Huéscar ima 7.200 stanovnika i nalazi se na sjeveru španske pokrajine Granada. Lokalni čelnik se hvali da grad nema dugova, da nema vijećnika radikalnog desničarskog Voxa u gradskom vijeću i da imaju kvalitetna vina. Danska ima 2,5 miliona stanovnika, uključujući Grenland i Farske otoke. Dom je vikinga, odličnih tv serija, čiuvenih igračaka i dobrih fudbalera. Ta dva mjesta razdvaja 2800 kilometara i 172 godine rata. Bez ispaljenog metka ili žrtava, doduše, ali rata koji je, barem na papiru, trajao između 1809. i 1981. godine.
Sve je počelo 11. novembra 1809. godine, odnosno, 2. maja 1808. godine, ovisno kako ko gleda. Kada se Španija naoružala spremajući se protiv Napoleonove invazije, od formalnog saveznika Francuske postala je njezin deklarirani neprijatelj. Istovremeno je prekidala odnose sa svim prijateljskim zemljama osvajača. Konkretno, sukobila se sa Kraljevinom Danskom koja je zadržala 13.000 španskih vojnika. Otišli su u srednju Evropu kako bi se pridružili francuskim kampanjama protiv Austrije i Rusije, a sada su ostali zadržani.
Budući da unutar Španije razlika između pobunjenika i profrancuskih lojalista nije bila jasna, neke su općine, da pokažu svoju lojalnost ustanku i kralju kojeg smatraju legitimnim, potpisale izjave o prijateljstvu sa saveznicima, odnosno, sa Velikom Britanijom i simbolično prekinule odnose s neprijateljima. Tako je Huescar, među mnogim drugim gradovima u Španiji, 1809. objavio rat Danskoj. A onda je cijela stvar zaboravljena. Sve do 1981. godine.
Tada je historičar, Vicente Gonzálezu Barberán, općinski arhivar Huéscara, 1982. godine u arhivi naišao na dokument o formalnoj objavi rata među brojnim dokumentima Gradske vijećnice. Odlučio je Danskoj ponuditi mirovni sporazum uz obrazloženje da bi formalna ratna situacija sa tom državom mogla spriječiti mogući ulazak Španije u NATO, što se tada počelo nagovještavati.
Vjerojatno ne bi cijal stvar postala više od anegdote da nije bilo Jorgea Jensena, tadašnjek dopisnkika iz Madrida za DR, danski javni radio,. Njemu je stvar bila zabavna pa je poslao izvještaj pitajući šefove o mogućoj temi. U Danskoj se činilo prilično smiješnim da je mali grad u Španiji, 150 kilometara od Granade, u stanju formalnog rata protiv njih. Danska vlada je na kraju dala zakonsko dopuštenje tadašnjem ambasadoru Mogensu Wandel-Petersenu da pregovara o miru "pod časnim uslovima".
Konačno, Wandel-Petersen, diplomat kojeg je poslalo Ministarstvo vanjskih poslova, José Antonio de Yturriaga i gradonačelnik Huesce, José Pablo Serrano, potpisali su mir 11. novembra 1981., na godišnjicu objave rata. To se zvalo 'Praznik prijateljstva' i uključivalo je važnu dansku delegaciju od kojih su neki došli odjeveni kao Vikinzi. Dočekali su ih plakati na njihovom jeziku na kojima je u slobodnom prevodu pisalo: "Ako ste Danac, zapamtite da ulazite na neprijateljski teritorij. Ako odlučite proći, snosite posljedice."
Ambasador je uručio dannebrog, odnosno službenu zastavu Danske a sporazum je zaliven domaćim vinom. Koliko je objema delegacijama bilo zabavno ilustrira još jedna anegdota. U sklopu proslave Mirovnog ugovora, Gradsko vijeće službeno je poslalo kutiju lokalnog vina dvojici velikih čelnika tog vremena: predsjedniku SAD-a Ronaldu Reaganu i premijeru SSSR-a Leonidu Brežnjevu, s ciljem poboljšaju svoje odnose i okončaju Hladni rat mirovnim sporazumom poput onog koji je upravo potpisan s Danskom.
