Još od martovskih utakmica baraža Bosna i Hercegovina, ne samo u sportskom, fudbalskom smislu, već u onom mnogo važnijem, svakodnevnom životnom pulsiranju, domovina je u posebnom "režimu", narod je ispunjen neizmjernim ponosom i živio je san.
Zmajevi su uspješnu mundijalsku priču završili jutrošnjim porazom (0:2) od jednog od domaćina Svjetskog prvenstva, selekcijom Sjedinjenih Američkih Država, ali ćemo ga pamtiti po prvom plasmanu u historiji u eliminacijsku fazu, osvajanjem najviše bodova (četiri, 2014. osvojili smo tri), rađanju generacije mladića s jedva dvadesetak godina ili čak manje, i ogromnim fudbalskim potencijalom...
Za razliku od mečeva kvalifikacija i baraža protiv Rumunije, Velsa i Italije, kada smo uspjevali anulirati prednost protivnika, pa čak i napraviti preokret, u San Franciscu ovaj put nije bilo dovoljno snage, uprkos nevjerovatnoj želji i voljnom momentu.
Amerika je bila atletski i trkački jača, pa čak i kada je imala fudbalera manje. Na ovom najvišem svjetskom nivou greške se brutalno kažnjavaju. Amerikanci su to znali i idu na megdan Belgiji.
Međutim, iako je u sportu konačan rezultat jedino mjerilo, Zmajevi su zajedno sa desecima hiljada navijača izvojevali jednu veliku pobjedu. U Sjevernoj Americi su danima bili top tema, pravi sociološki fenomen.
Na četiri utakmice BiH je na stadionima u Torontu, Seattleu, Los Angelesu i San Franciscu imala podršku skoro stotinjak hiljada ljudi, u najvećoj mjeri činila ju je naša dijaspora u SAD-u i Kanadi, što je impresivno.
Za državu koja se više od 30 godina bori za svoj opstanak, koja stoički trpi udarce s jedne, druge, treće strane..., ali ne nestaje niti će nestati..., tako dominantno prisustvo na najvećoj globalnoj, ne samo sportskoj smotri, poruka je – da, postojimo, i postojat ćemo uprkos svemu i svima.
Iz prkosa, iz bosanskog inata, iz patriotizma. Iz tog tako ljudskog, čistog neukaljanog izvora dostojanstvenog karaktera krenule su jutros i suze tvorcu ove priče Sergeju Barbarezu, baš kao što je to bilo 1. aprila na press konferenciji u Sarajevu nakon što smo eliminirali četverostrukog svjetskog prvaka Italiju.
Stvorio je Barba za kratko vrijeme tim s karakterom, koji može odigrati i loše, ali nikada neće biti odustati, nikada neće pasti na koljena, neće izgubiti vjeru u sebe, s kojim se identifikuju Bosanci i Hercegovci.
Zato, Zmajevi, glave gore, učinili ste narod mjesecima ponosnim. Po povratku u domovinu zaslužujete doček ravan "rijekama" ponosnih Bosanaca i Hercegovaca u gradovima Sjeverne Amerike gdje se sedmicama širio miris ljiljana.




