Tarik Sadović je rođeni Trebinjac. Tu je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu radio je u Trebinju na poslovima izvođenja, projektovanja i nadzora. Kaže da on nije izabrao politiku, nego je politika izabrala njega. Biran je u više navrata za odbornika u Skupštini općine Trebinje.
Poslije rata je tri puta biran za zastupnika u NSRS-u. Imenovan je za ministra sigurnosti i zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, a tu funkciju je obavljao od 2007. do 2009. Obavljao je savjetničke funkcije, a među njima poziciju savjetnika člana Predsjedništva BiH. U diplomatske vode je uplovio na poziciji ambasadora BiH u Kataru. Kaže da bi uživao u penziji da ne prati politiku. Izuzetan je sagovornik o aktuelnim političkim pitanjima. Ono što govori za STAV mnogima će izgledati šokantno…
Šta se događa u Vijeću ministara? Čini se kako dva ministra iz SNSD-a, od kojih je jedan Staša Košarac zamjenik predsjedavajuće Borjane Krišto, diriguju Vijećem ministara, dok iz Trojke čujemo priče o novim vjetrovima i kompromisima koji su razbili ranije blokade rada ove institucije.
- Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je navikao da širi optimizam bez pokrića. Takva je i njegova posljednja izjava: "Nadam se da odluka HDZ-a ili analiza HDZ-a neće trajati predugo. Kada dođe ministar sigurnosti iz opozicije RS-a, on svojim glasom može utjecati na sve odluke u Vijeću ministara. Košarac i Amidžić tada postaju nebitni". Na njegovu, ali i našu žalost, čak i ako Nebojša Vukanović zamijeni u Vijeću ministara smijenjenog ministra sigurnosti Nešića, neće postati bitan faktor odlučivanja.
Presudan je glas zamjenika predsjedavajuće Košarca iz SNSD-a, odnosno onog ministra iz srpskog naroda kojega on ovlasti da glasa u njegovo ime, a taj sigurno neće biti Vukanović, nego njegov stranački kolega ministar Amidžić. Izgleda da Konaković još nije rastabirio kako odlučuje Vijeće ministara u kojem on sjedi kao ministar duže od dvije godine. Kad im je svojevremeno generalni sekretar Vijeća ministara Robert Vidović rastumačio kako se glasa ako je odsutan zamjenik predsjedavajuće i nije prenio ovlaštenje drugom ministru iz njegovog naroda, iz Trojke su tvrdili da je uspostavljen presedan koji će bošnjački ministri nekad moći iskoristiti. Nije bio nikakav presedan, nego ispravno tumačenje rada Vijeća ministara. Dakle, Vukanović neće moći promijeniti odnos snaga. Vijeće ministara donosi tzv. "konačne odluke" većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju s tim da ta većina uključuje glasove predsjedavajuće i oba zamjenika predsjedavajuće VM.
Čuli smo i ministra Zukana Heleza koji kaže: "Ne trebam posebno napominjati da niko ne smije niti ima pravo pregovarati sa Dodikom". Na pozive Dodika na razgovor poručio mu je: "Ne pitaš se, Milorade, više ništa".
- Pita se Dodik itekako, a do kada će – niko ne zna. Trojkini ministri sjede sa Dodikovim ministrima u Vijeću ministara i skupa s njima odlučuju o državnim pitanjima. Ko se ne pita? Kako stvari stoje, ne pita se Trojka i to su činjenice. Da mogu, uhapsili bi Dodika, a ne mogu. Da mogu, smijenili bi Dodikove ministre Košarca i Amidžića kao i predsjedavajućeg Doma naroda, Nikolu Špirića, a ne mogu. Da mogu, formirali bi novu koaliciju, a ne mogu. Da mogu, usvojili bi evropske zakone, a ne mogu. Da mogu, usvojili bi budžet, a ne mogu.
Da su mogli, ne bi izglasali 100 miliona za zgradu Dodikovog kuma. Da su mogli, smijenili bi zamjenika direktora SIPA-e Zorana Galića, pored vidljivog kriminala, a nisu mogli. Da mogu, a ne mogu, imenovali bi ministra sigurnosti i direktore najvažnijih policijskih agencija. Ne mogu usvojiti čak ni dnevni red sjednice Vijeća ministara bez dopuštenja Košarca. Umjesto surovih i bolnih činjenica, svi mediji prenose isprazno samohvalisanje. Nema nijednog valjanog odgovora na pitanja kako će uraditi ono što najavljuju? Žalosno stanje Trojke u odnosu na partnere u vlasti iskazao je Nermin Nikšić priznanjem o preglasavanju Hrvata prilikom usvajanja Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji i obraćanjem meštru Draganu Čoviću: "Izvini, Dragane"! Zar toj bratiji nije ostalo bar malo ponosa, nego se moraju izvinjavati i za "Murphyjev zakon"?
