Ustaju u pet ujutro. Ne doručkuju. Vježbaju tri sata. Onda jedu. Puno. Odlaze spavati. Do sredine poslijepodneva. Večeraju. Puno. Odlaze u krevet. Nema drugih aktivnosti u štalama ('heya') sumo hrvača, obilježenih hijerarhijom – stariji jedu prvi, čišćenje i kuhanje obavljaju najniže rangirani – i strogi kodeks ponašanja koji je nekada uklkjučivao zajedničko fizičko kažnjavanje. Godine 2007. 17-godišnjak je umro od batina jer je htio prestati trenirati.

U prosjeku ovi sportaši unose oko 10.000 kalorija (između šest i deset zdjelica 'chanko nabe', mješavine kaloričnog proizvoda koji može sadržavati sve u kuhinji: svinjetinu, piletinu, govedinu, mesnu juhu, jaja, tofu, soju, ribu, povrće, alge, riža), s alkoholom da se sve to ispere.

Potrebno je postati veći, robusniji, teži, sposobniji izbjegavati protivničke napade i napadati s manje otpora. Sumo je jednostavan sport: pobjednik je onaj koji uspije protivnika izbaciti iz kruga ili ga natjerati da dodirne tlo nekim dijelom tijela osim tabanima. Intenzitet napora je toliki da dvoboji traju jedva nekoliko sekundi, pa zbog siline pokreta nije moguće doći do granice od pet minuta. Osim toga, nema težinskih kategorija koje bi mogle izjednačiti borbe. Dakle, biti veći od ostalih uvijek će biti konkurentska prednost. I poticaj za postizanje legendarnog statusa.

Proći će samo oni koji napreduju u prve dvije lige, uz plaću (oko 40.000 eura mjesečno) i najveće počasti. Kandidati, od 15 do 23 godine, visoki 1,70 m i minimalne mjere od 75 kg počet će u nižim kategorijama, s pristupom smještaju, hrani i možda stipendiji.

Ali prednost u dohyou (ringu u kojem se vode borbe) veliki je nedostatak za zdravlje, na što brojke ovih profesionalaca odavno ukazuju. Posebno nakon što skinu mawashi (odjevni predmet u kojem se natječu), nemaju lak prelaz u svoju novu stvarnost. S težinama koje u prosjeku prelaze 170 kilograma, nemaju uvijek potrebne alate koji bi osigurali da nedostatak aktivnosti i opuštanja nakon discipline ne dovede do zdravstvenih problema svih vrsta. Zbog čega je njihov životni vijek dvadesetak godina niži od prosjeka njihovih japanskih sugrađana koji je 2023. iznosio 87,14 godina.

Anatoly Mikhakhanov ima dvojbenu čast da bude najteži 'rikishi' (hrvač), težak je 288 kilograma u najboljim godinama, a vrhunac je dosegao neposredno prije penzionisanja 2018. s 292 kilograma. Prema pisanju lokalnih medija, na svakoj je večeri pojeo 200 komada sushija i popio kutiju piva. “Nikad nije lako ostati zdrav dok živiš životom sumo hrvača. Vi ste jedina osoba koja se može brinuti o sebi. Niko u vašem sumo timu ne mari za vas”, rekao je lokalnim medijima nakon smrti 28-godišnjeg hrvača 2020. godine, koji je bolovao od Covida, ali s hronično lošim zdravstvenim stanjem kao glavnim razlogom.

Japanske vlasti se već nekoliko godina trude bolje brinuti o sumo hrvačima, smanjujući njihove zahtjeve i otvarajući se modernom vremenu (sada im je dopušteno koristiti telefone ili provoditi vrijeme s djevojkama). To je uzrokovalo pad interesa mladih zbog niza faktora, poput strogih metoda učenja, sukoba s aktuelnim vrijednostima (dvije liječnice nisu mogle liječiti asistenticu koja se onesvijestila jer je ženama zabranjen ulaz u borbeno područje, jer se vjeruje da je menstruacija nečista), te zdravstvenih problema tokom i nakon sportske karijere.

Stoga postoje neki pravci djelovanja u kontroli potrošnje kalorija, na primjer. Da je to upravo ona količina za obavljanje profesionalne aktivnosti, s idejom da sportista bude što zdraviji: velike težine s velikom mišićnom masom, ali bez dostizanja definicije pretilosti, koja uzrokuje probleme s kostima (koljeno i operacije ligamenata su vrlo česte među bivšim hrvačima), srčani problemi, dijabetes i problemi s bubrezima, među mnogim drugim.

Zatajenje bubrega uzrok je smrti 21-godišnjeg Dzhambulata Khatokhova, poznatog kao najteže dijete na svijetu: sa sedam godina imao je 100 kilograma, a s 10 godina 146 kilograma. Iako je u početku njegova težina bila zdrava, prekinuo je sve veze sa sportom i počeo mršavjeti kada je imao više od 230 kilograma, a cijelo tijelo mu je bilo zahvaćeno raznim bolestima. Kada se prestanu takmičiti, jako smršaju jer prestanu jesti. I tada nastaju problemi, ne samo s debljinom zbog debljanja, nego i sa zglobovima, bubrezima, koronarnim problemima, dijabetesom...

Nakon što se 'mawashi' objesi i ošiša konjski rep ili 'chonmage' (karakteristična punđa inspirirana samurajima), mora se nastaviti sa disciplinovanim načinom života. Moraju prilagoditi sve svoje dnevne aktivnosti, tjelovježbu i prehranu na novi život kako se rizici koji dolaze s težinom ne bi povećali.