U vremenu u kojem se Evropa ponovo suočava s rastućim društvenim podjelama, političkim radikalizmom, ekonomskom nesigurnošću i osjećajem kolektivne tjeskobe, nova premijera Sarajevskog ratnog teatra gotovo jezivo precizno podsjeća koliko se historija lako vraća kroz drugačija lica i okolnosti.
Predstava "Kazimir i Karolina", u režiji mlade rediteljice Isidore Ratković, nastala prema kultnom tekstu austrijskog pisca Ödöna von Horvátha, ne govori samo o vremenu uspona fašizma tridesetih godina prošlog vijeka. Ona govori o današnjem čovjeku – izgubljenom između straha, siromaštva, usamljenosti, potrebe za ljubavlju i društva koje se nezaustavljivo urušava pod pritiskom političkih i ekonomskih kriza.
Horváthov komad, koji se smatra jednim od najvažnijih dramskih tekstova evropskog međuratnog perioda, smješten je u atmosferu Minhena pred dolazak nacizma na vlast. Njegova snaga upravo je u tome što ne prikazuje fašizam kroz velike političke govore i ideologije, nego kroz obične ljude, njihove raspade, strahove i svakodnevne poraze. Pisao je o običnim ljudima koji polako gube tlo pod nogama. O društvu iscrpljenom krizama, poniženjima i strahom. O svijetu u kojem ekonomska nesigurnost razara odnose među ljudima, a ljubav postaje luksuz koji sebi mogu priuštiti samo rijetki.
Zbog toga "Kazimir i Karolina" danas zvuči gotovo proročanski.
Dok se svijet ponovo suočava s ratovima, ekonomskim nesigurnostima, rastućim ekstremizmom i sve dubljim jazom između bogatih i siromašnih, predstava SARTR-a otvara pitanje koliko smo zaista naučili iz prošlosti. Ljubavna priča između Kazimira i Karoline odvija se u trenutku kada društvo klizi prema katastrofi, a njihovi lični odnosi postaju ogledalo svijeta koji gubi stabilnost, empatiju i osjećaj zajedništva.
Na tome posebno insistira i rediteljski pristup Isidore Ratković, koja je u ovom tekstu prepoznala snažnu vezu sa savremenim trenutkom. Umjesto historijske distance, predstava publici nudi vrlo direktno suočavanje s realnošću u kojoj živimo – atmosferom nesigurnosti, osjećajem da društvo stoji na klimavim nogama i pitanjem koliko pojedinac može sačuvati ljudskost dok se svijet oko njega raspada.
Posebnu emotivnu dimenziju predstavi daje lik Karoline, žene koja uprkos svemu odbija odustati od života i ljubavi. Glumica Ana Mia Karić ističe kako njen lik pokušava pronaći radost i slobodu čak i u svijetu obilježenom krizama, sukobima i nepravdom. Nasuprot tome, likovi predstave nose teret društva koje postaje sve hladnije i brutalnije, gdje egzistencijalni strah polako potiskuje bliskost među ljudima.
I upravo tu leži najveća snaga ovog komada – u činjenici da govori o fašizmu prije nego što on dobije svoje konačno lice. Govori o atmosferi u kojoj ljudi postaju umorni, razočarani i spremni povjerovati svakome ko obeća sigurnost. Zato "Kazimir i Karolina" danas nije samo pozorišna predstava, nego i ozbiljno upozorenje.
Premijerna izvođenja predstave bit će održana 25. i 26. maja u Sarajevskom ratnom teatru. Uz rediteljicu Isidoru Ratković i dramaturginju Vedranu Božinović, autorski tim čine kostimografkinja i scenografkinja Adisa Vatreš Selimović, koreograf Thomas Steyaert i kompozitor Nedim Zlatar. U predstavi igraju Ana Mia Karić, Enes Kozličić, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Mirela Lambić i Amar Selimović.

