Predavanje i izložba “Rukopisna djela andaluzijskih autora u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, koju autorski potpisuje direktor biblioteke Osman Lavić, bili su posljednji dio ovogodišnjeg programa “Pamćenje svijeta /Memory of The World”.

Riječ je o izložbi postavljenoj u sklopu programa koji već 30 godina organizira UNESCO. Kulturološko blago izgubljeno u ratnim razaranjima u Bosni i Hercegovini, kao simbol nacionalnog identiteta, prije 30 godina prepoznala je ova organizacija. Tada su, u svrhu očuvanja nemjerljive kulturne vrijednosti, oformili registar pod nazivom “Pamćenje svijeta”.

Danas je taj program međunarodna inicijativa pokrenuta radi zaštite dokumentarne baštine čovječanstva od zaborava, zanemarivanja, zuba vremena i klimatskih uvjeta te namjernog i nenamjernog uništavanja. Poziva na čuvanje vrijednih arhivskih fondova, zbirki biblioteka i privatnih zbirki, registar je zbirka dokumenata, rukopisa, usmene predaje, audio-vizualne građe, bibliotečke i arhivske građe univerzalne vrijednosti. Godišnjica postojanja ovog značajnog registra obilježava se petodnevnom manifestacijom.

Značajan dio ovogodišnje manifestacije izložba je djela andaluzijskih autora koja se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. “Čuvamo oko 200 primjeraka djela autora porijeklom iz nekadašnjeg Al Andalusa, odnosno današnje Španije. Radi preglednosti, na izložbi smo predstavili petnaestak autora i njihova djela i poredali ih tematski”, kaže autor izložbe Osman Lavić. “Neke od tih vrijednih knjiga dospjele su iz Španije i do Bosne i njenih obrazovnih institucija. Neke je i ovdje zadesila sudbina originala iz kojih su prepisivani te su nestali u vremenima ratova, požara, naše nebrige ili pomanjkanju svijesti o njihovoj vrijednosti i značaju.”

Gazi Husrev-begova biblioteka, koja se klasificira kao historijska, odnosno biblioteka specijalnih zbirki, stara je 485 godina. Biblioteka je od 8. januara 1537. godine, kada je osnovana drugom vakufnamom (zakladnim dokumentom) tadašnjeg namjesnika Bosne Gazi Husrev-bega, nekoliko puta izmještena. Svojoj kući, odnosno u kompleks Gazi Husrev-begovih vakufa, vratila se 2014. godine, a nova zgrada u kojoj se danas nalazi poklon je naroda i vlade države Katar.

Gazi Husrev-beg u svom je kompleksu prvom vakufnamom osnovao džamiju, hanikah, a kasnije i medresu i druge objekte i vjersko-prosvjetne institucije. Ipak, da bi zaokružio sistem vjersko-obrazovnih i odgojnih institucija, odlučio je osnovati biblioteku, te u vakufnami naznačio da višak sredstava od gradnje izdvoji za nabavku vrijednih i probranih knjiga koje će služiti učenicima i prepisivanju onima koji se budu služili naukom. Štaviše, sam Gazi Husrev-beg učestvovao je u nabavci određenih knjiga, a bilješka o tome navedena je u nekoliko rukopisa.

Najstarija knjiga koju biblioteka čuva prepisana je 1106. godine, a riječ je o svesku enciklopedijskog djela Oživljavanje islamskih znanosti islamskog učenjaka Muhammeda al-Ghazalija.

Biblioteka posjeduje oko 100.000 bibliotečkih jedinica. Na prvom je mjestu rukopisna građa, 10.585 kodeksa rukopisa na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i perzijskom jeziku) i bosanskom jeziku pisanom arapskim pismom različitog sadržaja iz različitih perioda i na različitim mjestima na kojima su nastali rukopisi. Karakteristično je to da su to štiva koja su se koristila u odgojno-obrazovnim zavodima na prostoru Bosne i Hercegovine i šire. Neka od njih nastajala su u različitim mjestima prostranog islamskog carstva, ali su dopremana ovdje i korištena na ovim prostorima.

Rukopisna građa u središtu je i izložbe i o andaluzijskim autorima. Predstavljena su djela iz filozofije, tumačenja i historije islama, farmakologije, književnosti, sintakse arapskog jezika.

“U tematskom okviru kur'anskih znanosti predstavili smo trojicu autora, Ibn Hazma, Ed-Danija i Al- Shatibija”, pojašnjava Latić. “Ibn Hazm je poznat po svom književnom djelu koje je i kod nas prevedeno, a riječ je o 'Golubičinom đerdanu', koje je mnogim teoretičarima svjetske književnosti jedno od najljepših književnih ostvarenja uopće. U biblioteci imamo njegovo djelo 'Derorigirani ajeti u Kur'anu'. Kada je Ed-Dani u pitanju, on je iza sebe ostavio više od stotinu djela iz islamske znanosti, a za nas je posebno interesantna činjenica da se njegovi kiraeti nalaze na marginama Šerifovićevog Mushafa.”

