Prestanak rada računara prošlog petka donio je surovu stvarnost: u digitalnom dobu svijet ovisi o šačici velikih tehnoloških kompanija. Ako bilo koja od njih padne, sistem se urušava. Ovaj put je problem uzrokovan antivirusom Falcon CrowdStrike zahvatio samo 1% korisnika Windowsa (oko 8,5 miliona računara). To je bilo dovoljno da izazove haos na aerdoromima diljem svijeta, otkaže više od 5000 letova, poremeti rad bolnica i paralizira elektronske sisteme plaćanja, početak je članka koji je objavio El Pais.
Microsoft je jedna od ključnih karika u sistemu. Ali nije jedini. Alphabet (Googleova matična kompanija), Amazon i Apple zaokružuju Olimp onoga što bismo mogli nazvati sistemskim tehnološkim kompanijama: bez njih ne bismo mogli koristiti nijedan svoj uređaj, bilo privatni ili službeni. Ova četiri diva, koji su ujedno i najveće kompanije na svijetu po tržišnoj kapitalizaciji (uz proizvođača čipova Nvidia, na trećem mjestu), kontroliraju dva kritična uska grla da bi sve radilo: operativne sisteme (osnovni program koji omogućuje drugim pokretanje drugim programima) i računarstvo u oblaku (fizička infrastruktura u kojoj se podaci koje postavljamo na internet pohranjuju i računaju).
Postoje i drugi faktori koji, ako zakažu, odnose sve sa sobom. To uključuje, na primjer, telekomunikacijske operatere, koji postavljaju antene, kablove i satelite, ili proizvođače hardvera (strojeva). Međutim, softver je u rukama nekolicine. “Incident pokazuje da postoje tri osnovna uska grla: sistemi zaštite krajnjih tačaka (u ovom slučaju, Falcon CrowdStrike); operativni sistemi, kojima dominira Microsoft; i interakciju s oblakom,” kaže David Arroyo Guardeño, glavni istraživač grupe za kibernetičku sigurnost i zaštitu privatnosti pri CSIC-u u tekstu koji objavljuje El Pais. “Igrajući se s ova tri komada mogli bismo imati veći kapacitet da reagiramo na buduće probleme. Naprimjer, klađenjem na hibridni oblak koji kombinira nekoliko pružatelja usluga. Ali u praksi se to ne događa.”
Izvorno obećanje interneta bila je decentralizacija. U prvim godinama mreže korisnici su imali veliku autonomiju. Razmjena sadržaja je tekla, ponekad u sukobu s autorskim pravima. No, malo po malo, spektar mogućnosti se sužavao. Već godinama većina korisnika na internet “ulazi” preko privatnih aplikacija, najčešće društvenih mreža.
Najvažniji softver na svakom uređaju, onaj koji omogućuje da sve funkcionira, je njegov operativni sistem. Microsoft dominira tržištem računarskih operativnih sistema željeznom rukom. Prisutan je na 72,8% strojeva, prema StatCounteru. Daleko iza njega slijedi OS X, Appleova alternativa, s gotovo 15%. Ostatak dijele Linux (4%) i drugi manji pružatelji usluga.
Ako pogledamo mobilne uređaje, uređaje kojima većina ljudi pregledava internet (56% korisnika interneta, prema Statisti), dominantan uređaj je Googleov Android. Radi na 72% pametnih telefona. Slijedi ga iOS (Apple), s 27% tržišnog udjela
Računarstvo u oblaku (cloudu) je ono što nam omogućuje pokretanje programa na internetu sa naših uređaja. Oblak je sve samo ne eteričan: radi se o opsežnoj mreži podatkovnih centara punih servera koji rade dan i noć kako bi korisnici mogli pristupiti svojoj bankovnoj aplikaciji, rezervirati let, kupovati ili provjeriti svoju e-poštu.
