Syed Ali Geelani, uticajni i beskompromisni vođa separatističkog pokreta u Kašmiru, koji se odbio uključiti u razgovore s Indijom o budućnosti te problematične himalajske regije, umro je u srijedu dok je bio u kućnom pritvoru u Srinagaru, najvećem gradu u Kašmiru. Imao je 91 godinu.
Smrt je potvrdio njegov sin Naseem. Nije precizirao uzrok, ali je rekao da se njegov otac posljednje dvije decenije borio sa srčanim i bubrežnim oboljenjima a odnedavno i s demencijom.
Čak i mrtav Geelani je pokazao da može učiniti nervoznim indijske vlasti: ugasili su internet širom doline Kašmira kada se glas o njegovoj smrti proširio te pojačale policijske patrole.
Policija je odnijela tijelo samo nekoliko sati nakon smrti, rekao je Naseem Geelani, što je dovelo do tihe sahrane ovog vođe otpora koji je nekada jednim pozivom mogao izvesti hiljade ljudi na proteste.
Godinama se Geelani opirao dijalogu s Indijom o budućnosti Kašmira, živopisne doline od osam miliona ljudi, većinom muslimana, na koju pravo polaže i Pakistan. Njihov ogorčeni teritorijalni spor potaknuo je desetljeća krvoprolića.
Geelani je dugo tvrdio da bi dolina trebala pasti pod kontrolu Pakistana zbog svog geografskog i vjerskog srodstva s tom većinski muslimanskom zemljom. Rekao je da bi Indija trebala ukloniti svoje trupe iz Kašmira i održati dugo obećano glasanje o tome treba li Kašmir biti dio Indije ili Pakistana, iako je posljednjih godina nagovijestio da će stati na stranu nezavisnosti ako bi ta opcija prevladala na referendumu koji bi provele Ujedinjene nacije.
U tvitu objavljenom u četvrtak, Imran Khan, premijer Pakistana, rekao je da se Geelani “cijeli život borio za svoj narod i njegovo pravo na samoopredjeljenje". Rekao je da će Pakistan obilježiti službeni dan žalosti.
Zvaničnici u Kašmiru i indijskoj centralnoj vladi, koji su dugo smatrali Geelanija glavnom preprekom u rješavanju nasilja u regiji, odbili su komentirati.
Dolina Kašmira dugo je bila pod kontrolom indijskih snaga sigurnosti. Posljednjih godina indijska hindu-nacionalistička vlada učinila je “kroćenje” Kašmira glavnim prioritetom.
Karizmatični vođa Geelani, kojeg su u Kašmiru često nazivali “Babom”, popularnost je stekao svojim postojanim otporom indijskoj vlasti. Njegovi sljedbenici su u demonstracijama skandirali: “Onaj koji se ne klanja – Geelani! Onaj koji se ne može kupiti – Geelani! ”
"On je bio najpriznatije lice kašmirskog otpora protiv Indije i kultna politička ličnost", rekao je Noor Ahmad Baba, politički analitičar u Kašmiru. "Nijedna druga politička ličnost iz doline nije parirala njegovoj popularnosti."
Vlasti su dugo držale Geelanija pod stražom. Uz samo nekoliko pauza, bio je u kućnom pritvoru jedanaest godina.
Njegovo protivljenje angažmanu u New Delhiju bilo je u suprotnosti s mišljenjem drugih frakcija koje traže samoopredjeljenje za Kašmir. Indija je, tvrdio je, vodila pregovore na temelju toga da je Kašmir dio te zemlje, što je stajalište koje je on bio odbacio.
Njegov stav protiv pregovora dovodio ga je ponekad u sukob čak i sa simpatizerima u Pakistanu. Godine 2006. tadašnji pakistanski predsjednik Pervez Mušaraf predložio je formulu u četiri tačke za rješavanje spora u Kašmiru s Indijom. Geelani je to odbio.
Uprkos njegovoj popularnosti u Kašmiru, mnogi kritičari odbacili su Geelanijev strogi islamski pogled na svijet. Krivili su ga i zato što nije podržao pokret za nezavisnost u regionu, što je izazvalo nasilje protiv indijskih snaga 1989. godine.
Syed Ali Shah Geelani rodio se 29. septembra 1929. godine u Zoori Munzu, selu na sjeveru Kašmira. Njegova porodica izdržavala se od ručnog rada. Nakon što je završio srednju školu, 1945. godine odlazi u Lahore, u Pakistan, da izučava Kur’an prije nego što će završiti studij perzijske književnosti.
Geelani je 1962. godine bio zatvoren na trinaest mjeseci zbog učešća u aktivnostima protiv Indije. Ponovo je uhapšen 1965. i optužen za njegovanje tajnih kontakata u Pakistanu nakon čega je u zatvoru proveo još jednu godinu.
Uhićenja i zatvaranja nastavili su se nakon što se pridružio islamističkoj organizaciji Jamaat-e-Islami, te je izabran u državnu skupštinu 1972. godine. Indijske vlasti oduzele su mu 1981. godine pasoš i nikada mu ga nisu vratile, iako su mu 2006. dopustile da otputuje u Mekku da obavi hadž.
Počeo je pozivati na javne proteste indijskih vlasti 1980-ih, pronašavši prijemčivu publiku među ljutim Kašmircima. Nakon izbijanja nasilja 1989. godine – početka sukoba koji će trajati više od 30 godina – Geelani je postao možda najvidljiviji vođa pokreta. Njegovi pozivi radnicima na štrajk mogli su danima zatvoriti aktivnosti u dolini Kašmira.
Njegova popularnost možda je dostigla vrhunac 2008. godine, kada je postao glavno lice otpora a nakon što je pokrenut novi val demonstracija i nasilja.
Protesti i nasilje izbili su ponovo 2016. godine, ovaj put nakon što je indijska policija ubila militantnog zapovjednika Burhana Wanija. Kao odgovor, Geelani i drugi čelnici otpora izdali su “protestne kalendare”, koji su određivali kada će se demonstracije održati, a kada otvaranje i zatvaranje trgovina. Indijske vlasti pokušale su ga nagovoriti da pomogne u ublažavanju napetosti, ali on je to odbio.
Utjecaj Geelanija jenjavao je posljednjih godina. Prošle godine podnio je ostavku na mjesto vođe konferencije Hurriyat navodeći kao razlog sukobe unutar grupe i njenu nesposobnost da zaustavi indijsku represiju u Kašmiru 2019. godine, kojima su poništile stepen autonomije koji je Nju Delhi dao regiji.
Uprkos sve većoj fizičkoj slabosti, Geelani je ostao prkosan. Na video snimku objavljenom na internetu 2018. godine, kada je bio u kućnom pritvoru, prikazan je kako iznutra kuca na vrata svoje kuće govoreći indijskim vojnicima da ga puste van kako bi mogao otići na dženazu rođaku.
“Otvorite vrata, neću odletjeti”, kaže policajcima. “Želimo sahraniti vašu demokratiju.”
(Izvor: New York Times)