Vlast, ipak, donekle funkcionira na državnom nivou, premda trpi žestoke kritike i udarce sa svih strana?
- Iako se koalicija SNSD-HDZ-Trojka praktično raspala, Vijeće ministara održava sjednice i donosi odluke. Smanjenog intenziteta i ograničenog dometa, ali ipak radi. To je rezultat Lajčakovih izmjena i dopuna Zakona o Vijeću ministara i njegovog autentičnog tumačenja. Prema prijašnjem zakonu kvorum za održavanje sjednice bilo je prisustvo po dva ministra iz svakog konstitutivnog naroda.
Jednostavnim nedolaskom dvojica ministara iz istog konstitutivnog naroda mogli su blokirati Vijeće ministara neodržavanjem sjednica, bez sankcija. Sada kvorum čini većina od svih članova Vijeća ministara što praktično znači da se sjednica državne vlade mogu održati i bez ministara iz jednog naroda, ukoliko opstruiraju. Prisustvo sjednicama Vijeća ministara je obavezno, a odsustvo samo u opravdanim slučajevima. Sjednice se u pravilu održavaju jednom sedmično. Prije Lajčakove odluke predsjedavajući je mogao da ne zakazuje sjednice Vijeća ministara bez sankcija, sada to ne može. Hoće li biti dogovora u Vijeću ministara, ne zna se, ali nema više namjernih jednostranih blokada održavanja sjednica Vijeća ministara. Vijeće može većinom glasova prisutnih i koji glasaju donositi zakone i odluke koje dalje idu u Parlamentarnu skupštinu BiH.
U takvim slučajevima nema etničkog uvjetovanja ili blokade. Ipak je napravljen veliki iskorak u odnosu na prethodno stanje. Neupućeni političari i nadrianalitičari još misle i tvrde da je tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak kapitulirao pred Dodikom. Vidimo brojne takve tvrdnje ovih dana. Naprotiv. Dodik nije dobio ništa, a izgubio je raniju mogućnost totalne blokade izvršne vlasti tj. Vijeća ministara. Zato je izmišljotina priča o Dodikovom "discipliniranju" Lajčaka.
Kako je moguće da "visoki" političari pogrešno tumače jedan zakon, kakav je onaj Lajčakov?
- Čitajući brojne novinske tekstove i izjave političara ja sam stekao utisak da oni uopće nisu čitali Lajčakovo autentično tumačenje koje je postalo sastavni dio njegovog nametnutog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara. Bez toga nema suštinskog razumijevanja načina rada i odlučivanja Vijeća ministara BiH. Napominjem da je cilj toga zakona donesenog odlukom visokog predstavnika 19. oktobra 2007. godine, bio da se omogući neometan rad Vijeća ministara, te da se osigura da nijedan od članova Vijeća ministara ne može opstruirati njegov rad time što jednostavno neopravdano i nedopušteno izostaje sa sjednica, kao i potreba da Vijeću ministara bude omogućeno da radi i stalno donosi odluke.
Sa ovako kompliciranim dejtonskim sistemom SNSD i HDZ vrlo rijetko mijenjaju svoje postave u Vijeću ministara i Parlamentu BiH. Dotle bošnjačka strana ubacuje mlade snage, bez iskustva i neophodnog znanja o funkcioniranju Vijeća ministara ili parlamentarnog iskustva. Desetljećima Srbima i Hrvatima valjaju Nikola Špirić, Sredoje Nović, Marina Pendeš... Nama ne valja niko. Nemamo kadrovski kontinuitet u institucijama. Vjerovatno zato se Košarac i Amidžić danas mogu bahatiti pred Trojkom.
- U pravu ste, politika je dobrim dijelom zanat koji se praktično uči. Dobrog parlamentarca i ministra nećete napraviti na fakultetu nego upornim radom i stjecanjem iskustva na odgovarajućim pozicijama. Naravno, kvalitetno obrazovanje je važno kao osnova za rad i razvoj dobrog političara, a Boga mi treba imati i "nešto" talenta.
I je li Dodik pobijedio Lajčaka ?
