Kultura | 18.12.2024.

Dirigent i kompozitor

SVJETSKI, A NAŠ: Oskar Danon ostavio neizbrisiv trag u sarajevskoj i bh. muzičkoj historiji

“Kao rođeni Sarajlija i Bosanac, 6. april smatram zaista važnim datumom u mom životu. Naime, 6. aprila 1941. njemačka avijacija bombardovala je moje Sarajevo, zatim 6. aprila 1945. partizani su oslobodili Sarajevo i tada je poginuo moj sarajevski prijatelj Vladimir Perić Valter, a 6. aprila 1992. JNA i paravojne formacije SDS-a počele su žariti i paliti po mom rodnom gradu”, rekao je tada

Autor:  R.S.

Sarajlija Oskar Danon, svjetski poznati dirigent i kompozitor, preminuo je 18. decembra 2009. godine u Beogradu u 96. godini. Danon je bio direktor Opere i Baleta Narodnog pozorišta od 1944. do 1959. godine, a nakon toga i umjetnički direktor i stalni gost dirigent.

Po odlasku iz Narodnog pozorišta ostvario je i značajnu samostalnu međunarodnu karijeru od više od 2.000 nastupa u najuglednijim operskim kućama i koncertnim salama širom Evrope, u Americi, Japanu i mnogim drugim zemljama, a snimci njegovih interpretacija velikih operskih i koncertnih djela svjetske i domaće muzike s orkestrima kao što su Londonska i Česka filharmonija i danas su dostupni.

Danon je rođen u Sarajevu 7. februara 1913. godine. Diplomirao je dirigovanje i kompoziciju na Praškom državnom konzervatoriju, a filozofiju je doktorirao na Karlovom univerzitetu u Pragu.

S grupom mladih intelektualaca, također povratnika sa studija iz inostranstva, osniva umjetničku grupu “Collegium Artisticum”. Iz Sarajeva odlazi u partizane, bio je zamjenik komandanta Romanijskog bataljona, potom komandant odreda “Zvijezda”. Po tekstu pjesnika Vladimira Nazora komponirao je pjesme Drug TitoSve što j' bilo pod pepelomPjesma o pesti... Originalna verzija Pjesme o pesti zamijenjena je u Jajcu 1943. pa je postala Uz maršala Tita, junačkoga sina...

U intervjuu koji je dao novinarima Slobodne Bosne 2007. godine sjetio se kako je u Sarajevu doživio nacističko bombardovanje, 6. aprila 1945. godine, kao partizan je dočekao oslobođenje rodnog grada i tragičnu vijest o smrti prijatelja Vladimira Perića Valtera, a 6. aprila 1992. u Sarajevu bio je učesnik antiratnih demonstracija i svjedok ponovnog buđenja fašizma.

“Ja sam 5. aprila 1992. iz Beograda došao u Sarajevo. Na antiratnom mitingu 6. aprila pored mene je poginula žena na koju su pucali četnički snajperisti iz hotela Holiday Inn, a u podnožju naselja Vrace vidio sam tenk kako puca po nenaoružanim Sarajlijama - muškarcima, ženama, djeci... Jugoslovenska narodna armija pucala je po narodu i svima je bilo jasno da je to zlo protiv kojeg se mora boriti i koje se mora poraziti. Kao rođeni Sarajlija i Bosanac, 6. april smatram zaista važnim datumom u mom životu. Naime, 6. aprila 1941. njemačka avijacija bombardovala je moje Sarajevo, zatim 6. aprila 1945. partizani su oslobodili Sarajevo i tada je poginuo moj sarajevski prijatelj Vladimir Perić Valter, a 6. aprila 1992. JNA i paravojne formacije SDS-a počele su žariti i paliti po mom rodnom gradu”, rekao je tada.

Govoreći o osnivanju “Collegium Artisticuma”, kazao je da je njihov osnovni cilj bio da populariziraju umjetnost i da šire demokratske političke ideje.

“Tako smo se zbližili i sa naprednom omladinom okupljenom u Međunarodnom antifašističkom narodnom frontu, čiji je amblem bio trokraka crvena zvijezda. Sa nama su surađivali, između ostalih naprednih intelektualaca, Vojo Dimitrijević, Danijel Ozmo, Ismet Mujezinović, Roman Petrović, doktor Nedo Zec... Redovno smo se sastajali svakog dana i osmišljavali naše priredbe. Collegium Artisticum je okupio talentovane i mlade ljude, te profesionalne pozorišne i muzičke umjetnike. U 'Collegiumu' smo formirali omladinski recitatorski i pjevački hor, te baletsku, dramsku i sekciju kamerne muzike. Bez ikakve materijalne pomoći spremili smo prvu priredbu Veče pjesme i pokreta, a u njoj smo koristili sve pozorišne oblike: dramu, balet, pjevanje, pokret, horsko i solo recitovanje, čak i film. Osobno mislim da je naš najuspješniji poduhvat bila predstava Zašto plače mala Ema po knjizi za djecu Pustite basa na radio Norberta Fride. Naime, mi smo i kroz priče za djecu pokazivali dramatičnu situaciju u kojoj se nalazilo naše društvo i nastupali smo protiv rata i fašizma. Zbog policijske hajke naše priredbe doživjele su samo prvo izvođenje, jer nas je policija markirala kao propagatore ljevice i komunizma”, istakao je Danon.

Za svoj raznolik i plodan rad i visoke umjetničke domete dobio je mnogobrojna odlikovanja i druga priznanja, među kojima i nagradu AVNOJ 1970. godine. Nosilac je i Partizanske spomenice 1941. Od 2008. godine bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

2.000 NASTUPA U NAJUGLEDNIJIM SALAMA ŠIROM SVIJETA

Prije 11 godina napustio nas je Oskar Danon