Povezanost obavještajnih službi s organiziranim kriminalom i mafijom tema je koja intrigira javnost i istraživače već decenijama. Dok popularna kultura često prikazuje tajnu saradnju kao standardnu praksu, akademska i historijska istraživanja pružaju složeniji uvid u ovu dinamiku. Iako ne postoji jedinstvena, univerzalna teorija, postoje historijski primjeri i analize koje ukazuju na to da su obavještajne službe povremeno koristile ili čak pomagale u stvaranju kriminalnih grupa radi ostvarivanja svojih ciljeva.

Historijska pozadina: Mafija kao oruđe

Jedan od najčešće citiranih primjera povezanosti obavještajnih službi s mafijom datira iz perioda Drugog svjetskog rata. Američke obavještajne službe, posebno Office of Naval Intelligence (ONI), uspostavile su saradnju s vođama sicilijanske mafije. Operacija, poznata kao Operacija Podzemlje (Operation Underworld), imala je za cilj osigurati sigurnost njujorških luka od moguće sabotaže od strane sila Osovine. Američka vojska je vjerovala da mafija, sa svojim utjecajem na lučke radnike, može spriječiti špijunažu i sabotažu.

Ova saradnja je kulminirala tokom savezničke invazije na Siciliju 1943. godine. Američka vojska je, uz pomoć Luckyja Luciana, jednog od najutjecajnijih mafijaških bosova, iskoristila mafiju kao logističku podršku i izvor obavještajnih podataka. Luciano je iz zatvora pomagao uspostavljanju kontakata s mafijaškim porodicama na Siciliji, koje su olakšavale invaziju, usmjeravale vojnike i identificirale fašističke simpatizere. Zauzvrat, saveznici su mafijaškim vođama dali slobodne ruke, što je doprinijelo njihovoj reaktivaciji i jačanju moći nakon poraza fašističkog režima.

Hladni rat i antikomunistička borba

Nakon Drugog svjetskog rata, dinamika se promijenila, ali ne i saradnja. Tokom Hladnog rata, glavna prijetnja s kojom su se suočavale zapadne obavještajne službe bio je komunizam. U nekim državama, obavještajne službe, posebno CIA, koristile su mafiju i kriminalne organizacije kao oruđe za borbu protiv komunističkih pokreta.

Primjer za to je Italija, gdje su američke i talijanske obavještajne službe sarađivale s mafijom kako bi spriječile dolazak Komunističke partije Italije (PCI) na vlast. Mafija je bila viđena kao jaka antikomunistička snaga, sposobna da utječe na glasanje i zastrašuje političke protivnike. Ova saradnja, iako nikad formalno priznata u potpunosti, doprinijela je jačanju moći mafije u poslijeratnoj Italiji. Slični primjeri se mogu pronaći i u drugim dijelovima svijeta, poput Vijetnama, gdje su obavještajne službe koristile lokalne kriminalne grupe za svoje operacije.

Povezanost s trgovinom drogom

Povezanost obavještajnih agencija s trgovinom drogom jedna je od najkontroverznijih tema u modernoj historiji. Iako su tvrdnje često predmet debate, postoje brojni dokumenti i svjedočenja koji ukazuju na to da su obavještajne službe, posebno tokom Hladnog rata, tolerisale ili čak aktivno učestvovale u prometu narkotika. Motivacija iza ovakvih operacija bila je složena, često vođena političkim interesima, finansiranjem tajnih operacija ili slabljenjem protivnika.

Zlatni trokut i CIA: Džungla opijuma

Jedan od najpoznatijih primjera je uloga CIA-e u regiji poznatoj kao Zlatni trokut, koji obuhvata dijelove Mjanmara, Laosa i Tajlanda. Tokom Vijetnamskog rata i borbe protiv komunizma, CIA je sarađivala s plemenskim vođama i lokalnim milicijama u Laosu. Ove grupe, koje su bile ključne u borbi protiv komunističkih snaga, finansirale su se uzgojem i trgovinom opijumom.

CIA je, prema brojnim izvještajima, direktno pomagala u transportu opijuma i heroina, koristeći svoje avione, poznate kao Air America, za prevoz droge. Službeni stav je bio da je to nužno zlo, jer je finansiralo antikomunističke snage, a istovremeno sprječavalo širenje utjecaja Sjevernog Vijetnama. Ova saradnja je, međutim, doprinijela tome da Zlatni trokut postane jedno od najvećih svjetskih središta proizvodnje opijuma, što je imalo dugoročne posljedice po globalno tržište droge. Knjiga "The Politics of Heroin: CIA Complicity in the Global Drug Trade" Alfreda W. McCoya detaljno opisuje ove operacije.

Nikaragva, Iran-Contra i kokain

Još jedan ključni primjer je Iran-Contra afera 1980-ih, koja je otkrila složenu mrežu trgovine oružjem i drogom. Visoki zvaničnici administracije Ronalda Reagana su tajno prodavali oružje Iranu, a profit su preusmjeravali za finansiranje desničarskih pobunjenika, kontraša, u Nikaragvi.

Tokom istrage, pojavile su se ozbiljne optužbe da su kontraši uveliko finansirali svoje operacije krijumčarenjem kokaina u Sjedinjene Američke Države. Iako nije dokazano da je CIA direktno upravljala tim krijumčarenjem, postojali su izvještaji o tome da su obavještajni agenti bili svjesni tih aktivnosti i da su ih tolerisali. U izvještaju inspektora generala iz 1998. godine navodi se da je CIA bila svjesna optužbi za trgovinu drogom unutar kontrasa, ali da su odstupili od provođenja zakona kako bi ostvarili svoje političke ciljeve. Novinarski rad Garyja Webba "Dark Alliance" iz 1996. godine, iako kontroverzan, snažno je ukazao na veze između CIA-e, kontraša i epidemije crack kokaina u Los Angelesu.

Italijanska mafija i heroinski put

Veza između obavještajnih službi i trgovine drogom seže i do Evrope. U poslijeratnoj Italiji, američke i talijanske obavještajne službe su, u borbi protiv komunizma, indirektno pomogle sicilijanskoj mafiji da uspostavi kontrolu nad heroinskim putem koji je vodio od Turske, preko Sicilije, do Sjedinjenih Država.

Mafija je, koristeći političku zaštitu i moć stečenu tokom saradnje sa saveznicima, postala ključni igrač u globalnoj trgovini drogom. Službe su zatvarale oči pred ovim aktivnostima jer im je mafija bila koristan antikomunistički saveznik. Ovaj period je poznat kao Pizza Connection, velika operacija trgovine heroinom koju su sicilijanska i američka mafija vodile 1970-ih i 1980-ih, a koja je pokazala dubinu mreže i njenu globalnu povezanost.