Iran je stoljećima u fokusu svjetske javnosti, ne bez razloga. Riječ je o nasljedniku jednog od najmoćnijih carstava starog svijeta, koje se prostiralo od Indije do Egipta i u svom zenitu pokorilo brojne tadašnje velesile. Prije hiljade godina Perzijsko carstvo bilo je svjetska velesila. 

U nebrojenim pohodima osvojilo je brojna carstva i kraljevstva. Među osvojenim zemljama bile su i onovremene velesile kao što su Egipatsko kraljevstvo, Babilonsko i Asirsko carstvo...

Temelje tog carstva postavili su Medijci i Perzijanci, a njegov uspon započinje pobjedom Perzijanaca pod vodstvom cara Kira II. Nakon ujedinjenja s Medijom, Kir stvara snažnu državu koja ubrzo postaje dominantna sila. U nizu osvajanja pokorio je Lidiju, Babilon, Judeju i brojne feničke gradove, ali je ostao upamćen i kao vladar koji nije razarao osvojene zemlje – obnovio je Jerusalemski hram i omogućio povratak prognanih naroda.

Njegov nasljednik Kambiz proširio je carstvo na Egipat, dok je Darije I učvrstio vlast, ugušio pobune i proveo ključne reforme. Carstvo je podijelio na satrapije, unaprijedio upravu i oslobodio stanovništvo poreza na određeni period, čime je dodatno stabilizirao državu.

- Ovaj dio perzijske historije zapisan je u najvažnijem dokumentu koji se odnosi na staru Perziju - u natpisu uklesan na Behistinskoj stijeni koja se nalazi na putu između Bagdada i Teherana. Tekst je napisan na tri službena jezika koji su se govorili u zemlji: perzijskom, babilonskom i elamskom. U njemu se, pored ostaloga, navodi kako je Kambizov nasljednik Darije I za kratko vrijeme uspio ugušiti pobune u odmetnutim zemljama: "Evo šta sam uradio voljom boga Ahuramazde: u toku jedne godine, pošto sam postao car, borio sam se u devetnaest bitaka i voljom boga dobio sam ih sve a devet careva sam zarobio". Natpis prati reljef na kojem su prikazani prizori iz bitaka, među njima i zarobljeni carevi pokorenih zemalja vezani lancima - ističe poznati profesor, historičar i arheolog Enver Imamović. 

U natpisu car dalje navodi šta je sve učinio za narod: "Podigao sam hramove koji su u neredima bili porušeni, vratio sam narodu pašnjake koji su im bili oduzeti, vratio sam im pokretnu, nepokretnu i drugu imovinu koja im je u neredima bila oteta". Car nije na tome stao. Izdao je ukaz kojim se narod oslobađa plaćanja poreza u trajanju od tri godine i za to vrijeme sposobni muškarci se oslobađaju vojne obaveze.

Snagu Perzijskog carstva činila je organizirana vojska, posebno elitna jedinica "besmrtnika", kao i razvijena infrastruktura. Čuveni "Carski drum" povezivao je udaljene dijelove carstva, omogućavajući brzu komunikaciju i trgovinu.

- Temelj ove i ovolike moći bila je uređena i dobro opremljena vojska. Jezgro joj je bio stajaći kontigent, to jest carska garda, sastavljena od konjanika i 10.000 pješaka koji su nosili naziv "besmrtni". Za njih je važio pravilo: pobijediti ili poginuti. Kao takvi smatrani su najkvalitetnijim vojnicima starog svijeta. O njihovim podvizima pisano je još u starom vijeku. Perzijske besmrtnike prikazuju brojni reljefi, a o njima su pisali i starogrčki pisci. Jedan od njih bio je i Ksenofont koji ih je je dobro upoznao iz bitaka s njima. S divljnjem govori o njihovoj hrabrosti, taktici, odanosti prema caru i njihovoj požrtvovanosti kada su u pitanju neprijatelji zemlje - pojašnjava Imamović. 

Posebnost stare Perzije bila je i religija, s naglašenim kultom vatre, te bogata prirodna nalazišta zlata, srebra i bakra, zahvaljujući kojima je kovan poznati zlatni novac darik.

O veličini carstva svjedoče i zapisi antičkih autora, među kojima se ističe Herodot. Ipak, moć Perzije okončana je u 4. stoljeću prije nove ere, kada ju je porazio Aleksandar Makedonski nakon bitke kod Gaugamele.

Iako je carstvo nestalo, njegovo političko i kulturno nasljeđe ostalo je trajno utisnuto u historiju brojnih naroda.