Međunarodna zajednica priprema se za ključni sastanak Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), zakazan za utorak, 30. juna. Kao što je javnosti poznato, iza zatvorenih vrata odvija se bespoštedna borba za prevlast nad budućnošću Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini. Transatlantski jaz između SAD-a i vodećih evropskih sila, prvenstveno Francuske i Njemačke, nikada nije bio uočljiviji, a u fokusu je pitanje ko će naslijediti Christiana Schmidta.

U fokusu diplomatskih previranja nalazi se ime Antonija Zanardija Landija, iskusnog italijanskog diplomate i nekadašnjeg savjetnika dvojice predsjednika Italije. Iako Landi formalno dolazi kao prijedlog Rima, javna je tajna da iza njegove kandidature snažno stoji Washington.

Međutim, Landijev put do Sarajeva blokiran je snažnim nepovjerenjem Berlina i Pariza. Evropske prijestolnice strahuju da bi Landi mogao postati instrument američke politike koja bi, u cilju brze stabilizacije, mogla biti spremna na kompromise koji direktno potkopavaju autoritet Evropske unije. Najveća bojazan odnosi se na mogućnost da novi visoki predstavnik poništi Schmidtove izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, upravo one po kojima se trenutno procesuiraju ključne političke figure poput Milorada Dodika.

Kako bi razbila ovaj otpor, italijanska diplomatija je u opticaj pustila nezvanični dokument, tzv. non-paper. Ovaj dopis, koji suštinski nosi američki pečat, pokušava umiriti Evropljane nizom obećanja. Landi se u njemu obavezuje da neće revidirati ranije odluke svojih prethodnika, da će bonske ovlasti koristiti isključivo kao krajnju mjeru te da će svaka njegova odluka biti rezultat uske koordinacije s članicama PIC-a.

S druge strane fronta, Francuska i Njemačka ne odustaju od svog kandidata Renea Troccaza. Njegovo ime izazvalo je, prema diplomatskim izvorima, otvoreni gnjev u Washingtonu. Američka administracija je već uputila oštre signale da bi insistiranje na "evropskoj neodlučnosti" moglo natjerati SAD da preispitaju svoju kompletnu ulogu i učešće u međunarodnom prisustvu u našoj zemlji.

Ukoliko bi se SAD povukle iz OHR-a, to bi bio, osim politički šamar, i finansijski krah za ovu instituciju, čije bi troškove EU teško mogla samostalno podnijeti. Upravo ta finansijska i politička ucjena drži veći dio EU u dilemi, tj. prihvatiti američkog kandidata i sačuvati jedinstvo PIC-a ili insistirati na vlastitom rješenju po cijenu raspada trenutnog međunarodnog rasporeda u državi.

Zanimljiv detalj italijanskog non-papera jeste i prijedlog o trajanju mandata. Landi bi, prema tom planu, na funkciji proveo dvije godine, s mogućnošću produženja za još dvije, dok bi se fokus rada OHR-a drastično suzio. Planirano je smanjenje ljudstva i budžeta institucije, uz preusmjeravanje pažnje isključivo na ispunjavanje Agende 5+2, što je preduvjet za konačno zatvaranje Ureda.

U iščekivanju rezultata današnjeg sastanka, jasno je da se u Sarajevu, mimo izbora novog diplomate, testira i snaga savezništva između Washingtona i Brisela. Italijanski prijedlog pokušava Landija predstaviti kao most koji spaja Balkan s EU, ali dokle god Pariz i Berlin vide "američkog čovjeka" u Landiju, konsenzus ostaje na dugom štapu. S tim u vezi, ova sjednica PIC-a vjerovatno neće donijeti ime pobjednika, već će biti fokusirana na pokušaj definiranja novih pravila igre koja bi spriječila potpuni diplomatski razlaz velikih sila na tlu Bosne i Hercegovine.