Rod Blagojević. Američki državljanin, bivši guverner Illinoisa, osuđeni kriminalac i ponosni član srpskog političkog podzemlja - sada, začudo, vaskrsava kao geopolitički ekspert za islamski ekstremizam na Balkanu. Ako ste mislili da je ovaj region preživio najapsurdnije poglavlja svoje historije, očigledno niste očekivali da će ovom bivšem zatvoreniku, s političkom prošlošću mračnijom od julske noći u Srebrenici, biti data platforma u Washington Timesu - i to tačno pred 30. godišnjicu srpskog genocida ...
"Nedovršeni poslovi"
Da, dobro ste čuli. Na tužnu godišnjicu najvećeg masakra na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, čovjek osuđen za pokušaj prodaje mjesta u Senatu SAD-a odlučuje da upozori Ameriku na navodnu "iransko-islamsku prijetnju" koja se, kako on tvrdi, kuha u Bosni. Jer u Blagojevićevoj verziji svijeta, prava prijetnja nije poricanje genocida - već oni koji su preživjeli, ali "nisu trebali". Preživjeli koji, izgleda, duguju svoj opstanak Iranu. Ne propustima UN-a. Ne kasnoj intervenciji NATO-a. Ne otporu bosanskih boraca-vitezova.
Ovo nije samo lokalna čikaška teorija zavjere koja odzvanja u kasnonoćnim talasima srpskog nacionalističkog radija, gdje još uvijek pjevaju o Draži Mihailoviću i slave "nedovršene poslove" iz Drugog svjetskog rata. Ovo je propaganda, sada umotana u američku zastavu i plasirana kroz desničarske medije kako bi se oprala i historija i mržnja.
Hajde da ovo razložimo. U svom tekstu, Blagojević upozorava da je Bosna leglo islamskog ekstremizma, tvrdeći da postoje veze s Iranom, Hezbollahom, pa čak i Al-Kaidom. Ova naracija, lansirana baš dok Amerika ulazi u novu izbornu trku, ima za cilj širenje straha i opravdavanje novih savezništava - posebno s Miloradom Dodikom, bosanskim Srbinom nacionalistom i otvorenim secesionistom, koji već dugo pokušava rasturiti bosansku državu i koji se već nalazi na listi američkih sankcija zbog korupcije i destabilizacije.
Tekst nije upozorenje, on je signal
Blagojević, koji je proveo više od sedam godina u saveznom zatvoru zbog korupcije, sada želi biti viđen kao "govornik istine" o regionu koji ne razumije i o sukobu koji vidi isključivo kroz prizmu ultranacionalističkog revizionizma. To je kao da bankarskog lopova postavite za ministra finansija i očekujete lekciju o etici.
Ali postoji još zlokobnija poruka u svemu ovome. Blagojevićev tekst nije upozorenje - to je signal. Signal onima koji još uvijek sanjaju o "ispravljanju historijske greške" proživljavanja Bošnjaka. Kada implicira da je greška to što svi Bošnjaci nisu pobijeni u Srebrenici, on ne analizira geopolitiku - on normalizira genocid.
Budimo jasni: Genocid u Srebrenici nije predmet rasprave. On je priznat od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodnog suda pravde (ICJ) i osuđen u brojnim rezolucijama Kongresa SAD-a i Evropskog parlamenta. Preko 8.000 muškaraca i dječaka je ubijeno. Hiljade masovnih grobnica su ekshumirane. Forenzički dokazi su nepobitni. Poricanje je političko, a ne faktografsko.
Zašto sada? Zašto ova priča, i zašto preko Blagojevića? Zato što revizionizmu trebaju novi glasnici. Stara garda - Karadžić, Mladić - je u zatvoru ili osramoćena. Blagojević, sa svojim bizarnim spojem tabloidne perverzije i srpskog nacionalizma, savršen je Trojanski konj: dovoljno "američki" da ga objave, dovoljno ekstreman da proda laž.
Odgovoriti istinom
Ali Amerika ne smije biti zavedena. Isti čovjek koji je pokušao prodati Obamino mjesto u Senatu za ličnu korist, sada pokušava prodati opasnu fantaziju u kojoj se žrtve genocida prikazuju kao teroristi, a ratni zločinci kao neshvaćeni patrioti.
Prava opasnost nije Iran u Bosni - već normalizacija mržnje, pranje genocida i povratak ultranacionalističke retorike prerušene u političku analizu.
Za Bošnjake - one koje Blagojević olahko naziva "islamistima" i "Hezbollahom" – ovo nije samo uvreda. Ovo je upozorenje. Da je ista ideologija koja je dovela do genocida još uvijek živa i da se sada rebrendira za zapadnu publiku. I moramo odgovoriti - istinom, jedinstvom i nepokolebljivim pamćenjem.
Jer ovaj put, genocid neće proći nezapaženo. I njegovi apologeti neće proći nekažnjeno.

