Ammar al-Baluchi se najviše sjeća hladnoće.

Držan gotovo nag u ćeliji osvijetljenoj fluorescentnim sijalicama 24 sata dnevno, svoj pritvor je opisao "kao život u frižideru".

Baluchi, sestrić samoproglašenog glavnog organizatora napada 11. septembra, Khalida Sheikha Mohammeda, bio je jedan od šest do dvanaest muškaraca za koje se vjeruje da su bili zarobljeni i mučeni u tajnom zatvoru CIA-e u Bukureštu između 2003. i 2005. godine.

Postupanje prema pritvorenicima u ovom objektu, formalno poznatom kao Crni pritvorski centar, detaljno je opisano u sudskim dokumentima iz Guantanama.

Samica pod svjetlima koja se nikada ne gase, uskraćivanje sna koje je ponekad podrazumijevalo višednevno prisilno stajanje u okovima, uzastopno polijevanje ledenom vodom, prisilno brijanje i fizički kontakt koji su ispitivači eufemistički nazivali "privlačenjem pažnje" i "hvatanjem za lice", bili su uobičajena praksa.

Fotografija koju su Baluchijevi advokati ustupili medijima 2024. godine prikazuje ga nagog nakon privođenja. Vjeruje se da je to prva objavljena slika, od više desetina hiljada, nekog pritvorenika iz "rata protiv terorizma" u tajnom objektu CIA-e.

- Znamo da su bili strahovito mučeni. Nije uvijek moguće precizirati kada se tačno koji dio torture odvijao jer su mučeni danima i sedmicama, ali nekoga ne zatvarate na tajnoj lokaciji samo da biste s njim razgovarali - izjavio je za Middle East Eye Ben Keith, britanski advokat koji zastupa Baluchija van SAD-a.

Napadi u New Yorku

Hronika 11. septembra 2001. godine, dana kada se srušio "stari svijet"

Gotovo četvrt vijeka nakon napada 11. septembra, koji su pokrenuli "rat protiv terorizma" i razorne američke invazije na Afganistan i Irak u kojima je direktno ubijeno najmanje 940.000 ljudi, američki vojni sudija je konačno odredio datum početka suđenja Baluchiju, a to je 5. juni 2028. godine.

Potpukovnik Michael Schrama ovog mjeseca je presudio da će sudski proces protiv Mohammeda, Baluchija, Walida bin Attasha i Mustafe al-Hawsawija početi tog datuma.

Schrama je peti vojni sudija koji predsjedava u ovom predmetu, koji je već duže od decenije blokiran sporovima oko dokaza, tajni nacionalne sigurnosti i, prije svega, pitanja mogu li se priznanja iznuđena mučenjem, prije nego što su optuženi uopće stigli u Guantanamo, koristiti na suđenju.

To pitanje se direktno veže za jedan podrum u Bukureštu, gdje se vjeruje da su optuženi bili zarobljeni i mučeni.

U aprilu 2025. godine, vojni sudija u Guantanamu presudio je da su izjave koje je Baluchi dao FBI-u 2007. bile iznuđene i pravno nedopustive, obilježene onim što je sud okarakterizirao kao mučenje i okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje kojem je bio izložen u pritvoru CIA-e, uključujući i boravak u Rumuniji.

Sudija je utvrdio da "umjereno promijenjene okolnosti pritvora" u Guantanamu nisu bile dovoljne da uklone "neizbrisivu mrlju" onoga što se desilo prije nego što je tamo prebačen.

Gest kurtoazije

Objekat u Rumuniji bio je dio mreže tajnih zatvora kojima je CIA upravljala na tri kontinenta u godinama nakon 11. septembra – na Tajlandu, u Poljskoj, Litvaniji i Rumuniji – kao dio programa izručenja, pritvaranja i ispitivanja koji je zvanično ukinut 2009. godine.

Tajna lokacija u Rumuniji otvorena je u jesen 2003. godine, prema sudskim spisima i izvještajima nevladinih organizacija u koje je Middle East Eye imao uvid.

