Edib Buljubašić je tog jutra sjedio u kancelariji kada je zazvonio telefon. S druge strane žice bio je general Blaž Kraljević. On je želio provjeriti jesu li poslana četvorica policajaca koji su s njim trebali krenuti prema Mostaru. Bio je nestrpljiv i oštar požurujući Buljubašića da provjeri gdje je zapela pratnja. Buljubašić je izašao ispred zgrade stožera HOS-a, gdje su stajali i razgovarali zapovjednik kasarne Ivan Petrušić, ljekar major Zoran Hranilović, Vladimir - zvani Dedo, poručnik Derviš Kurtić - zvani Deva i poručnik Šime Marinović.

"Šta da mu javim, satniče?", pitao je Buljubašić nakon što je Petrušića obavijestio da je general zvao i pitao gdje su ljudi koji trebaju krenuti s njim. Petrušić mu je tada rekao da su četvorica policajaca otišla na drugi zadatak, na hitan sastanak i intervenciju u Stocu te mu naredio da brzo pronađe pet drugih policajaca, izda nalog i pošalje ih prema Ljubuškom, a generalu kaže da tek polaze iz Dretelja jer im je vozilo bilo u kvaru.

Buljubašić je nasumice odabrao pet policajaca, a putni nalog dao najstarijem među njima, Primorcu. Kada je Kraljeviću javio da pratnja tek polazi, general je reagovao ljutito. "Poručniče Buljubašiću, pođi i ti odmah s tom pratnjom i čekajte me na raskrsnici Čitluk – Ljubuški – Čapljina, a ja odmah polazim. Ivanu Petrušiću kaži da će snositi sankcije zbog ovog kašnjenja!" Petrušić je negodovao zbog Primorca, govoreći da ne može ići jer je nesposoban, ali mu je ovaj odgovorio da do sada nije bio u generalovoj pratnji i da ga niko neće zaustaviti. Na raskrsnicu su stigli za oko pola sata i tu čekali Kraljevića. Buljubašić u svom svjedočenju navodi:  "Izašao sam iz auta i stajao, dok su nedaleko, na svom punktu iznad raskrsnice prema Čitluku, stajala dvojica policajaca HVO-a u maskirnim uniformama i gledali u nas. Ubrzo je stigao general Kraljević u Toyoti. Vozio je Marko, do njega je sjedio Osman, a pozadi su bili general i policajac Krasnići".

Zahtijevao jednu komandu za HOS, HVO i Armiju RBiH

U koloni su prvi bili ljudi u Pezejcu, iza njih Kraljevićeva Toyota, a u trećem vozilu Golfu Buljubašić s trojicom policajaca. U Mostar su stigli oko 9.30 sati. Prvo su otišli u komandu HOS-a u bivšem stacionaru JNA, gdje je tema sastanka bila uspostavljanje zajedničke komande HOS-a i HVO-a, s tim da HVO bude pod komandom generala Blaža Kraljevića. Prema Buljubašićevom svjedočenju, Kraljević je govorio protiv politike Franje Tuđmana i Mate Bobana, tvrdeći da sarađuju s Radovanom Karadžićem i rade protiv Bosne i Hercegovine te da se mora spriječiti njena podjela.

Govorio je i da HOS i Armija RBiH trebaju biti pod jednom komandom te da bi se tome morao priključiti i HVO. Oni koji bi odbili takvu zapovijed smatrali bi se izdajnicima. Nakon sastanka Kraljević je održao i konferenciju za novinare, na kojoj je ponovio stavove o zajedničkom zapovjedništvu HOS-a, HVO-a i Armije RBiH. Oko 14 sati krenuli su iz Mostara prema Ljubuškom. U svom vozilu pratio ih je Štela do izlaza iz grada prema Čitluku, gdje je imao kuću, a HOS-ovci su se kretali istim rasporedom kao i u dolasku.

Na izlazu iz Mostara, na cesti sa usponom, treće vozilo u koloni se ugasilo. Nakon kraćeg vremena ponovo je upaljeno i Buljubašić je naredio vozaču da ubrza kako bi sustigli generala. Slijede trenuci koje je zauvijek zapamtio:

"Kada smo napokon krenuli, naredio sam da vozi što brže da bismo stigli generala. Bila je vrućina pa smo otvorili prozor i odjednom se začula žestoka puščana pucnjava. Pitam ovu trojicu šta je to, a oni isto pitaju jedan drugog. Neko od njih reče da se možda neko danas, pošto je nedjelja, ženi pa se zato puca. Smijali smo se tome i nastavili dalje voziti."

