Prošle sedmice nadigla se kuka i motika što je SDA-ovac Haris Zahiragić mršnuo Mirsada Čamdžića iz Naše stranke te ga označio balijom. Zanimljivo je, stoga, još jednom uskočiti u arhive i konzultirati bezgranično more uvreda i mrzilačkih kvalifikacija kojim je etiketirana redakcija sedmičnog lista „Stav“. Osude nije bilo, štaviše, pljesaklo se sa odobravanjem, natjecalo se ko će više i gore proklinjati i pljunuti na bošnjački nacionalni sedmični list. Na njihove smo im gadarije odgovarali što nam je činilo neizmjernu radost i na stanoviti način nam omogućivalo da intelektualnom gimnastikom ukažemo do kojeg je procenta ovdašnja medijska scena stekla status moralnog invaliditeta. Jedan od naših omiljenih zagovornika jeste i ideolog i osnivač Naše stranke Tarik Haverić, koji je tokom prošlih godina ispisao kubike i kubike teksta na temu „Stava“. Haverićevi antistavovski tekstovi su u prosjeku iznosili tri kartice teksta po jednoj misli Mustafe Drnišlića, pa ih se mora čitati doslovce napreskokce da bi uspjeli stići do cilja, posljednje tačke na malom mozgu Tarika Haverića. U tekstu iz 2018. nazvao nas je „balijskim medijskim šljamom“ što je, kako rekosmo, više nego zanimljivo za bilježenje niza političko-društvenog licemjerja u tzv. Republici Sarajevo.

„Kada se nedavno našao – opet! – na meti napada balijskog političkog šljama, predsjednik Naše stranke Predrag Kojović morao je da sa skupštinske govornice objašnjava široj javnosti da on, suprotno onome što tvrde poštovaoci jednog ustaškog ideologa, nije četnik. Sasvim u duhu vremena, taj njegov istup, emotivan i ličan, izazvao je mnogo više pažnje i izraza solidarnosti nego desetine korisnih inicijativa stranke u kojoj Kojović djeluje već deset godina. U predvidivoj sinergiji, u ove napade uključio se i balijski medijski šljam. Ne znam koliko je mlađim generacijama poznato da 'nije majka tukla Muju što se kocko, nego što se vadio', ali ova izreka koja poopštava stoljetno bosanskomuslimansko hazardersko iskustvo savršeno opisuje efekte koje izazivaju poletarci iz uredništva Stava, turskog političkog magazina na bosanskom jeziku, svaki puta kada pokušavaju da se izvade, to jest da svojim paralogizmima relativiziraju razaranje bosanskog društvenog tkiva...“, napisao je ideolog Naše stranke Tarik Haverić nastavljajući u tekstu da optužuje redakciju „Stava“ za kooperaciju sa OSA-om koja je po njemu bila pod političkim utjecajem SDA, da insinuira travestije i slične radinosti u svojim tekstualnim ponjavama koje naziva esejistikom, valjda u službi dekontaminacije društva.

To da je „Stav“ nekakav „turski bilten“, a odmah potom zbog mjesta rođenja glavnog urednika i „hrvatski bilten“, prvi je ustvari birvaktile napisao rahmetli Muhamed Filipović u svojoj kolumni za crnogorski dnevni list u Bosni i Hercegovini po imenu „Dnevni Avaz“. Vrlo je interesantno kako Haverić, inače sklon dekonstrukciji uma Muhameda Filipovića, sljeduje ovaj asocijativni niz, valjda smatrajući da je javno prozivanje nečega „turskim“ inkriminirajuće samo po sebi. I jeste, ako konzultirate srpsko-hrvatsku literaturu o vjekovnim prijetnjama osmanskog osvajača koji je došao, i opet navodno dolazi, da otima djecu, siluje žene, silom islamizira, ubija, nabija na kolac i slično.

Ovaj orijentalistički propagandni imaginarij otkriva ustvari pozicije samog Tarika Haverića, ali i njegove stranke koja nije naša (bošnjačka) po niti jednoj osnovi. Njihova srpsko-hrvatska stranka koja ovih dana s partnerima isporučuje državu nacionalistima preko Drine i preko Save. Haverićeva stranka time je prestala biti i naša bosanska. I ne vide u tome ništa loše. Pa kako i mogli kada im je predsjednik poluinteligent koji voli sve drangulije koje život pruža. Od navodnog Haverićevog kritičkog uma Njihova stranka je transcendirala do srpsko-hrvatskog neuma. Uostalom, prema riječima Predraga Kojovića tako im je preporučio američki ambasador, što je kritička preporuka koju Haverić nikada neće preispitivati.