Prema izvještaju organizacije The Rendition Project iz 2019. godine, CIA je sredinom oktobra 2002. postigla dogovor s rumunskim vlastima o ustupanju lokacije za tajni zatvor.

Do januara 2003. godine, ispostava CIA-e u Bukureštu već je razmatrala načine kako Rumuniji staviti do znanja da "duboko cijeni saradnju i podršku".

Taj znak zahvalnosti imao je i svoju cijenu od osam miliona dolara u početku, a potom i dodatni "milioni", navodi se u istom izvještaju Rendition Projecta. Do jeseni je stigla prva grupa od pet zatvorenika.

Nekadašnji rumunski predsjednik Ion Iliescu potvrdio je okvirni dogovor u intervjuu za Der Spiegel 2015. godine, opisujući zahtjev koji je stigao "negdje oko 2002. ili 2003. godine" od "naših američkih saveznika" koji su od Rumunije zatražili "lokaciju".

Kazao je da je to načelno odobrio kao "gest kurtoazije uoči našeg ulaska u NATO" i da se namjerno nije raspitivao za detalje.

- Nismo se miješali u aktivnosti SAD-a na toj lokaciji. Meni se, kao šefu države, taj zahtjev činio kao sporedna stvar - rekao je.

Detalje je, prema Iliescuovim riječima, vodio Ioan Talpes, njegov tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Talpes nije bio dostupan za komentar, ali je u intervjuu za Der Spiegel 2014. otvoreno govorio o tome, izjavivši da je od 2003. razgovarao o "intenzivnijoj saradnji" s CIA-om i da je razumio da to uključuje pritvaranje ljudi na "jednoj ili dvije lokacije u Rumuniji".

Priznao je da je lično odobrio iznajmljivanje vladine zgrade američkoj obavještajnoj agenciji.

Talpes je to još direktnije formulirao u rumunskim medijima, rekavši da njegova zemlja "nije bila zainteresirana da zna šta Amerikanci rade" na lokaciji koju su im ustupili kako bi Washingtonu dokazali da se Rumuniji može vjerovati.

Crofton Black, bivši istražitelj Rendition Projecta koji je proveo skoro deceniju prateći CIA-inu mrežu tajnih letova putem evidencija letenja i deklasificiranih dokumenata, izjavio je za Middle East Eye kako smatra da je Rumunija "donijela odluku da bude domaćin tajne lokacije jer je to bilo u njenom interesu, vjerujući da će joj SAD držati leđa".

"Najviši državni organi bili su svjesni"

Švicarski senator Dick Marty, čiji je izvještaj Vijeću Evrope iz 2007. godine bio jedna od najranijih i najdetaljnijih nezavisnih rekonstrukcija CIA-ine mreže tajnih lokacija, zaključio je da, iako je vjerovatno "vrlo malo ljudi" u tim zemljama znalo za postojanje centara, "najviši državni organi bili su svjesni ilegalnih aktivnosti CIA-e na svojoj teritoriji".

U njegovom izvještaju Rumunija i Poljska su izričito imenovane kao zemlje u kojima su se nalazili tajni pritvorski objekti CIA-e.

Spisak rumunskih zvaničnika koji su za to znali, prema Martyju i kasnijim istraživanjima Rendition Projecta, ne završava s Iliescuom i Talpesom, već obuhvata još nekoliko funkcionera, uključujući i Traiana Basescua, koji je naslijedio Iliescua na predsjedničkoj funkciji 2004. godine.

Middle East Eye se obratio Basescuu za komentar, ali odgovor nije stigao do objavljivanja teksta.

Izvještaj iz 2019. donosi detalj koji Marty nije u potpunosti rasvijetlio.

Nakon septembra 2004. godine, rumunski zvaničnici su zvanično upoznati s programom od strane američkog ambasadora i šefa ispostave CIA-e u Bukureštu, kroz prezentaciju koja je "jasno opisivala" primjenu torture.

- Sasvim je nesporno, navodi o mučenju, novac, ljudi koji su tamo bili zatočeni, potpuno je jasno da se u sudskim spisima radi o Rumuniji - izjavio je Black, koautor izvještaja Rendition Projecta.