Ali kako su se približavali krivini, više nije bilo mjesta za sumnju. Iz suprotnog pravca velikom brzinom išla su dva vozila koja su im bez prestanka blicala farovima, kao da ih pokušavaju upozoriti. Rafalna paljba postajala je sve jača. "Kada smo došli blizu jedne krivine, vozač je naglo zakočio i popriječio. Bio sam šokiran prizorom ispred nas: na oko 200 - 300 metara dvadesetak maskiranih vojnika trči oko ona naša dva auta koja su bila prva u koloni i pucaju po njima sa svih strana, uz dreku."

Buljubašić je tada, kako navodi, vidio generalovog vozača da pokušava okrenuti Toyotu koja je sletjela s asfaltne ceste. U tom trenutku iz vozila je izašao HOS-ovac Osman i pao uz saobraćajni znak, dok su maskirani vojnici s fantomkama na glavama nastavili pucati po njemu i po oba vozila. Sve se odvijalo na punktu Kruševo – Krivodol, gdje su ranije redovno bili pripadnici HVO-a. Ispred punkta nalazio se popriječeni kombi, a pored njega dvojica naoružanih ljudi.

"Sve se odvijalo veoma brzo, tako da smo sva četvorica bili ukočeni od šoka. Prvi sam se pribrao i panično naredio vozaču da vozi na rikverc jer su ona dva vojnika već dizala puške na nas."

Katica o Primorcu: "Izdajnik, dezerter, odnio je sve naše papire i novac!"

Dok su se izvlačili unazad, začula se rafalna paljba prema njihovom vozilu. Vozač je cik-cak pokušavao izaći iz dometa napada, a kada su se sklonili iza krivine, Buljubašić je naredio da se vrate prema Mostaru i da ga čekaju, dok je on s puškom u ruci potrčao nazad prema mjestu napada. Zalegao je uz obalu i tada ugledao prizor koji ga je šokirao. Napadači su nosili tijela ubijenih HOS-ovaca, neke za ruke i noge, a neke su vukli po cesti i ubacivali u furgon kamiona koji je stajao na putu. Kaže da su iz Toyote izvukli i generala Kraljevića, vukli ga po cesti, udarali i potom ubacili u isti furgon. Sve se odvijalo veoma brzo. Zatvorili su stranice furgona i krenuli prema Čitluku, dok je za njima iza kućice krenuo Zastavin kamion s plavom ceradom, a potom i crni džip koji je prešao ispred furgona.

Na punktu su ostala samo dva HOS-ova vozila — Pezejac uz sami punkt i Toyota ispred njega, popriječena uz saobraćajni znak. Kada su se napadači udaljili, Buljubašić je prema njima ispalio nekoliko kratkih rafala, a zatim su mu se pridružili i saputnici iz vozila. U komandu HOS-a stigli su ubrzo. Tražili su pukovnika Ivicu Primorca, ali su dobili odgovor da ga nema i da je tog jutra otišao, navodno sa dvije velike putne torbe.

Vijest o ubistvu generala brzo se proširila. Tada je u prostoriju ušla njegova sekretarica Katica s pratiocem Damirom. Kada je čula Buljubašićevo svjedočenje počela je plakati, čupati kosu, udarati nogama po stolu i zidovima. "Ivica Primorac je izdajnik! On je odmah poslije generalovog odlaska jutros pokupio svoje stvari i pobjegao u Grude svome Bobanu, zato ga cijeli dan nema ovdje!" Zatim je, navodi Buljubašić, otvorila veliki sef i počela vikati: "Izdajnik, dezerter, odnio je sve papire i naš novac!"

Potom je istrčala u hodnik i naredila da joj se spremi vozilo te da se pozove HVO u Grudama i traži isporuku Primorca, u protivnom će, kako je kazala, HOS napasti. Tu se završava Buljubašićevo svjedočenje o danu u kojem je ubijen general Blaž Kraljević sa osam ljudi iz svoje pratnje.