One su golema većina u župama, u posvećenom životu, u društvenim poslovima... Ali one su više nego evidentna manjina na odgovornim mjestima u Katoličkoj crkvi. Otuda važnost koju je od ponedjeljka dobila Simona Brambilla, 59-godišnja italijanska misionarka koja je postala najmoćnija žena među vatikanskim osobljem, nakon što ju je papa Franjo imenovao prvom ženom prefektom u historiji Crkve, u Dikasteriju za ustanove posvećenog života i apostolske družbe.

Taj potez kojem je ženi povjereno, uz petnaest muškaraca, vođenje jednog od šesnaest "ministarstava" Svete Stolice govori o iskoraku argentinskog Pape, ali otkriva distancu u paritetu spram civilnog društva .

Jorge Mario Bergoglio svjestan je ovog jaza i izjavio je prije samo mjesec dana: "Navikli smo na ovu mačo kulturu, da žene gledamo ne kao psa ili mačku u kući, već kao drugorazredna ljudska bića i zaboravljamo da su žene te koje vode svijet i – neki kažu – one su te koje zapovijedaju." Papa je dodao kako "još nismo shvatili šta žene znače u Crkvi i stoga smo usredotočeni samo na funkcionalni dio. Ali uloga žene u Crkvi daleko nadilazi funkcionalnost. I to je ono na čemu moramo nastaviti raditi."

I nije to ostalo samo na riječima. Broj zaposlenica na visokoodgovornim pozicijama u njegovih deset godina se utrostručio. Aktuelni papa je uzdigao otprilike dvadeset žena službeno na vrh kurijalne piramide. Do Brambillinog imenovanja najveću moć u Kuriji imala je salezijanka Alessandra Smerilli, sekretarica Dikasterija za promociju cjelovitog ljudskog razvoja. Ako postoji neko na koga je papa Bergoglio ponosan, onda je to Raffaella Petrini, sestra franjevka Euharistije, koja je nešto više od tri godine bila glavna sekretarica Guvernatora Vatikana. Kolokvijalno bi se mogla definisati kao gradonačelnica najmanje države na svijetu. Sam Franjo se time hvali u neformalnijim razgovorima: "Otkako sestra Raffaella sve rješava, svi problemi su nestali."