Za razliku od tajnih lokacija u Litvaniji i Poljskoj, za koje se smatra da su bile smještene na zabačenijim mjestima, lokacija u Rumuniji se, kako se vjeruje, nalazila u samom centru Bukurešta.

Istraga koju su 2011. proveli AP i ARD-ov program Panorama locirala je taj objekat u Bukureštu u zgradu Nacionalnog registra povjerljivih podataka, poznatog kao ORNISS, u mirnoj ulici punoj zelenila na sjeveru Bukurešta, blizu pruge.

Filmska priča

Odlazak agenta "Zvono": Radio za CIA-u i KGB, zbog luksuznog života i dugova Rusima otkrivao identitete američkih špijuna

ORNISS je "kategorički odbacio" spekulacije da se u njihovim prostorijama nalazio zatvor CIA-e, kazavši za Middle East Eye da negira bilo kakvu vezu između te institucije i "takozvanih pritvorskih centara CIA-e".

Iako je tačna lokacija i dalje predmet spora, međusobno podudarna svjedočenja u sudskim spisima otkrivaju detalje o uvjetima unutar tog objekta.

Objekat se sastojao od šest montažnih ćelija obojenih u bijelo i obloženih staklom otpornim na udarce, pri čemu su same ćelije bile postavljene na opruge, konstruirane tako da pritvorenike stalno drže blago izbačenim iz ravnoteže i dezorijentiranim.

Ova lokacija se ponekad nazivala i "Svjetlost" zbog neprekidnog fluorescentnog osvjetljenja u unutrašnjosti.

Još jedan od pritvorenika koji su tamo boravili bio je Abd al-Rahim al-Nashiri, optužen da je bio glavni organizator bombaškog napada na razarač USS Cole 12. oktobra 2000. godine. Vjeruje se da je u Rumuniji bio zarobljen u periodu od aprila 2004. do novembra 2005. godine.

Njegov predmet je dospio pred Evropski sud za ljudska prava, koji je u presudi iz 2018. utvrdio da je pritvor u Rumuniji podrazumijevao "izuzetno strog" režim, uključujući vezivanje očiju, potpunu izolaciju, stalnu izloženost nesnosnoj buci i neprekidnom svjetlu, te vezivanje nogu lancima pri svakom kretanju. Sudski spisi i prateća dokumentacija bilježe i uskraćivanje sna, držanje u izuzetno bolnim položajima (tzv. stres-položaji), šamaranje, te u jednom trenutku i prisilno hranjenje rektalnim putem.

Izvještaj Obavještajnog odbora američkog Senata iz 2014. godine pokazao je da program CIA-e pod nazivom "poboljšane tehnike ispitivanja" na tajnim lokacijama nije donio nikakve jedinstvene, ključne obavještajne podatke do kojih se nije moglo doći na druge načine.

Izvještaj američkog Senata o torturi koju je provodila CIA pokazao je da je agencija u svom tajnom programu pritvaranja držala najmanje 119 ljudi, od kojih je najmanje 39 bilo podvrgnuto tim spornim tehnikama ispitivanja, nerijetko i bez adekvatnog odobrenja.

CIA je također obmanjivala nadzorna tijela i javnost o brutalnosti tog programa, dok je za počinjene zloupotrebe rijetko ko snosio odgovornost.

Stalno negiranje

Punih dvadeset godina zvanični stav Rumunije bilo je negiranje.

Obavještajna služba za inostranstvo te zemlje odgovorila je na upit Middle East Eyea da su "te navode već detaljno ispitali nadležni pravosudni organi, kako domaći tako i međunarodni", te da ne mogu davati dalje komentare.

Uprkos tome, Evropski sud za ljudska prava je 2018. godine presudio da je Rumunija prekršila Nashirijeva prava dopustivši njegovo mučenje, kako samim činom onoga kroz šta je prošao, tako i propustom države da te navode adekvatno istraži.

