Reza Pahlavi, izgnani sin svrgnutog iranskog monarha, pozvao je na ustanak u Iranu, poručivši da je Islamska Republika došla do svog kraja i da se urušava. 

U videoobraćanju objavljenom na platformi X u utorak, Pahlavi je rekao da je potreban samo potpuni ustanak kako bi Iranci zauvijek okončali "ovu kolektivnu noćnu moru".

U posljednjih nekoliko godina, Izrael je ojačao veze s Pahlavijem, koji je otvoreno podržavao izraelske poteze - što mu je donijelo pohvale u dijelu iranske dijaspore, ali i optužbe za izdaju od drugih.

Njegov otac, preminuli šah, monarh Irana, imao je bliske odnose s Izraelom prije nego što je zbačen s vlasti tokom Islamske revolucije 1979. godine.

Porodica Pahlavi vladala je Iranom kao posljednja kraljevska dinastija od 1925. do 1979. godine. Dolazak na vlast i njihova vladavina bili su složeni, obilježeni modernizacijom, ali i represijom, što je na kraju dovelo do Islamske revolucije 1979. godine.

Dinastiju Pahlavi osnovao je Reza Khan. On je bio brigadni general perzijske kozačke brigade koji je 1921. godine izveo vojni udar. Nakon što je Ahmad Šah Kadžar, posljednji vladar Kadžarske dinastije, pokazao nesposobnost da spriječi britanska i sovjetska uplitanja u iranski suverenitet, Reza Khan je postupno konsolidirao vlast. Godine 1925. parlament je svrgnuo Kadžarsku dinastiju i proglasio Rezu Khana novim šahom Irana, a on je uzeo prezime Pahlavi.

Postoji širok konsenzus među historičarima o značajnoj britanskoj ulozi u usponu Reze Šaha. Mohammad Gholi Majd u studiji "Britain and Reza Shah: Imperial Power and Dictatorship, 1921–1926 (Britanija i Reza Šah: imperijalna sila i diktatura) detaljno analizira britansku ulogu u usponu Reze Šaha. Majdov rad osporava uvriježeni narativ tvrdeći da Reza Khan nije bio samo jak vođa koji se nezavisno uzdigao, već je dobio značajnu britansku podršku, ako ne i direktno orkestraciju, u svom dolasku na vlast. On sugeriše da su Britanci vidjeli Rezu Khana (kasnije Rezu Šaha) kao figuru koja bi mogla osigurati njihove interese u Iranu, posebno u vezi s naftom, te stvoriti stabilnu, centralizovanu vladu koja bi im bila sklona. Autor sugeriše da su britanske akcije bile vođene imperijalnim interesima, posebno sigurnošću naftnih resursa i željom da se suprotstave ruskom uticaju u regiji. Majdova studija prikazuje Britaniju ne kao neutralnog posmatrača, već kao aktivnu i utjecajnu silu koja je iransku politiku oblikovala u svoju korist, u konačnici doprinoseći uspostavljanju autoritarnog režima pod Rezom Šahom.

Pahlavi dinastija vladala je ukupno 54 godine. Reza Šah Pahlavi (1925-1941) bio je prvi šah Pahlavi dinastije. Bio je prisiljen od Saveznika (Velike Britanije i Sovjetskog Saveza) abdicirati 1941. godine zbog svojih simpatija prema nacističkoj Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata. Muhamed Reza Pahlavi (1941-1979), njegov sin, bio je posljednji šah Irana. Naslijedio je oca nakon abdikacije i vladao je do Islamske revolucije 1979. godine.

Ervand Abrahamian je u svojoj  studiji "Iran Between Two Revolutions" (Iran između dvije revolucije) pružio detaljnu analizu iranske političke i društvene povijesti od Ustavne revolucije 1905-1911. do Islamske revolucije 1979. Kada je riječ o represiji šahovog režima, Abrahamian je vrlo jasan i kritičan. Njegov rad detaljno objašnjava kako su i Reza Šah (prvi Pahlavi šah) i njegov sin Mohammad Reza Šah (posljednji šah) koristili autoritarne metode i aparate represije kako bi održali svoju vlast i potisnuli disidentstvo.