- Mnogi naši političari, analitičari i novinari smatraju da je Dodik izazvao krizu i natjerao visokog predstavnika Miroslava Lajčaka da povuče Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VM koji je nametnuo 2007. godine. Tadašnji predsjedavajuci Nikola Špirić iz SNSD-a je podnio ostavku čime je izazvao ostavku cijelog Vijeća ministara. Međutim, Lajčak nije povukao Zakon koji je nametnuo. Donio je tzv. "autentično tumačenje" zakona kojim je detaljno opisao ono što je zakonom nametnuo. Dodik nije pobijedio jer ništa nije uspio promijeniti. Prijašnje mogućnosti opstrukcije i blokade rada Vijeća ministara su znatno smanjene. Nedugo poslije ostavke isti saziv Vijeća ministara ponovo je potvrđen od Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, te se nastavilo s radom. Mnogi ne znaju da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 2007. donio zaključak da će se ugasiti OHR i visoki predstavnik kao dokaz prelaska Bosne i Hercegovine iz "Dejtonske u Briselsku fazu". Dodik je proizvodnjom krize uzrokovao donošenje tzv. Paketa 5 plus 2 uvjeta i ciljeva za zatvaranje OHR koji do danas nisu ispunjeni.
Ovo neznanje i pogrešno tumačenje Lajčakovog autentičnog tumačenja izmjena i dopuna Zakona o Vijeću ministara BiH pokazuje nesnalaženje i diskontinuitet, a radi čega bi mogli naivno gubiti neke političke bitke. Nisam nešto posebno cijenio Lajčaka, ali je neosporan ovaj dio njegove "ostavštine" u korist države BiH.
Mogli smo pročitati na sarajevskim portalima kako je Stevandić izjavio da je Dodik "nadigrao" Lajčaka.
- Nije ga nadigrao, nego se "preigrao". To je stara izlizana laž. Ko je nama kriv kada nismo ni poslije 18 godina u stanju javno razlučiti srpske propagandne laži od istine i činjenica? Čak i Poslovnik o radu Vijeća ministara nije usaglašen sa Lajčakovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara. Možemo samo zamišljati na osnovu čega radi i odlučuje Vijeće ministara? Postala je praksa Vijeća ministara da se dnevni red za sjednice dogovara između predsjedavajuće Krišto i njena dva zamjenika.
Ako nema konsenzusa oko neke tačke, ta se tačka skida sa dnevnog reda. Tu, prema mom mišljenju, pogrešnu praksu naročito zloupotrebljava Staša Košarac, zamjenik Borjane Krišto u Vijeću ministara, prijetnjama i ucjenama da neće glasati za dnevni red na sjednici, pa se sjednica neće ni održati. U svjetlu činjenice da je predsjedavajuća odgovorna za dnevni red i predlaže ga, a pošto Vijeće ministara donosi dvije vrste odluka, sa različitim načinom glasanja: tzv. konačne odluke i odluke koje u daljnjoj proceduri idu u Parlamentarnu skupštinu BiH, ja smatram da zamjenik Košarac može blokirati ili skinuti samo one tačke dnevnog reda za koje Vijeće ministara donosi konačnu odluku, ali ne i tačke koje će poslije razmatranja u Vijeću ministara ići dalje u Parlamentarnu skupstinu. Ovakvo tumačenje potpuno odgovara Lajčakovom autentičnom tumačenju. Zašto bi jedan zamjenik ministra iz jednog konstitutivnog naroda imao moć da blokira održavanje sjednice Vijeća ministara radi neke tačke dnevnog reda za čije usvajanje ne treba njegov glas? To konkretno znači da bi se odluka o dnevnom redu donosila većinom glasova od onih koji su prisutni i glasaju i za tu odluku ne bi trebali glasovi predsjedavajuće i njenih zamjenika. Na ovaj način bi se eliminiralo neusvajanje dnevnog reda zloupotrebom i ucjenjivanjem! Krajnje je vrijeme da se donese Poslovnik o radu Vijeća ministara i riješi ovo važno pitanje. Ili neka se obrate Schmidtu kao konačnom autoritetu za tumačenje Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa.
Svašta sebi dozvolimo. Košarac je jeftinom bagatelizacijom praktično spriječio raspravu o onim užasima koje je Dodik priredio njemačkoj ministrici Anni Luhrmann. "Takva sjednica se neće desiti jer ovo krajnje nevažno pitanje neće dobiti moju podršku da se nađe na dnevnom redu", rekao je Košarac o zahtjevu da se raspravlja o protjerivanju njemačke ministrice sa prostora RS-a.
- Naglašavam da su zamjenici predsjedavajuće(g) obavezni doprinositi efikasnijem i kvalitetnom radu funkcija Vijeća ministara utvrđenih Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. Nezakonito proglašenje njemačke ministrice "personom non grata" u RS-u i protjerivanje je prvorazredni politički skandal o kojem je moralo raspravljati Vijeće ministara i onda izvijestiti Parlamentarnu skupštinu. Da se primjenjuje ovo tumačenje usvajanja dnevnog reda koje sam iznio, Košarac se ne bi mogao bahatiti i podsmijavati cijelom Vijeću ministara i njegovim kolegama, ali i cjelokupnoj javnosti, drskim sprečavanjem rasprave o tom pitanju na Vijeću ministara.
