Facebook je bez prethodne najave suspendovao nalog oca Manuela Musallama, jedinog katoličkog svećenika latinskog obreda u Gazi i člana Islamsko-hrišćanskog odbora za podršku svetim mjestima, poznatog po izjavama da su u Palestini muslimani i katolici jedan narod.
Šta je razlog suspenzije njegovog profila na društvenoj mreži Facebook, još uvijek nije poznato, a Palestinci ovu vijest objavljuju na Twitteru.
Inače, u aprilu prošle godine, nakon što su ekstremističke jevrejske grupe pozvale da se napadne džamija Al-Aqsa tokom praznika Pashe, otac Manuel Musallam rekao je da će katolici zajedno sa palestinskim muslimanima ginuti u odbrani ove džamije. Musallam je naglasio potrebu da se spriječi ilegalne jevrejske naseljenike da uđu u džamiju Al-Aqsa i oskrnave Svetu zemlju.
Tada je apelirao: ˝O Palestinci, blokirajte Jerusalem svojim tijelima, dopustite milionu Palestinaca da ga preplave, i neka ljudi sjede na trgovima, putevima i vratima. Ne ostavljajte prostor da ni cionistički mrav ne može ući u Jerusalem.”
Otac Manuel Musallam istaknuo je u eseju pisanom 2006. godine da su katolici u Gazi narod Palestine i da se ne boje napada muslimana:˝ Oni nas jako dobro poznaju, a imamo i prijatelje u Hamasu˝.
Opisujući život u Gazi tokom borbi između Palestinaca i Izraelaca i izraelskog terora nad Palestincima, uporedio ga je sa životom u zatvoru.
˝Svi živimo u velikom zatvoru, Gazi. Možete zamisliti stanje duha jednog naroda koji je u lancima. I to ne samo u metaforičkom smislu: otprilike polovina palestinskog stanovništva prošla je kroz izraelske zatvore. Granica je već duže vrijeme zatvorena. Pa ipak, u svakom trenutku zalihe hrane mogu biti zaustavljene na kontrolnim punktovima, a čovjek živi u stalnom društvu bolnog osjećaja da se jednog dana može naći bez ičega za jelo. Ovdje nemamo struje. Proživjeti dan bez struje je već problem, zamišljate to mjesecima i mjesecima, dan i noć, kuće, škole, prodavnice, bolnice... U normalnom životu, na kraju radnog dana, porodica može da se okupi, zajedno jede , čak i da ugosti prijatelje. Ovdje se djeca, na primjer, koja se, kao što znate, plaše mraka, više ne kreću slobodno iz jedne sobe u drugu, i sa svakom bukom spolja počnu da bježe, i mogu da se zabiju u zidove u mraku i da se povrijede. S vremena na vrijeme, u kućama u Gazi, čuje se kako bebe plaču, bez vidljivog razloga, a da mi ne možemo razumjeti šta se zapravo dešava u njima. U našem mentalitetu mrak je mjesto za đavola, duhove, strahove˝, napisao je 2006. godine.
