Sjedinjene Države nisu u Sudanu. U toj se zemlji odvija svirep rat a vodeće svjetske sile ne čine puno da ga zaustave. To je rat za kontrolu teritorija i prirodnih resursa, posebno zlata, ali i plodne zemlje na obalama Nila. Sukob se odvija između Sudanaca, ali su upletene desetine drugih zemalja: Rusija, Iran, Emirati, Egipat, Saudijska Arabija...
Ali ne i Sjedinjene Države. Svjetski policajac, isti onaj koji oružjem opskrbljuje Izrael i Ukrajinu, nema stranu na koju bi stao u Sudanu i nema energije za pregovore o prekidu vatre kojim bi bilo spašeno stanovništvo. Glad pogađa trećinu od 48 miliona ljudi u Sudanu. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je 230.000 njih pothranjeno i u opasnosti od smrti. Postoji više od deset miliona prognanika koji bježe od ratnih zločina koje su počinile protivničke snage: ubistva, silovanja, otmice i pljačke. Teško je procijeniti broj poginulih, ali radi se o desecima hiljada. Različiti izvori navode brojku od čak 150.000, od kojih su mnogi žrtve bolesti poput kolere i nedostatka hrane.
Rat je izbio 15. aprila 2023. godine, četiri godine nakon što je narodni ustanak okončao tri desetljeća vojne i islamističke diktature. Tranzicija u demokratiju počela je dobro, ali je ubrzo skrenula s tračnica. Vojska se odbila pokoriti civilnoj vlasti i izvela državni udar. General Abdel Fatah Al Buran, načelnik štaba, imao je pomoć kriminalca, Mohameda Hamdana Dagala, alias Hametija, vođe Janjaweeda, milicije koja je između 2003. i 2008. ubila 300.000 ljudi u Darfuru, što je genocid koji još uvijek ostaje nekažnjen.
Al Buran i Hameti podijelili su plijen zlata, glavnog bogatstva Sudana. Sporazum je također uključivao Janjaweede, preimenovane u Snage za brzu podršku, integrirane u vojsku. Al Buran bi bio predsjednik, a Hameti broj dva.
Suživot je bio težak jer Hameti nije želio biti drugi i u aprilu 2023. krenuo je u napad. Njegovi su ljudi zauzeli El Geziru, državu s najmoćnijom poljoprivredom, i velik dio glavnoga grada Kartuma. Počeli su masakri i pljačke, etničko čišćenje i šverc zlata. Rat ne vode samo vojska i pobunjenici. Postoje mnoge druge naoružane skupine, plemenske snage koje brane svoj prostor i, kao i svi drugi, prodaju se onome ko ponudi najviše. Ne manjka ponuda da se dokopate zlata, plijena koji žele sve strane.
U nesigurnim vremenima poput ovih, zlato je sigurna investicija. Cijena unce porasla je za 33% od 1. januara. Potražnja je veća od ponude jer centralne banke prave zalihe i jer je zlato važna komponenta u novim tehnologijama.
Tada u u igru dolaze interesi mnogih zemalja, počevši od Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), glavnog Hametijevog saveznika. Teretni avioni polijeću iz Dubaija noseći oružje i novac. Slijeću u Čad, u bazu Amdjaras, blizu granice sa Sudanom, i iskrcavaju oružje kamuflirano kao humanitarna pomoć. Vraćaju se natovareni zlatom.
Ujedinjeni Arapski Emirati također angažiraju plaćenike iz Hametija da se bore protiv Hutija u Jemenu, još jednom okrutnom ratu koji je u septembru napunio deset godina, a da se niko ne sjeća 400.000 mrtvih. Hutiji su dospjeli na naslovnice kada su napali trgovačke brodove u Crvenom moru i uzdrmali opskrbne lance.
Afričkog rata nema bez plaćenika, a Rusija koristi bivše plaćenike Wagnera. Isprva su podržavali Hametija, koji im je ponudio rudnike zlata u Darfuru, ali je Buran dao bolju ponudu: koncesiju nalazišta Al Ibediya sjeverno od Kartuma i tvornicu za preradu zlata. Kremlj, međutim, želi i pomorsku bazu u Crvenom moru, a isto traži i Iran u zamjenu za dronove i projektile. Al Buranova vojska kontroliše gotovo 750 kilometara sudanske obale okrenute prema ovoj važnoj pomorskoj ruti.
Buran je diktator kojeg Egipat i Saudijska Arabija žele kontrolirati u Sudanu što se ne sviđa SAD-u, koji je bliži Hametiju. A priori to nema smisla jer su Saudijska Arabija i SAD saveznici u mnogim stvarima, posebno u Jemenu. Hameti bi trebao biti zabrinut. Može izgubiti svog velikog saveznika, koji je već kupio vrlo plodnu zemlju sjeverno od Kartuma, u području pod kontrolom generala Al Burana.
Sudan je paradigma izvan Ukrajine i Palestine. Oružje, pohlepa boraca i šutnja Zapada desetkuju istu populaciju koja je 2019. svrgnula vojsku i islamiste s okom na liberalne demokratije. Sudan pokazuje da u današnjem svijetu nema mjesta za demokratski razvoj. Ni Sjedinjene Države ni Evropa, današnje protuimigracijske utvrde, ne pružaju ruku onima koji bi radije da ne emigriraju iz svojih zemalja. LA VANGUARDIA