Sud je ustanovio da je u Rumuniji djelovao tajni pritvorski centar i da su rumunske vlasti "sarađivale u pripremi i provođenju" CIA-inog programa izručenja i pritvaranja, potpuno svjesne njegove prirode i svrhe, čak i ukoliko nisu bile upoznate sa svakim pojedinačnim detaljem onoga što se unutra dešavalo.

Rumunija je na to odgovorila obustavljanjem domaće krivične istrage.

Predmet je otvoren 2012. godine nakon prijave Nashirijevih advokata, koje je zastupala Inicijativa za pravdu Fonda za otvoreno društvo, a do 2014. godine formalno je prekvalificiran u istragu o protivpravnom lišenju slobode i mučenju.

Advokati koji su zastupali Nashirija u Strasbourgu i Rumuniji nisu pristali na zahtjeve za intervju prije objavljivanja ovog teksta.

Međutim, prema odgovoru rumunskog Ministarstva vanjskih poslova na poslaničko pitanje iz 2018. godine, tužba Otvorenog društva prvobitno je obuhvatala znatno teže optužbe od mučenja i nezakonitog pritvaranja. Od tužilaštva se tražilo da istraži saučesništvo u ubistvu, nezakonito hapšenje, zloupotrebu položaja i neprijavljivanje krivičnog djela, između ostalog.

Tužioci su to 2014. godine sveli na dvije tačke – protivpravno lišenje slobode i mučenje.

Istraga nije dala nikakve rezultate. U svakom slučaju, do 2016. godine već je nastupila zastara za navodna krivična djela jer nisu poduzete istražne radnje koje bi prekinule rok zastarijevanja, a nijedan osumnjičeni nikada nije bio zvanično identificiran.

Rumunsko javno tužilaštvo je u zvaničnom odgovoru za Middle East Eye saopćilo da je slučaj arhiviran u martu 2021. godine, pri čemu je počinilac evidentiran kao "nepoznat", uprkos onome što su opisali kao korištenje mehanizama međunarodne saradnje s ciljem prikupljanja dokaza.

Iste godine, Komitet ministara Vijeća Evrope izrazio je "duboko žaljenje" zbog toga što Rumunija nije uspjela dokazati da je iskoristila sva raspoloživa sredstva za utvrđivanje činjenica, pune tri godine nakon što joj je to naloženo presudom iz Strasbourga.

Keith, Baluchijev advokat, istakao je da su visoki rumunski zvaničnici 2003. i 2004. godine djelovali s direktnim umišljajem kako bi omogućili CIA-i da Baluchija zatvori, muči i kasnije prebaci u Litvaniju.

- Iz presude u predmetu Al-Nashiri znamo da su Rumuni znali za to. Možda nisu tačno znali šta se dešava, ali su omogućili CIA-i da formira tajnu lokaciju na kojoj će ti ljudi biti mučeni. Naš stav je da Rumunija ne samo da je omogućila otvaranje tajnog centra CIA-e, već je bila svjesna da se on koristi za mučenje ljudi - naglasio je Keith.

Middle East Eye se za komentar obratio rumunskom Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu pravde, ali odgovor nije stigao do trenutka objave teksta.

Rumunska unutrašnja obavještajna služba (SRI) također je odbila komentar, poručivši da nema pravni interes da se bavi tvrdnjama koje "kruže u javnom prostoru".

Sa suđenjem zakazanim za juni 2028. godine, priznanja iznuđena mučenjem na CIA-inim "crnim lokacijama", uključujući i objekat u Bukureštu, postala su centralno pitanje procesa o napadima 11. septembra.

Jednako je važna i uloga vlada koje su dopustile CIA-i da vodi te tajne pritvorske objekte i centre za ispitivanje na njihovoj teritoriji.

Rumunija, sa svoje strane, i dalje odbija govoriti o onome što se dešavalo u njenom podrumu, uprkos mnoštvu dokaza koji su isplivali na vidjelo.

- Već godinama postoje nepobitni dokazi da je Rumunija bila domaćin tajne lokacije, a kako je dokaza bivalo sve više, vlada je samo nastavila negirati svoju umiješanost. To je smiješno, to su čiste besmislice - kazao je Black.