Samoubistvo uz pomoć lijekova i eutanazije – gdje ljekar daje smrtonosne lijekove na zahtjev – legalno je u Holandiji, Belgiji i Luksemburgu od 2000-ih. Samoubistva uz pomoć lijekova dopušteno je u Švicarskoj još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kolumbija je legalizirala eutanaziju 2015, a pomaganje u samoubistvu ove godine. Obje metode postale su legalne u Kanadi također 2015. godine.

U protekle dvije godine eutanaziju i pomoć u samoubistvu legalizirale su i Španija, Austrija te Novi Zeland. Slični zakoni stupili su na snagu u nekoliko australskih država, počevši od Viktorije 2019. i Zapadne Australije 2021. godine. I preostale države u ovoj zemlji, osim Sjeverne teritorije, počet će primjenjivat ove zakone do tokom ove i sljedeće godine.

Prve savezne države koje su legalizirale “potpomognuto samoubistvo” u Sjedinjenim Američkim Državama bile su Oregon (1994), Washington (2008), Montana (2009) i Vermont (2013). Broj država koje su usvojile ovu praksu porastao je u posljednje vrijeme, kada je ona legalizirana u Kaliforniji i Coloradu (2016), Havajima, New Jerseyju i Maineu (2019) te u Novom Meksiku (2021). Aktivna eutanazija i dalje je ilegalna u Sjedinjenim Američkim Državama.

^{Države u kojima je “potpomognuto umiranje” legalizirano}

U Italiji i Njemačkoj nacionalni parlamenti trenutno se bore sa zakonima o “potpomognutom / asistiranom umiranju” nakon što su predmeti na visokim sudovima odlučeni u korist zagovornika te prakse. Dok Njemačka odbija izdavati smrtonosne lijekove uprkos odluci visokog suda, prva osoba u Italiji umrla je u junu uz pomoć samoprimijenjenih lijekova.

Ko može biti kvalificiran za “potpomognuto umiranje” uvelike varira širom svijeta, u rasponu od pacijenata koji se smatraju terminalno bolesnim ili onih koji pate od degenerativne bolesti do onih koji trpe jake bolova ili se smatraju neizlječivo bolesnima.

^{Države u kojima najviše ljudi umire ”potpomognutim samoubistvom”}

(Izvor: Statista)