U izjavama i postupcima Milorada Dodika i Dragana Čovića može se primijetiti uzbuđenje neuobičajeno za politički život u Bosni i Hercegovini, kao i želja da se osmorka i njeni lideri po svaku cijenu odbrane od bilo kakvih kritika konsternirane bošnjačke javnosti kojoj se kidnapuje politička volja.
Ova perverzna pasija je razumljiva ako se prisjetimo da je osmorka pristala na doslovno sve što od nje traže Dodik i Čović. Tako servilnog i nagodnog partnera Dodik i Čović, frustrirani državotvornom politikom SDA, koja im je redovno mrsila sve mračne planove, nisu mogli niti sanjati pa je stoga bilo i za očekivati da će stati u njihovu odbranu.
Dodik i Čović su u cilju njihove odbrane mobilizirali sve kapacitete pa osmorku brane ne samo putem medija već i kroz nastupe viđenijih kadrova. Jedan od aktivnijih svakako je notorni Milan Tegeltija, kojeg se svi sjećamo iz korupcionaške afere Potkivanje. Tegeltija, nekadašnji predsjednik VSTV te miljenik Dnevnog avaza i njegovih podružnica, danas je pak istaknuti član SNSD-ovog tima koji pregovara sa, ili, bolje rečeno, diktira uslove predaje, kapitulantima osmorke. Ovaj Dodikov batler upregnuo je sve svoje mentalne kapacitete kako bi odbranio osmorku od kritika bošnjačke javnosti, a način na koji to radi uobičajen je za političare (veliko)srpskog političkog habitusa.
MILANOVA “ISTRAGA POTURICA”
Svjestan da nema nikakve šanse da osmorkinu izdaju bosanskohercegovačkih i bošnjačkih interesa prikaže u pozitivnom svjetlu, štaviše, da bi to moglo biti i kontraproduktivno, Tegeltija se odlučio na ono što je karakteristično za jednog dodikovca – napadati i portretirati autentičnu bošnjačku kritiku kao “radikalne islamiste”, a SDA kao Hamas! A povod za ovakvo provjetravanje velikosrbizma po Twitteru Tegeltija je našao baš u jednom tekstu Stava, u kojem se govori o potrebi Bošnjaka da ne dozvole vlastito političko obespravljivanje, dekonstituiranje i depolitizaciju te da se takvom procesu usprotive ako treba i protestima.
Ono što je osnovno ljudsko pravo svake slobodne ljudske zajednice na kugli zemaljskoj za Tegeltiju jeste “radikalni islamizam” jer su u pitanju Bošnjaci. Štaviše, Tegeltija samo pisanje o bošnjačkoj potrebi da odbrane svoja ustavom zagarantovana prava smatra “ozbiljnim i ranim upozorenjem na ozbiljnu prijetnju” te procesom koji vodi SDA iz “ušminkanog islamizma” u “radikalni islamizam”. Za Tegeltiju je bošnjačka sloboda govora, naročito poziv da brane svoje nacionalne interese, “prijetnja islamskom radikalizacijom i potencijalnom nesigurnosti”. Propagandni termini kakvih se ne bi postidjela ni agresorska SRNA iz vremena nespokojnog Riste Đoge. Čak i ako je od Tegeltije, previše je.
No nije se Tegeltija zaustavio tek na izmišljanju “radikalnog islamizma”. U pokušaju da se odbrani od kritika zbog ovakvog klevetanja, Tegeltija je otklizao u još gori govor mržnje. Prvo je pokušao određivati granice slobode govora koje trebaju važiti za one Bošnjake koji promišljaju politiku, a zatim se upustio u portretiranje velikosrpske Kraljevine Jugoslavije, te tamnice bošnjačkog naroda, kao nekog ideala kojem trebaju stremiti današnji Bošnjaci jer su tada bili, kakve li gnusne gluposti, navodno “neuporedivno slobodniji i suvereniji”. I time je Tegeltija praktično razotkrio ne samo svoju odanost velikosrpskoj političkoj ideji, koju uostalom i nikada nije naročito sakrivao, već i kakvu funkciju ima SNSD-ove protežiranje i odbrana nelegitimne ambasadorske Osmorke.
POVRATAK U MRAČNA VREMENA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Osmorka treba poslužiti srpskoj i hrvatskoj politici da ostvare ono u čemu ih je prvi put prekinuo Drugi svjetski rat i pobjeda komunista, a drugi put otpor Armije RBiH. Od Bosne i Hercegovine se želi napraviti kondominijum Srbije i Hrvatske, gdje će Federacijom BiH upravljati Zagreb, a manjim bh. entitetom Beograd sve do trenutka kada geopolitičke okolnosti omoguće “miran razlaz”. To je doslovno isti onaj zločinački dogovor Cvetkovića i Mačeka, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, Radovana Karadžića i Mate Bobana samo u drugačijim okolnostima i ovaj put s vještačkim političkim projektom stranih ambasada koji će u ime Bošnjaka potpisati kapitulaciju. To je abdićevizacija Bošnjaka, ovaj put mnogo opasnija jer izdaja nije na periferiji Bosne i Hercegovine i ograničena na jednu sredinu, već u njenom glavnom gradu i obuhvata ne samo jednu ličnost već čitav spektar političke scene.
