Hodžićev rad je posebno zanimljiv jer povremeno stilom podsjeća na djela Nedžada Ibrišimovića, posebno na njegove publicističke radove i eseje. Kako u recenziji primjećuje Ahmed Isanović, autor nastoji premjeriti kulturnu povijest Bosne ističući i tematizirajući mentalnu mapu Bošnjaka, odnosno raznolika kulturna, narodna i prirodna obilježja kao identitarne okosnice Bošnjaka i Bosne: stećak, rijeke, planine, gradovi, Srebrenica, umjetnost, jezik, sofra, teferič, gostoljubivost, historija, sevdalinka i kahva. “Svakom od navedenih obilježja posvećeno je jedno, kratko poglavlje, u kojima pisac iznutra doživljava i prenosi vlastite impresije o navedenim elementima naglašavajući njihovu važnost u identitarnom usidravanju Bošnjaka i Bosne”, piše Isanović. U nastavku donosimo Hodžićev zapis “Sva je Bosna u planinama”.
*
Kad kreneš kroz Bosnu čekaju te gudure, vrleti, visovi, prevlake, kanjoni, brda i raznorazna čuda koja se tek otkrivaju. Eno, kod Visokog, nedaleko od Sarajeva, neko birvaktile napravio piramidu. Svašta se o tome govori: jes’ piramida – nije piramida. Sve do sad se mislilo da je to brdo Visočica po kojem je gradić Visoko dobio ime.
Ne vidi se ona. Brdo ko brdo. Sva je zarasla u rastinje. Sakrila se u Visočicu, radije navukla brdo na sebe, tako da je niko ne vidi? To čudo se i dalje istražuje. I neće biti, da je jedino te vrste, u našoj Bosni!?
Kad kreneš kroz Bosnu preko planina, tek si onda u belaju!? Ne znaš đe si, i na kojoj si planini. To je beskrajni lanac i šnjura, prepuna raznih čvorova. Planine se nastavljaju jedna na drugu. A visina im je takva, da, kad si na njima, dodiruješ tjemenom nebo! Himalaje ćeš prije skontat, a ove naše planine, Boga mi teško!?
To ti je, začarani krug, u kojem pokleknu sve logike! Ideš preko Bjelašnice, a okolo vidiš, Igman, koji si kobajagi ostavio iza sebe, Treskavicu, koja ti je ko na dohvat ruke, Prenj koji ti dođe, ko pred očima, i vidiš one udaljenije, za koje znaš da ti nisu blizu. I sve bi to bilo jasno ko dan, da nije onoga – ali!
Misliš da si na Bjelašnici, a ti zagazio opet na Igman! Pa kako to? Tek sam ga prošo, i ostavio iza sebe! I odjednom skontaš, kako si ovariso na onaj neobjašnjiv krug, u kojem ti se čini i da ideš naprijed i da stojiš u mjestu!? Sve ti je blizu, a opet sve daleko!
Sletiš niz strminu, počneš da se penješ uz stranu i misliš mora da sam na padinama Prenja, a ono šipak. I dalje si na Bjelašnici. Nađeš se u kanjonu i kontaš evo Neretve, a tamo tek Rakitnica!? A kanjon ko kanjon, pripada i rijekama i planinama!? U njima teku rijeke i iz njih se uzdižu planine!? Pa ti sad gledaj, kako ćeš s tim izać na kraj! Najbolje ti je, šuti i uživaj! U prirodi imaš posla sa logikom Stvoritelja svjetova, pa i tih rijeka i planina. Došo si, đe si došo, i nijedne! Samo uživaj! Najbolje ti je! Jer kroz uživanje ćeš shvatit i razumjet više! Priroda šuti, a kaže više nego hiljadu najpametnijih na svijetu!
Pa eto, ako već hoćeš, nešto od toga možeš po nazivima planina sebi i objasnit. Bjelašnica je vazda bijela, Treskavica se trese, Zelengora je zelena, Maglić iz magle ne izlazi, Prenj se napinje iliti prenji, Visočica je visoka, a Konjuh ne treba ni objašnjavati... Eto, toliko sam ti pomogo, a dalje idi sam! Ja šutim i uživam!