Dvije od navedenih kompanija zadužene su za ove ključne infrastrukture, ali im se pridružuje još jedna, koja je vodeća u sektoru. AWS (Amazon Web Services) predvodi tržište s udjelom od 31%, a slijede ga Microsoft Azure (25%) i Google Cloud (11%). Između sebe, tri diva čine dvije trećine mreže koja omogućuje firmama da razvijaju svoje proizvode i usluge online.
Kako smo došli do tačke da toliko ovisimo o samo nekoliko kompanija? “Vidim to kao povratnu spregu. Prvo, nude vam osnovne, besplatne usluge, poput e-pošte ili tražilice,” kaže Ekaitz Cancela, istraživač na Interdisciplinarnom institutu za internet (IN3) Univerziteta Oberta de Catalunya i autor knjige „Utopías digitales“. Uz podatke koje ove kompanije prikupljaju od svojih korisnika, grade svoje modele personalizacije oglasa s kojima već godinama dominiraju globalnim tržištem oglašavanja.
“Sada koriste te podatke za treniranje AI modela koje koriste u uslugama u oblaku i zatim ih nude administracijama. Dakle, oni su u savršenoj poziciji za upravljanje sigurnosnim sistemima zemalja", zaključuje. Prema istraživanju koje je objavio Tech Inquiry, Microsoft je od 2016. potpisao više od 5000 ugovora s američkim vojnim agencijama, Amazon više od 350 sličnih sporazuma, a Google još 250. Prije samo dvije godine, 2022., Pentagon je dodijelio mega-ugovor Amazonu, Googleu, Microsoftu i Oracleu vrijedan devet milijardi dolara za razvoj projekta računarstva u oblaku. Tehnički divovi ne kontroliraju samo sisteme koji su nam potrebni za rad, zabavu, otvaranje poduzeća ili obavljanje administrativnih zadataka: prisutni su i u vojnoj areni.
I pružatelji operativnih sistema i upravitelji oblaka djeluju u oligopolima. “Očito je da se oligopoli ne mogu dopustiti, pitanje je kako ih izbjeći”, kaže ekonomista, profesor Manuel Alejandro Hidalgo. “Čini se da su SAD izgubile zamah u borbi protiv oligopola. Ako bi to učinili, procesi bi mogli biti vrlo komplicirani, jer neke od tih kompanija imaju vrijednost jednaku ili veću od BDP-a mnogih zemalja.” Četiri gore spomenute glavne tehnološke kompanije upravljaju astronomskim brojkama.
“Zašto smo uronjeni u digitalnu ekonomiju u kojoj, da bih večeras pronašao restoran za ručak u Barceloni, moram otići na tražilicu američke tvrtke koja ima svoje servere u Mountain Viewu?”, logično je pitanje. Rješenje bi moglo doći u regulaciji. Iako je Microsoft već dao naslutiti da je prošlosedmična kriza povezana s intervencionizmom EU-a, pozivajući se na dogovor koji je ta multinacionalka postigla s Bruxellesom 2009. da se zaustavi istraga o zloupotrebi dominantnog položaja na tržištu operativnih sistema.
Istraga je prekinuta nakon što je Microsoft ponudio tehničke detalje kako bi druge kompanije, poput CrowdStrikea, mogle razviti softver kompatibilan sa sistemom Windows. Postoji li alternativa dominaciji velikih tehnoloških kompanija? "Jedini izlaz je smanjiti ovisnost vlade o Silicijskoj dolini", kažu stručnjaci. To bi uključivalo ulaganje u otvorene operativne sisteme, poput Linuxa, nešto što se već radi u nekim zemljama, i razvoj vlasničkog softvera smještenog na lokalnim serverima, što bi eliminiralo potrebu za stalnom internetskom vezom. EU je svjesna tehnološke ranjivosti Europe. Odatle dolazi projekt Gaia-X koji teži digitalnoj autonomiji i razvoju vlastitog oblaka.