Abrahamian naglašava da su oba šaha centralizirala moć i gušila političke slobode. To se očitovalo u ograničavanju političkih partija, sindikata i slobode govora. Poseban naglasak stavlja se na SAVAK (Sazman-e Ettela'at va Amniyat-e Keshvar), zloglasnu tajnu policiju Mohammada Reze Šaha. Abrahamian dokumentira njenu brutalnost, široku mrežu informanata, korištenje mučenja i proizvoljna hapšenja političkih protivnika. On ukazuje na to kako je SAVAK, obučen od CIA-e i Mossada, postao ključno oruđe za održavanje režima kroz strah i zastrašivanje. Detaljno analizira kako je režim sistematski uništavao ili oslabio različite opozicione grupe, uključujući komunističku partiju Tudeh, nacionalističke pokrete (poput onog predvođenog Mohammadom Mosaddeghom), te, kasnije, islamske opozicione grupe.

Veza Pahlavi dinastije s Henry Kissingerom

Henry Kissinger, kao utjecajni američki državni sekretar i savjetnik za nacionalnu sigurnost u administracijama Richarda Nixona i Geralda Forda (tokom 1970-ih), bio je snažan i dosljedan pobornik dinastije Pahlavi, a posebno šaha Muhameda Reze Pahlavija. Njegova podrška proizašla je iz pragmatične, realpolitičke strategije Sjedinjenih Država u razdoblju Hladnog rata.

Henry Kissinger snažno je podržavao Pahlavi dinastiju, posebno šaha Muhameda Rezu Pahlavija, zbog strateških interesa SAD-a tokom Hladnog rata. Šah je bio ključan u strategiji "dva stupa" za stabilnost Perzijskog zaljeva nakon britanskog povlačenja, služeći kao pouzdan saveznik protiv sovjetskog utjecaja.

Iran je pod šahom bio važan izvor nafte i kupac američkog oružja, što je jačalo američki utjecaj i ekonomiju. Kissinger je vjerovao da je snažan Iran pod šahom nužan za regionalnu sigurnost i zaštitu američkih interesa, uprkos tome što je zanemarivao represiju režima. Ova podrška proizašla je iz pragmatičnog pristupa vanjskoj politici koji je prioritet davao stabilnosti i obuzdavanju komunizma. Postojao je i značajan osobni odnos između Kissingera, Nixona i šaha Muhameda Reze Pahlavija. Šah je bio cijenjen kao inteligentan i pouzdan partner, a sastanci su se odvijali u duhu bliskosti i međusobnog razumijevanja strateških ciljeva. Kissinger je u svojim memoarima i kasnijim izjavama često izražavao divljenje prema šahu i žaljenje zbog njegovog pada.

Islamska revolucija 1979. i odlazak dinastije

Općenito se smatra da je Islamska revolucija u Iranu 1979. godine imala široku podršku naroda, barem u početnoj fazi rušenja šahovog režima. Nije to bila samo želja jedne grupe, već kulminacija dubokog i višeslojnog nezadovoljstva različitih segmenata iranskog društva. Mnogi historičari i analitičari, uključujući Ervanda Abrahamiana, naglašavaju da je široka podrška revoluciji proizašla iz kombinacije faktora. Narod je bio nezadovoljan zbog nedostatka političkih sloboda, zabrane opozicionih partija i brutalne tajne policije (SAVAK) koja je gušila svako neslaganje.

Iako je zemlja imala prihode od nafte, bogatstvo nije bilo ravnomjerno raspoređeno. Mnogi su osjećali da šahove reforme (Bijela revolucija) pogoduju eliti, dok su tradicionalni slojevi i siromašni bili zapostavljeni. Korupcija i inflacija su dodatno pogoršavale situaciju. Šahova forsirana vesternizacija i sekularizacija doživljavana je kao prijetnja islamskim vrijednostima i tradiciji. Mnogi su se osjećali otuđenima od režima koji je ignorisao vjerske institucije.

Homeini je, uprkos izgnanstvu, postao simbol otpora. Njegove poruke o islamskoj pravdi i nezavisnosti snažno su odjekivale među masama, ujedinjujući različite slojeve društva.

