznata kao "super-divovi" (s više od milijardu barela nafte) i "divovi" (između 500 miliona i 5 milijardi barela). Manje od 40 super-divovskih polja sadrži polovinu sve do sada otkrivene nafte, a čak dvije trećine njih smješteno je u arapsko-iranskom sedimentnom bazenu u regiji Perzijskog zaljeva.

Enciklopedija Britannica sugerira da Saudijska Arabija prednjači s poljem Al-Ghawar, najvećim na svijetu, koje je nakon 60 godina proizvodnje generiralo 55 milijardi barela. Slijede Kuvajt s poljem Al-Burqan (drugo po veličini) i Irak, koji uprkos ogromnom potencijalu bilježi sporiji razvoj zbog ratova i unutrašnjih nemira.

Rusija, s oko 80 milijardi barela rezervi, smatra se zemljom s najvećim potencijalom za nova otkrića, posebno u teško dostupnim područjima poput ostrva Sahalin. U kaspijskoj regiji ističu se polja Tengiz i Kashagan u Kazahstanu, dok se u subsaharskoj Africi kao ključni igrači javljaju Nigerija, Angola, Ekvatorijalna Gvineja i Gabon.

U Americi, Venecuela posjeduje najveće ukupne rezerve na svijetu, oko 298 milijardi barela, ali je većina u obliku ekstra teške nafte u pojasu Orinoko. Kanada se, zahvaljujući uljnim pijescima u Alberti, pozicionirala odmah iza Venecuele i Saudijske Arabije po ukupnim rezervama. Brazil također bilježi uspon razvojem polja u dubokim vodama Atlantskog okeana.

U Evropi, Norveška i Velika Britanija dominiraju Sjevernim morem, mada britanska proizvodnja opada, pretvarajući ovu zemlju iz izvoznika u uvoznika nafte.

Teorija "vrhunca nafte"

Moderna istraživanja su efikasna i ukazuju na to da ako "divovska" polja postoje, obično se pronađu među prvih 50 do 250 istražnih bušotina. Ipak, nova nalazišta se sve češće traže u ekstremnim uslovima kao što su polarne regije, ispod debelih slojeva soli ili na dubokim morskim marginama, što značajno poskupljuje proizvodnju.

Pitanje koje godinama brine stručnjake jeste koliko još nafte ima na Zemlji. Dok su procjene iz 1995. godine govorile o ukupno tri milijarde barela nadoknadive nafte, debata se nastavlja. Jedni vjeruju u teoriju "vrhunca nafte", tzv. peak oil, prema kojoj će proizvodnja neizbježno opasti s teškim ekonomskim posljedicama. Drugi smatraju da će tehnološki napredak omogućiti eksploataciju nekonvencionalnih izvora, poput uljnih škriljaca i pijeska, čime bi se odgodila nestašica.

S obzirom na to da globalna potražnja raste, a rezerve su konačne, budućnost energetskog tržišta zavisit će od sposobnosti proizvođača da zadovolje potražnju uz istovremeno balansiranje geopolitičkih i ekonomskih faktora.

Historijat nafte

Put do statusa najvažnijeg izvora energije nafta je započela još u drevnim vremenima, kada su civilizacije poput Sumerana, Asiraca i Babilonaca pratile prirodna izviranja ove materije. Nafta se tada na površini pojavljivala u obliku naslaga sličnih katranu ili tankih slojeva na vodenim površinama, a stari narodi su je koristili u medicinske svrhe i u građevinarstvu.

Upravo su ova prirodna izviranja bila prvi jasan pokazatelj da se duboko ispod površine Zemlje nalaze značajne rezerve dragocjene sirovine. Ipak, puni potencijal nafte kao energenta prepoznat je tek sredinom 19. stoljeća.

Prekretnica koja je označila početak moderne naftne industrije dogodila se 1859. godine u Titusvilleu, u Pennsylvaniji. Tada je Edwin L. Drake završio izgradnju prve naftne bušotine korištenjem mehanizirane tehnologije. Bušotina je strateški postavljena u blizini poznatog prirodnog izvora nafte, a njen uspjeh potvrdio je da se nafta može crpiti u velikim količinama direktno iz podzemnih rezervoara. Tim činom postavljen je temelj industrije kakvu poznajemo danas.