Osmorka također treba normalizovati i sprovesti depolitizaciju bošnjačkog kolektiva kojeg se želi onemogućiti da se politički artikuliše kako više ne bi mogao isposlovati ni Turski paragraf, a kamoli organizovati, povesti i izboriti nezavisnost Bosne i Hercegovine. Osmorka, uz pomoć svojih stranih, ali i srpskohrvatskih kontrolora, treba sprovesti mirnu, kontrolisanu i doziranu političku neutralizaciju Bošnjaka te ih vratiti u doba političkih prava i sloboda iz mračnih vremena Kraljevine Jugoslavije.
A to je vrijeme užasnog političkog i zakonskog obespravljivanja, gdje su četničke radikalske trojke, uz prešutnu dozvolu žandara sa šajkačama, tukle Bošnjake i bacale bombe na glasačka mjesta usred sarajevskog Vratnika, vrijeme opšte pauperizacije bošnjačkih starosjedioca kojima je otimana zemlja kako bi se predala u ruke srpskih kolonista, takozvanih Solunaca. To je i period ekonomskog propadanja Bosne i Hercegovine i stagniranja Sarajeva u kojem su za sve to vrijeme izgrađene samo zgrade banke i zatvora. Za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo su gori bili samo NDH i Agresija. Ali o tome se i radi. Ako se već Bošnjaci nisu mogli biološki istrijebiti genocidom i raseljavanjem, onda se barem mogu svesti na građane drugog reda koji ne uživaju ista politička prava kao Srbi i Hrvati, prije svega pravo na političku reprezentaciju.
Demonstrirana sinergija u nastupima te vrlo sličan vokabular u javnom i političkom diskursu pokazuje da je osovina zla Dodik-Čović-osmorka već zaživjela i da imaju zajedničkog neprijatelja – SDA kao simbol bošnjačke političke i kulturne emancipacije te doslovno svakog slobodoumnog Bošnjaka koji ne pristaje na zločinačku ideju vlastitog političkog nestanka.
Nažalost, očekivati je da će se međusobno ispomaganje članica osovine zla nastaviti s još većim intenzitetom. Dodik i Čović su već uspjeli upregnuti svojih osam dorata koji ih sami od sebe vuku. Čak ih i Tegeltija jaše bez sedla i tegeltije. Već sada neki zastupnici osmorke, kao i njihovi simpatizeri i botovi, otvoreno zagovaraju ono što je do jučer bio isključivo velikosrpski ili velikohrvatski narativ. Hvale Čovićevu verziju Izbornog zakona i tvrde da put Bosne i Hercegovine vodi preko Hrvatske i Zagreba, podržavaju aerodrom, tačnije rusku aviobazu, u Trebinju i srbijansko otimanje hidropotencijala Bosne i Hercegovine i narušavanje njenog suvereniteta, ali i usvajaju narative o “bošnjačkim radikalima” ili “radikalnim islamistima”, čime normalizuju i potiču eventualnu represiju spram nepokorenih Bošnjaka. A prisjetimo se da je upravo takvom demonizacijom pripreman velikosrpski Genocid nad Bošnjacima. Ono što su jučer bili “Alijini fundamentalisti” danas su “radikalni islamisti”.
MILANE, MOJE LANE
Stoga, ma koliko bilo skandalozno ili perverzno da se jedan Milan Tegeltija, osoba opterećena koruptivnim aferama, velikodostojnik pravoslavnog talibanta i stranke koja otvoreno zagovara separatizam i baštini tekovine Agresije i Genocida, intimus Milorada Dodika koji negira Genocid nad Bošnjacima i šovinistički vrijeđa bošnjački narod na dnevnoj osnovi, uopšte usuđuje spočitavati radikalizam bilo kome, a kamoli Bošnjacima, ipak treba pozdraviti njegovo oglašavanje.
Ma šta bio, Milan Tegeltija nije sporedni autsajder te stoga njegove riječi imaju određenu težinu i služe kao sistem za rano upozoravanje. “Straight from the horse's mouth”, što bi rekli u Američkoj ambasadi. Bošnjaci ne smiju zanemariti Tegeltijine poruke i uvijene prijetnje, kako one otvorene, tako i one implicitne koje se mogu pročitati “između redova”. Nemamo više tu privilegiju da se danas smijemo Milanu Tegeltiji kao što smo se smijali sličnim tipovima 1992. godine proglašavajući ih ostrašćenim budaletinama, nepristojnim papcima ili primitivnim đikanima. Laprdavi Tegeltija je svojim istupom razotkrio koliko su duboke veze između SNSD-a, HDZ-a i njihovih osam jataka, ali i praktično najavio kojim će tačno smjerom ići najnoviji atak na bošnjačka prava i slobode, koje etikete će se koristiti, kakav narativ će nametati, koga će se napadati i kako.
I na tome mu hvala.