Mushaf Fadil-paše Šerifovića jedan je od najljepših prijepisa Kur’ana iz 19. stoljeća koji je prepisao kaligraf Muhamed Dagistani 1849. godine. Mushaf Fadil-paše Šerifovića uvakufio je Fadil-paša Šerifović, za Gazi Husrev-begovu džamiju i biblioteku, kao glavni primjerak prema kojem će se ispravljati drugi rukopisi Kur’ana i prema kojem će se učiti oni koji izučavaju sedam poznatih kiraeta (načina čitanja Kur’ana). “Ed-Danijevo djelo govori o sedam, odnosno deset načina učenja Kur'ana”, dodaje Lavić. “U biblioteci se čuva sedam primjeraka njegovog djela. Radovi su mu u Bosnu, u sklopu biblioteke Osman Šehdi efendije Bjelopoljca, 1727. godine došla na ove prostore, a prepisivana su uglavnom u 16. stoljeću.”

Kada su u pitanju hadiske znanosti, Lavić izdvaja i 37 djela Qadija Iyada koja se čuvaju u biblioteci. “Neke od njih je uvakufio Memiš Šah-beg 1569. godine za svoju medresu i biblioteku koju je osnovao u Foči. U vakufnami stoji da ju je uvakufio za učenjake koji se bave proučavanjem hadiskih nauka. Od ovih 37 primjeraka, izdvajamo onaj koji je prepisan u Tripolisu, u današnjoj Siriji, 1362. godine te onaj koji je prepisan u Istanbulu 1717. godine.”

Primjerci ovog djela bili su u vlasništvu Mehmeda Handžića, u privatnoj biblioteci kadije iz Zvornika, a jedan je prepisao Fejzulah Smail Dženetić u Sarajevu 1804. godine. Jedan je uvakufio Asim Mutevelić za potrebe mekteba koji je djelovao u sklopu Careve džamije u Sarajevu.

Lavić posebno naglašava radove Imama aš-Šatiba, koji je bio autor značajnih radova iz različitih znanstvenih disciplina, a ono što je pronijelo slavu o njemu jeste djelo Hirz al-amani wa wadžh at-tahani, poznatije kao Šatibija. Sve do današnjih dana ovo je djelo nezaobilazna literatura u teorijsko-praktičnom proučavanju sedam poznatih kiraeta Kur'ana. Ono spada i u najznačajnija i najimpozantnija djela poezije općenito i nije poznato da je prije ili poslije napisano djelo ovakvog stila i vrijednosti koje mu je u naučnom smislu moglo parirati.

U Gazi-Husrev begovoj biblioteci čuvaju se djela nastala “od Mašrika do Magreba”, nisu ograničena vremenskim niti geografskim odrednicama pa su tako i djela s andaluzijskog prostora dospjela u Gazijinu biblioteku.

“Ovdje su prisutna djela iz kur'anskih znanosti, iz hadiskih znanosti, iz farmacije, metrike... Djela koja nisu bila mezhepski određena i ograničena”, kaže Lavić, nastavljajući: “Međutim, nemamo nijednog djela iz islamskog prava zato što se na prostoru tadašnje Španije koristio drugi mezheb. Da ne bi dolazilo do nesuglasica, do sudaranja, jednostavno, ta literatura nije bila frekventna zato što se na našim prostorima koristila literatura hanefijskog mezheba.”

Pojašnjavajući kako su u Bosnu stigla djela andaluzijskih autora, Lavić kaže kako su trgovci kupovali knjigu i donosili je u Bosnu, oni koji su se bavili naukom dolazili su do njih na najrazličitije načine. Isto tako, dodaje, Andalužani su putovali po islamskom svijetu, trgovali po raznim njegovim krajevima, umirali u Kairu, Damasku, Aleksandriji... “Naši ljudi su išli na studije u Egipat, nalazili bi djela, prepisana, i donosili bi ih u Bosnu.”

Važna karakteristika radova andaluzijskih autora, kaže Lavić, jeste da su dobro primljena na ovim prostorima, da su bila komentirana od naših autora. “Abdulah Bošnjak je napisao komentar Ibn Arebija, taj je komentar preveo profesor Rešid Hafizović. Najpopularnija djela autora andaluzijskog porijekla su bila u stihu i ta su djela lahko pamtljiva. Naša su ih djeca učila napamet po mektebima i medresama. Šatibija se, naprimjer, i dalje izučava, imamo hafize koji je danas znaju napamet, a riječ je o 1.173 stiha.”

Prevođenje djela andaluzijskih autora bilo je toliko važno da je smatrano oprostom od grijeha. Tome svjedoči i jedan od natpisa na nadgrobnom kamenu u središtu Sarajeva, u haremu Ferhadija džamije. “Tu se nalazi nišan izvjesnog bosanskog age Čelebi-age. Na uzglavnom nišanu, na sve četiri strane, naš pjesnik Mejli, koji je pjevao tarihe, spjevao mu je tarih 1747. godine, u kojem, između ostalog, piše da je taj Čelebi-aga prepisao jedan primjerak djela pa svakako da će mu to djelo biti uzrok oproštaju grijeha”, kaže Lavić, zaključujući: “Stoga, na nama je danas da ova djela čuvamo, da o njima govorimo i da ih pokazujemo i da čuvamo tradiciju njihove upotrebe na našim prostorima.”