Jučerašnji status na Facebooku novoizabranog načelnika Općine Centar Srđana Mandića (Naša stranka) o tome da se njegov prethodnik Nedžad Ajnadžić odlučio na primanje takozvanog bijelog hljeba, odnosno  na vremenski ograničenu novčanu naknadu nakon što je “ostao bez posla”, izazvao je različite reakcije javnosti. Načelnik u istom postu navodi i imena svojih “kolega” koji su se odrekli vijećničkih primanja u novom mandatu Općinskog vijeća Općine Centar.

Zgražavanjem nad Ajnadžićevim činom, te isticanjem najnovijih pozitivnih primjera, stvara se dojam o tome kako je Našoj stranci i njenim partnerima ova vrsta novčane naknade nešto gadljivo, čemu oni nisu skloni i u čemu ne žele sudjelovati, iako postoji veliki broj dokumentiranih potvrda da su današnji članovi Četvorke bili itekako revnosni u primanju paušala i svih drugih mogućih finansijskih naknada, ali i u komadanju “bijelog hljeba”.

S tim u vezi, treba podsjetiti na slučaj Tarika Haverića, jednog od utemeljitelja Naše stranke i njezinih dugogodišnjih glavnih ideologa. Iako su se iz ove stranke požurili preko medija krajem 2014. godine pohvaliti javnost da njihov bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo neće primati “bijeli hljeb”, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) došao je do podataka koji to opovrgavaju i objavio ih na svojoj stranici.

Prema onom što je objavio CIN, Tarik Haverić ipak je dva mjeseca bio na “bijelom hljebu”, u novembru i decembru 2014. godine, te tako na ovaj nepopularan način od države dobio 2.857,25 KM.

Na Općim izborima 2010. godine Haverić je, kao kandidat Naše stranke, za mandat u Skupštini Kantona Sarajevo osvojio 887 glasova i bio trećeplasirani na stranačkoj listi. Time nije bio stekao uvjete za jedno od dva zastupnička mjesta, koliko ih je te godine osvojila Naša stranka. Prvoplasirani na listi ove stranke bio je Danis Tanović, a drugoplasirani Predrag Kojović. Nakon što je Tanović vratio mandat, Haverić je postao skupštinski zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i bio na toj poziciji od 30. januara 2013. do 10. novembra 2014. godine. Među tadašnjih 35 zastupnika Skupštine Haverić je imao najmanje osvojenih glasova, što je bilo 117 glasova manje od drugog po dobivenim glasovima najslabije rangiranog zastupnika, stranačkog kolege Kojovića.

Na veliku žalost svojih malobrojnih glasača, Tarik Haverić propustio je od 2014. godine tri prilike za novo (bjelo)uhljebljenje i time se izjednačio s Fahrudinom Radončićem po broju neuspjelih pokušaja da funkciju stekne voljom birača.

Haverić se 2014. godine na Općim izborima kandidirao na istu poziciju kantonalnog zastupnika, ali je na stranačkoj listi zauzeo četvrto mjesto, što je bilo nedovoljno. Ipak, mogao se pohvaliti da je taj put osvojio 1.453 glasa, mnogo više nego četiri godine ranije.

Kad ne može u Kanton, nije loša ni općina – uslijedili su njegovi pokušaji da postane vijećnikom Općinskog vijeća sarajevske Općine Stari Grad. I to je završilo neuspjehom, ali su ovoga puta pretrpljena dva teška uzastopna poraza. Najprije je 2016. godine osvojio tužnih 146 glasova i time bio tek sedmi na listi Naše stranke, a potom je 2020. godine, na nedavno okončanim lokalnim izborima, prošao još i gore s osvojenih 139 glasova na osmom stranačkom mjestu.

Dakle, Tarik Haverić ukupno je četiri puta okušao svoju izbornu sreću i svaki je put to završilo porazom. Četiri pokušaja – četiri poraza, četiri puta bez dovoljnog broja glasova. Ali jedan ulazak “naguzove”. Koji je završio “bijelim hljebom”.