Prošlo je više od godinu kako je u kineskom Wuhanu zvanično registriran prvi slučaj zaraze ubitačnim virusom SARS-CoV-2, što predstavlja početak pandemije kakvu svijet nije zapamtio još od vremena španske gripe. U Bosni i Hercegovini prvi pacijent zaražen virusom korona registriran je 5. marta prošle godine.
Zaključno s 15. februarom 2021. godine, prema web-stranici Worldometer, koja sabira podatke o pandemiji za 219 država i teritorija širom svijeta, registrirano je više do 109 miliona zaraženih i 2,4 miliona umrlih osoba. Po broju zaraženih (126.139), Bosna i Hercegovina nalazi se na 78. mjestu, a po broju umrlih (4.916), na 49. mjestu, dok je po stopi smrtnosti u odnosu na broj stanovnika među deset najgorih (jedan umrli na 662 stanovnika).
I pored zastrašujućih brojki, u Bosni i Hercegovini primjetno je snažno antivakcina raspoloženje. Na netom provedenim anketama, 50 posto stanovništva ne želi se vakcinirati. Među njima su i mnogi koji rade u zdravstvu. Prema izvještavanju medija All Jazeera Balkans, čak 30 posto zdravstvenih radnika u Kantonalnoj bolnici Zenica protivi se vakcinaciji.
Postavlja se pitanje jesu li opravdani takav strah i sumnjičavost? Šta se čini na edukaciji? Kakve su implikacije takvog odnosa prema imunizaciji? Kakav je i koliki je utjecaj medija i javnih ličnosti? Je li struka, nauka, medicina gurnuta na marginu u eri hiperprodukcije medijskog sadržaja? Krenimo redom...
KAKOFONIJA U VEZI S FARMACEUTSKOM INDUSTRIJOM
Stvoreni su mitovi o tome da farmaceutska industrija, u cilju ostvarivanja profita, generira nove bolesti, provodi nekakvu bjelosvjetsku agendu ubacivanja mikročipova u cilju kontrole ljudi, da tajna društva rade na depopulaciji svjetskog stanovništva, da je pandemija samo jedan od alata novog hibridnog rata, da je virus pušten kako bi se odvukla pažnja od 5G tehnologije i radijacije koja dolazi s njom...
Postoji veliki broj “priučenih mudraca” s ovih ili onih web-stranica, YouTubea, blogova, Twittera, Vibera i Facebooka koji znaju sve, a nisu čitali, gledali, analizirali, proučavali; mnogi niti ne znaju da postoje razvojni programi u cilju dobijanja novog lijeka, da postoje regulatorna tijela, vrlo rigorozna klinička ispitivanja, statistički izvještaji, metodologije, referentni izvori, akademska istraživanja i radovi, istraživačko novinarstvo, dokumentirana iskustva ljekara na svim meridijanima i paralelama, dokumentirana iskustva pacijenata svih boja, rasa, godina, staleža koja govore da se s “kraljevskim” iliti virusom korona nije igrati.
Uostalom, dovoljno je posjetiti ambulante za pacijente zaražene virusom korona i rodbinu umrlih i uvjeriti se iz prve ruke...
Ono što ruši teoriju zavjere o “farmaceutskoj mafiji” jesu kontrolni mehanizmi, barem u onom dijelu svijeta što ga zovemo Zapadom. Prvi je tržište. Farmaceutske kompanije dijele se na inovativne, one koje proizvode, razvijaju vlastite proizvode (“Pfizer”, “Bayer”, “GlaxoSmithKline”...), i generičke, kompanije koje prave kopije lijekova (poput “Plive”, “Bosnalijeka”, “Leka”...) pod licencom prethodno nabrojanih.
Kompanije koje razvijaju vlastite lijekove imaju ogromne odjele za istraživanje i razvoj, što generira vrlo visoko troškove. Proces nastanka lijeka izuzetno je kompleksan i dugotrajan. U SAD-u (slično je i u EU), prije konačnog podnošenja zahtjeva, odnosno dozvole za komercijalnu upotrebu od Agencije za kontrolu hrane i lijekova (USFDA), nužno je provesti tri faze ispitivanja djelovanja lijeka. Prva faza provodi se na zamorcima, a ako to nije moguće, onda direktno na ljudima (i to dobrovoljcima koji za znatne novčane sume pristaju na testiranje lijeka u razvoju). U drugoj fazi, proširuje se uzorak na veći broj ljudi, uzimajući u obzir dobne, spolne, geografske, rasne i druge zahtijevane kriterije.
U trećoj, ključnoj, fazi povećava se uzorak i stavlja fokus na protok vremena, posmatrajući eventualne neželjene efekte djelovanja lijeka. Dođe li do učestalih i neprihvatljivih nuspojava, poput znatnijeg oštećenja ili otkazivanja pojedinih organa, testiranje se prekida.
