Talijanski premijer Mario Draghi ponovo je ponudio ostavku u četvrtak, dan nakon što je spektakularno propao posljednji pokušaj da se razularene stranke u zemlji uvjere da se drže zajedno za dobrobit nacije. Nacionalističke i populističke snage ponovo su se ujedinile kako bi fatalno “torpedirale” njegovu vladu nacionalnog jedinstva.
Draghi je "ponovo podnio ostavku", navodi se u saopćenju u četvrtak ujutro koje je izdala kancelarija predsjednika Sergia Mattarelle, u kojem se dodaje da je Mattarella tu odluku "primio k znanju" i da u međuvremenu "vlada ostaje nadležna za redovno poslovanje".
Mattarella je prošle sedmice odbacio premijerovu ostavku u nadi da bi Draghi još mogao uvjeriti posvađane stranke da se drže zajedno. Dragi je to pokušao učiniti u srijedu, kada je iznio svoje argumente pred Parlamentom.
Ali, kako se približavaju izbori, talijanske stranke odlučile su destabilizirati ono što se smatralo jednom od najstabilnijih, najefikasnijih i najutjecajnijih talijanskih vlada u mnogo godina kako bi pokušale steći političku prednost i preuzeti vlast.
Efektivni kolaps Draghijeve vlade predstavljao bi razoran udarac i Italiji i Evropi. Već u četvrtak finansijska su tržišta negativno reagirala na skori odlazak premijera Draghija, bivšeg predsjednika Evropske centralne banke, koji je pomogao u spašavanju eura i koji je silom svog kredibiliteta povećao povjerenje investitora u talijansku ekonomiju.
Draghi je uveo u Italiju u kratkotrajno zlatno razdoblje nakon što je preuzeo dužnost privremenog premijera 2021. godine, a u svom govoru u srijedu rekao je da je koalicija širokog jedinstva omogućila Italiji da izađe iz najgore faze pandemije, brzo usmjeri finansijsku pomoć onima kojima je bila potrebna i smanji “beskorisnu birokratiju”.
Premijer je pred Parlamentom naveo ključne elemente u raznim sektorima koji su obilježili njegovu vladavinu, uključujući povećanu energetsku nezavisnost od Rusije, što smatra da je “od suštinskog značaja za modernizaciju Italije“, i napomenuo da je Rim već dobio 45,9 milijardi eura (približno 90 milijardi maraka) od Evropske komisije kao sredstva za oporavak, a još 21 milijarda eura je na putu.
Pod Draghijem je Italija ostavila mnogo veći trag u Evropi. Uvjerio je zemlju, ekonomski vezanu za Rusiju, da zauzme čvrst stav i oružjem podrži Ukrajinu, da zauzme vodeću ulogu u priznavanju zahtjeva Kijeva za članstvo u Evropskoj uniji i da osudi rusku agresiju i kazni Moskvu sankcijama.
Mnoge Draghijeve pristalice tvrdili su da je ova injekcija stabilnosti i kompetencije u talijansku politiku, te umjerenost koja je potrebna za zajednički rad u vladi nacionalnog jedinstva, u suštini cijepila zemlju od njene populističke groznice.
Umjesto toga, Italija je krenula u izbore na kojima najpopularnija političarka Giorgia Meloni vodi stranku neofašističkih korijena čija je popularnost naglo porasla na 22 posto u anketama, s manje od 5 posto na posljednjim izborima 2018. godine.
Za razliku od Meloni, koja je lansirala bombe za kampanju iz opozicije, njen nominalni saveznik Matteo Salvini iz stranke Liga ušao je u vladu nacionalnog jedinstva dijelom kako bi zadovoljio svoju proposlovnu glasačku bazu na sjeveru zemlje kojoj se sviđao Draghi. Ali u srijedu, s približavanjem izbora, Salvinijevo strpljenje se istrošilo i on je doveo do kolapsa vlade očigledno željan da se vrati na predizborne noge, da povrati popularnost koju mu je Meloni uzela i pokaže da bi on trebao biti sljedeći premijer Italije.
Ko god da se nađe na vrhu, Salvini i Meloni formirali su savez zajedno s bivšim premijerom Silvijom Berlusconijem. Time su postali favoriti na predstojećim izborima, koji bi mogli biti organizirani krajem septembra ili početkom oktobra.
(Izvor: New York Times)
