“Bosni i Hercegovini treba nova energija koja će pokrenuti suštinske reforme. Energija koja ne proizvodi konflikte, energija koja nudi rješenja”, napisat će to Elmedin Konaković nakon puta u Mostar, grad u kojem je Edinu Forti vazda sunčano, posebno nakon što napravi selfie s odmetnutom Boškom Ćavar.
Ne postoji niko u ovoj zemlji ko se neće složiti s Konakovićem nakon što pročita napisano. Ali, onda slijedi nova rečenica u Facebook statusu ushićenog predsjednika NiP-a. Kaže Konaković, poznat po poslovičnom slaganju sa svim stavovima Dragana Čovića: “Odličan sastanak u centrali HDZ-a, razgovor o programskom koaliranju, bez ucjena, ultimatuma i bez podjele fotelja. U interesu države Bosne i Hercegovine, naroda i građana koji u njoj žive. Novo poglavlje koje zaustavlja odlazak ljudi iz BiH i koje nudi nadu da će se naša pametna djeca vraćati svojim kućama.”
Hajde pročitajte još jednom. Dakle, sastanak s HDZ-om. O programu. U interesu države. Novo poglavlje. Zaustavljanje odlaska mladih. Bez ucjena.
Konaković ovako ocjenjuje sastanak s čelništvom stranke koja je blokirala svaki proces u ovoj državi u protekle četiri godine? Sa strankom koja je zbog manijakalne želje Dragana Čovića za foteljom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine još od 2018. godine blokirala izbor federalne vlade, federalnih ministara, sudija sudova? Strankom čiji su kadrovi postavljali barikade ne dopuštajući transport migranata?
S liderom koji se vakcinisao tajno u Hrvatskoj dok je njegova državna ministrica odugovlačila proces nabavke vakcina (Svaka sličnost sa slučajem vakcinisanja Edina Forte je namjerna)? Strankom u čijem je mandatu mladost zapadne Hercegovine otišla njegovati dementne njemačke i austrijske penzionere, u čijem je mandatu tiho ugašen “Aluminij”, a u Mostaru se provodi imovinsko-pravni masakr nad vakufskom imovinom?
Tako tvrdi Elmedin Konaković, razredni starješina sarajevske “Trojke”, nakon izleta u Mostar na koji je sa sobom poveo Edina Fortu i Nermina Nikšića. Njih su trojica u Mostaru, valjda, predstavljali Bošnjake. Nikšić za koga niko nije glasao na netom okončanim izborima, Forto koji za sebe tvrdi da nije Bošnjak i Konaković koji je pristao biti sve što se hoće nadajući se najmanje fotelji premijera Federacije.
Konaković sa svojim partnerima, dakako, ima pravo pregovarati s kim hoće o formiranju vlasti ako za to ima dovoljno ruku. No, postoji nešto mnogo bitnije nakon mostarskog sastanka od Konakovićeve vizije budućnosti.
Randevu u stožeru HDZ-a ogolio je do koske licemjerstvo i lažni svjetonazor na kojem počiva politika “Trojke”, a kojeg je najviše promovirala bezlična Naša stranka. Politički program oko kojeg se okupila navodna opozicija svaku je kritiku odbacivao pitanjem: “A šta je radila SDA ovih 30 godina?”, smatrajući da im je to dovoljan alibi za sve što (ne) rade.
Njihov se program, zvanično, temeljio na odbijanju saradnje s nacionalnim strankama, na čvrstom odbijanju bilo kakve saradnje s osobama sa crnih lista, na vladavini prava. Na kraju se ispostavilo da je samo SDA nacionalna stranka, da samo s njom neće a da HDZ, PDA, NIP ili NES nisu nimalo nacionalne stranke. Da je samo Asim Sarajlić osoba s crne liste, a da to nisu Milorad Dodik, Marinko Ćavara ili Mirsad Kukić.
Da pravo vlada sve dok se ne desi slučaj Džene Gadžun.
I da je ratni zločin samo ono što se dešavalo na Kazanima a da im nimalo ne smeta pregovarati o budućoj vlasti s čovjekom koji je javno, s osmijehom, dočekao ratnog zločinca Darija Kordića.
Sve onako kako nam to proklamira proevropska Sabina Ćudić, a na mrežama analizira njihova second hand analitičarka, Ivana “Stiftung” Marić.
Ukratko, narodski rečeno, pregovarajte s kim hoćete, koalirajte i “liderišite”, samo nam nemojte šupljirati o boljem i drugačijem.