Čak i da prihvatimo narativ teoretičara zavjere kako farmaceutska industrija uveliko koristi alat “para vrti gdje burgija neće”, u slučaju plasmana štetnog lijeka kompanija sebe dovodi pred ogroman rizik. Konkurencija će “nevidljivom rukom” ozvaničiti sve propuste, medijski eksploatirati aferu što je duže moguće... Takav razvoj događaja, u konačnici, dovodi do pada vrijednosti kompanije na berzama, visokih odštetnih zahtjeva od pacijenata i/ili njihovih porodica, pada kredibilnosti same kompanije...
Ne treba zanemariti niti “političku” štetu. Zbog “propusta” regulatornih agencija (FDA), politička konkurencija, odnosno opozicija neće propustiti šansu da ispostavi fakturu poziciji.
KORISTI OD VAKCINACIJE
U najkraćem bismo mogli reći da su vakcine precizniji i efikasniji način zaštite od nekih veoma opasnih bolesti. To su preparati koji sadrže oslabljenog živog ili mrtvog uzročnika bolesti, koji organizam instruira da stvori tzv. antitijela. Putem antitijela organizam “prepoznaje” uzročnika bolesti te aktivira imunološki sistem u cilju uništenja uzročnika.
Bolesti koje su iskorijenjene ili su svedene na promile upotrebom vakcina jesu morbili, difterija, poliodječija paraliza, veliki kašalj, rubeola... Ilustrativan primjer jesu SAD. U 20. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državama prosječno je godišnje bilo evidentirano gotovo pedeset hiljada oboljelih od rubeole. U 2019. godini registrirana su svega tri slučaja.
Ipak, u svijetu se još umire od bolesti koje su mogle biti prevenirane upotrebom vakcine. Tako je 1990. godine, prema izvještaju Global Burden of Disease Study 2017 Instituta za mjerenja i evaluaciju rezultata u zdravstvu Univerziteta u Washingtonu, evidentirano 3,12 miliona smrtnih slučajeva od zaraznih bolesti za koje već postoje vakcine (tuberkuloze = 1,61 milion, malih boginja 700 hiljada, tetanusa 315 hiljada, 213 hiljada oboljelih od meningitisa, velikog kašlja 171 hiljada, 54 hiljade od hepatitisa B, difterije 17 hiljada, žute groznice 12 hiljada).
Po osnovu istih bolesti, već u 2017. godini zabilježeno je 1,61 milion umrlih, što je pad od 48 posto u odnosu na 1990. godinu. To znači da je imunizacija imala efekta. Projekt vakcinacije napreduje i u onim dijelovima svijeta u kojima ona nije bila u velikoj mjeri prisutna prije tridesetak godina.
CIJEPLJENJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Sistematska vakcinacija na prostorima bivše Jugoslavije provodi se od završetka Drugog svjetskog rata. Imunizacija je na efikasan način trebala riješiti rastući broj oboljelih od tuberkuloze, ali i drugih zaraznih bolesti, te smanjiti veliku stopu smrtnosti među djecom.
Godine 1972. u Jugoslaviji se desila epidemija velikih boginja, posljednja na tlu Evrope. Ovom bolešću zarazio se mještanin kosovskog sela Damjan kod Đakovice koji je te godine krenuo na hadž, a po povratku u zemlju obišao je i više mjesta u Iraku i Siriji. S obzirom na to da je posljednji slučaj prije toga u Jugoslaviji evidentiran 1932. godine, te je provođena imunizacija protiv ove pošasti, ljekari nisu na vrijeme prepoznali da je riječ o velikim boginjama. Nakon što su urađeni testovi i potvrđeno prisustvo virusa, tadašnje savezne vlasti blokirale su selo Damjan i susjedna sela bodljikavom žicom. Također, uvedene su zabrane javnih okupljanja, zatvorene granice i zabranjena sva putovanja osim onih najnužnijih. Hotele je preuzela JNA. U njih je smješteno 10.000 ljudi koji su potencijalno bili u kontaktu sa zaraženima. Čuvala ih je vojska. Također, započela je masovna vakcinacija koju je pomogla Svjetska zdravstvena organizacija. Donald Henderson, vodeći svjetski stručnjak za velike boginje, doveden je da bi pomogao u novonastaloj situaciji. Za petnaest dana cjelokupno je stanovništvo vakcinirano, zaraza je zaustavljena, a stanje normalizirano. Ljetna turistička sezona, važan izvor deviza, spašena je u posljednji čas. Za vrijeme epidemije zvanično je evidentirano 175 oboljelih, a 35 ljudi umrlo je od boginja. Prema ovom događaju snimljen je i film. Svi svjetski relevantni mediji pratili su novonastalu situaciju u vezi s ovom epidemijom.
Direktna posljedica bila je ta da su značajnija sredstava usmjerena na imunizaciju. Usvojena je i nova legislativa koja regulira ovu oblast, ustanovljen je kalendar imunizacija s jasnim smjernicama u vezi s izvještavanjem na godišnjem nivou o provedenim programima vakcinacije. Nakon epidemije velikih boginja, saveznim vlastima bilo je jasno da svaka slična epizoda može imati znatne ekonomske, ali i politički negativne konsekvence.
Danas u Bosni i Hercegovini imunizaciju provode entitetski zavodi zdravstvenog osiguranja.
