Nakon što su SAD okončale svoju 20-godišnju okupaciju Afganistana u augustu 2021., talibani su ponovo preuzeli kontrolu nad zemljom. Za razliku od perioda od 1995. do 2001. kada su talibani vladali Afganistanom, Iran je vodio pozitivniju politiku prema talibanima i inicirao je kontakt s grupom prije povlačenja SAD-a.
Tokom 1990-ih, Talibani su pogubili devet ljudi, uključujući osam diplomata i jednog novinara, u iranskom konzulatu u afganistanskom gradu Mazar-i Sharif. Incident je eskalirao tenzije između Talibana i Irana, gotovo ih gurnuvši na ivicu rata.
Međutim, zbog približavanja Talibana i Irana tokom američke okupacije, neki talibanski zvaničnici posjetili su Iran. Talibanski zvaničnici ubijeni su u američkim bombama po povratku iz posjeta Iranu. Odnosi između Irana i Talibana doveli su do približavanja njihovog antiameričkog raspoloženja, što je rezultiralo ublažavanjem njihovih pristupa i dovelo ih do saradnje.
Dakle, kada su talibani preuzeli kontrolu nad zemljom, javno mnijenje u Iranu je bilo podijeljeno. Establišment je pokazao pozitivan stav prema talibanima, otvarajući put novom diplomatskom poglavlju između dvije strane.
Tokom ovog perioda, Iran je minimizirao svoju vojnu, političku i diplomatsku podršku šiitskoj manjinskoj grupi Hazara, koju je podržavao na osnovu vjerske pripadnosti, i Tadžicima, s kojima je imao bliske kontakte na osnovu etničke pripadnosti, u zamjenu za tolerisanu politiku Talibana prema ovim narodima.
Diplomatski odnosi između Teherana i Talibana su poboljšani, ali odnos između dvije strane temelji se na opreznom i realističnom pristupu, a ne na čistom optimizmu. Iran očekuje da Talibani ispune svoja obećanja u praksi, a pita se i za stav međunarodne zajednice i regionalnih aktera. Stoga Iran usvaja pristup čekanja i gledanja umjesto da odmah zvanično prizna talibane.
Otkako su Talibani preuzeli vlast, bilo je 12 slučajeva graničnih tenzija između Irana i Afganistana. Međutim, incidenti su držani pod kontrolom kroz pregovore. Pored tenzija na granici, povremeno je bilo političkih kontroverzi na diplomatskom nivou u vezi sa dugogodišnjom krizom vode, krijumčarenjem i povratkom miliona afganistanskih izbjeglica u Iran. Iranski predsjednik Ebrahim Raisi nedavno je dao izjavu u vezi s nedovoljnom dodjelom udjela vode iz rijeke Helmand, koja izvire iz Afganistana i ulijeva se u Iran. Talibani su odgovorili da ne mogu osigurati više vode zbog suše, što je dovelo do sukoba na granici.
Imaju li Talibani vojnu moć da se takmiče sa zemljama u regionu?
Vojna moć Talibana ne proizlazi samo iz njihove vojne opreme i kapaciteta, već i iz njihovog iskustva i metoda u nekonvencionalnom ratovanju. Najbolji primjer za to je ratna strategija koju su Huti razvili u Jemenu protiv Saudijske Arabije i njenih saveznika. Uprkos ograničenim vojnim i oružanim sposobnostima, ratna strategija se pokazala kao veoma remetilačka nanoseći značajnu materijalnu i psihološku štetu protivničkoj strani. Stoga, nije izvodljivo da se talibani upuštaju u konvencionalni rat sa zemljom kao što je Iran, posebno imajući u vidu 80 milijardi dolara vrijedne vojne opreme koju su SAD ostavile za vrijeme svog povlačenja.
Međutim, kao rezultat asimetričnog rata kojeg su Talibani vodili protiv SAD više od 20 godina, stekli su samopouzdanje da neće ostati ravnodušni ako se miješaju u njihove unutrašnje stvari. Iako su Talibani rekli da neće predstavljati prijetnju susjednim zemljama sve dok se ne miješaju u njihove unutrašnje stvari, to podstiče susjedne zemlje da djeluju oprezno. Iran, Pakistan, Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenistan povećali su mjere sigurnosti na svojim granicama s Afganistanom.
Koji su mogući scenariji za region?
Pored teritorijalnih pretenzija prema Pakistanu, Talibani vrše pritisak na Islamabad kroz svoje etničke veze sa milionima Paštuna u Pakistanu. Postoji i mogućnost potencijalnih efekata i podrške jačanju radikalnih grupa u centralnoj Aziji.
Spor oko vode s Iranom, pored krijumčarenja, etničkih i sukoba identiteta, te pitanja miliona afganistanskih izbjeglica, potencijal za sukobe, iako lokaliziran, stvara stalnu atmosferu budnosti koja prevladava u regiji. Pronalaženje trajnog rješenja za ove probleme sa Talibanima, koji nemaju iskustva u vođenju države, ne čini se izvodljivim u kratkom roku za stvaranje trajnog okruženja sigurnosti, stabilnosti i mira.
Još uvijek je neizvjesno koliko će vremena trebati međunarodnoj zajednici da prizna Talibane. Kina, Rusija, SAD, zemlje EU i susjedne države Afganistanu trenutno testiraju svoje odnose s talibanima. Čini se da će se trenutna situacija nastaviti sve dok Talibani ne pokažu svoju sposobnost da ispune zahtjeve i odgovornosti savremene države. Stoga, Iran također nastoji riješiti potencijalne probleme i lokalizirane sukobe s talibanima bez upuštanja u rat, uzimajući u obzir ove uslove.
Štaviše, uzimajući u obzir ekonomski pritisak izazvan američkim sankcijama i eskalirajuću ekonomsku krizu koja je izazvala nove političke i socijalne proteste u zemlji, Iran pokušava da popravi svoje narušene odnose sa susjednim zemljama izbjegavajući sukob s Talibanima. S druge strane, obje strane su pod pritiskom SAD-a i podložne njihovim sankcijama, zbog čega pružaju podršku jedna drugoj i pokazuju da mogu kontrolisati nastajuće lokalizirane sukobe i krize.