Nakon svrgavanja šaha, u aprilu 1979. održan je referendum na kojem je ogromna većina (zvanično više od 98 procenata) glasala za uspostavu Islamske Republike.

Sudbina porodice Pahlavi nakon Islamske revolucije

Nakon Islamske revolucije 1979. godine, porodica Pahlavi je bila prisiljena na izgnanstvo. Šah Mohammad Reza Pahlavi napustio je Iran u januaru 1979, nedugo prije Homeinijevog povratka. Njegovo zdravlje, narušeno rakom, dodatno se pogoršalo tokom perioda lutanja po raznim zemljama (Egipat, Maroko, Bahami, Meksiko, SAD, Panama) gdje je tražio utočište i medicinsku pomoć. Preminuo je u Kairu, Egipat, 27. jula 1980. godine.

Njegova supruga, carica Farah Pahlavi, i djeca, uključujući prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, nastavili su živjeti u egzilu, uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama. Život u egzilu za porodicu Pahlavi obilježen je i ličnim tragedijama; dvoje od šahove djece, princ Ali Reza Pahlavi i princeza Leila Pahlavi preminuli su usljed samoubistva.

Veza između porodice Pahlavi i Izraela 

Tokom vladavine Mohammada Reze Shaha, Iran i Izrael su imali bliske odnose, posebno u sferama sigurnosti, obavještajnih službi i nafte. Iran je bio ključni dobavljač nafte za Izrael, a postojali su i sporazumi o transportu nafte.

Nakon revolucije, odnos Teherana i Tel Aviva postao je neprijateljski. Međutim, prijestolonasljednik Reza Pahlavi i njegovi podržavatelji su godinama pokazivali sve jaču podršku Izraelu. On je posjetio Izrael u aprilu 2023. godine, gdje se susreo s premijerom Benjaminom Netanyahuom i drugim izraelskim zvaničnicima. Ova posjeta, koju su i izraelski mediji i sam Pahlavi opisali kao "historijsku", bila je simboličan gest s ciljem jačanja veza i zajedničkog suprotstavljanja Islamskoj Republici Iranu. Pahlavi se zalaže za obnovu savezništva Irana i Izraela, ignorišući domaće i regionalne implikacije takvog stava.

Princeza Iman Pahlavi, unuka posljednjeg iranskog šaha Mohammada Reze Pahlavija i kćer prijestolonasljednika Reze Pahlavija, udala se za američkog jevrejskog biznismena Bradleyja Shermana. Ova vijest je privukla značajnu pažnju, posebno u iranskoj dijaspori, te je viđena kao simboličan događaj. Mnogi su je protumačili kao znak međuvjerskog zajedništva i otpora ideologiji Islamske Republike Iran. Sam prijestolonasljednik Reza Pahlavi i njegova supruga Yasmin, kao i carica Farah Pahlavi, prisustvovali su vjenčanju.

Ova udaja dodatno naglašava bliske veze porodice Pahlavi s jevrejskom zajednicom i njihovu želju za obnavljanjem prijateljskih odnosa s Izraelom, što je u oštroj suprotnosti s politikom trenutne iranske vlasti.

Promjena vlasti

Netanyahu ne isključuje promjenu vlasti u Iranu kao krajnji cilj

Reakcija prijestolonasljednika na sukob Izraela i Irana

Prijestolonasljednik Reza Pahlavi je vrlo jasno i snažno reagovao na eskalaciju sukoba između Izraela i Irana, koristeći je kao priliku da pozove na promjenu vlasti u Iranu.

On je optužio vrhovnog vođu Irana Ajatolaha Alija Khameneija da je "uvukao Iran u rat" koji nije rat iranskog naroda, već "Khameneijev rat i rat Islamske Republike".

Obraćanje

Ali Khamenei: Ova nacija se neće predati, Iranci ne reaguju dobro na jezik prijetnje

Pahlavi je javno izjavio da se "Islamska Republika približava svom kraju i propada" te je pozvao iranski narod na "svenarodni ustanak" kako bi "povratili Iran". Također je apelirao na pripadnike iranskih oružanih snaga, policije i obavještajnih službi da se odvoje od režima i "pridruže narodu".