Prema podacima ZZO FBiH iz 2019. godine, u Federaciji BiH registrirani su niži obuhvati djece cjepivom protiv morbila, rubeole i parotitisa (MRP cjepivo) od ciljnih 95 posto, i to u svim kantonima, što ostavlja mogućnost širenja virusa među osobama koje nisu zaštićene.
Ipak, situacija je donekle bolja nego u ranijim godinama. U 2016. godini obuhvat je iznosio 63,5 posto za prvu dozu cjepiva, u 2017. godini 62,8 posto, a u 2018. godini 82,1 posto.
U Federaciji BiH obavezno je cijepljenje sljedećim vakcinama: BCG (protiv tuberkuloze, odmah po rođenju), HBV (protiv hepatitisa B, po rođenju, u prvom i šestom mjesecu života), DTaP (vakcina protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, u drugom, četvrtom, šestom mjesecu, kao i u drugoj, odnosno petoj godini života), POLIO (vakcina protiv dječije paralize, u drugom, četvrtom, šestom mjesecu života), Hib (vakcina protiv hemofilus influence tip B, u drugom, četvrtom, šestom mjesecu, kao i u drugoj godini života), MRP (vakcina protiv krzamka, rubeole i zaušnjaka, s napunjenih godinu dana, odnosno u šestoj godini života), dT (vakcina protiv difterije i tetanusa, u dobi od 14 do 15 godina). Gotovo istovjetan program provodi se i u RS-u.
COVIDOVA POSLJEDNJA ETAPA
U ovom trenutku u opciji je više vakcina protiv virusa korona, odnosno protiv virusa SARS-CoV-2. Na tržištu je američko-evropska vakcina razvijena u kooperaciji “Pfizer” i “BioNTecha”, britanska “AstraZeneca”, američka “Moderna”, ruski “Sputnik V” i kineska inačica proizvedena u pogonima farmaceutske kompanije “Sinopharm”.
Vakcine se razlikuju po načinu skladištenja, procesu cijepljenja, efikasnosti i otpornosti na nove sojeve virusa. Ipak, svaka od njih bolji je izbor od izostanka vakcinacije. U svijetu traju iscrpni pregovori sa zemljama proizvođačima u cilju što brže i efikasnije imunizacije stanovništva. Tako je Republika Turska napravila ugovore s Rusijom o transferu tehnologije, izgradnji proizvodnih pogona u samoj Turskoj, te o kontingentu ruskih vakcina “Sputnik V”. Brazil se odlučio sarađivati s kineskim proizvođačima, kao i neke zaljevske zemlje. Evropa je orijentirana na “Pfizer”, “Modernu” i “AstraZenecu”, mada Macron zagovara i razgovore s Rusima i Kinezima. U Evropskoj uniji živi više od 400 miliona stanovnika i “ima prostora” za sve proizvođače vakcina.
Bosna i Hercegovina prijavljena je u program COVAX pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Isporuke vakcina očekuju se u drugoj polovini februara. U prvoj fazi planirano je da se program imunizacije provode za medicinsko osoblje, u staračkim domovima, odnosno za rizične grupe poput dijabetičara, osoba s povišenim krvnim pritiskom i sl. Zatim bi se, u drugoj fazi, provela imunizacija i za preostalo stanovništvo.
KAKO BI IZGLEDAO SVIJET BEZ VAKCINA
Pitanje vakcinacije jeste pitanje za svakog pojedinca, ali i za društvo u cjelini. Nužna je edukacija u vidu dobro osmišljene i provođene kampanje jer se stanovništvo na ovim prostorima sistematski, dozirano, perfidno “zatrpava“ dobro osmišljenim iskazima o štetnosti vakcinacije, pojavi autizma i drugih bolesti a da pritom nisu ponuđeni valjani, naučno utemeljeni dokazi koji bi potvrdili korelacije između navedenih pojava.
Glasne, jasne, drčne zvijezde i zvjezdice estrade, poznati tenisači, propali ekscesni bivši saborski zastupnici, čak i pojedini medicinski radnici željni slave, skloni teorijama zavjere, posredno ili izravno uveliko sudjeluju u pseudonaučnim kampanjama... Potrebno ih je pozvati da iznesu naučno utemeljene i verificirane dokaze i da se, ako ih nemaju, suoče s odgovornošću i sankcijama.
Infektolozi, epidemiolozi, ljekari, medicinsko osoblje s prve linije fronta s COVID-om potisnuti su u drugi plan.
Postavlja se pitanje kako bi izgledao svijet bez imunizacije. Neka “nova nova realnost” bila bi mnoga teža nego što to uopće možemo zamisliti u ovom trenutku.
Milioni zaraženih, milioni umrlih, milioni zbrinutih i nezbrinutih.
Milijarde za napregnuti zdravstveni sistem, milijarde gubitaka u turizmu, ugostiteljstvu, transportu...
Nadajmo se da će prevladati zdrav razum te da ćemo se vratiti na “staru normalnost”, onu koju smo živjeli prije pandemije, a koju, čini se, nismo znali dovoljno cijeniti.
