U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je počeo rad na novom projektu "Offline" prema tekstu Ahmeda Imamovića, u režiji Lane Delić i u saradnji Udruženja za promociju i razvoj kulturnih aktivnosti "Studio teatar" iz Zenice i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
- Tekst kroz glavnu fokusnu tačku predstave – štetne posljedice digitalnog doba, na vrlo suptilan način otvara čitav jedan spektar gorućih tema koje su često utkane u mladog čovjeka a to su između ostalih i suživot, osuđivanje, podjele. Motiv "dvije škole pod istim krovom" simbolizira paralelne svjetove u kojima djeca žive: jedan formalni, realni, vidljivi, i drugi virtualni, manipulativni, gdje se pravila mijenjaju, a moć je skrivena. Govor mržnje kroz identitet koji su naslijedili (često od roditelja) a ne birali, nedostatak ljubavi, dodira, pažnje od strane najbližih dovoljan su razlog da mladi nemaju jasan uvid u ono što oni zaista jesu i koje su to njihove stvarne želje, potrebe, nesigurnosti, dileme. Tekst se bavi mladima koji odrastaju u sistemu gdje su granice normalizovane, gdje je "odvojeno" predstavljeno kao prirodno stanje, i gdje se identitet formira unutar unaprijed zadatih okvira.
Tema "dvije škole pod istim krovom" ovdje nije tretirana kao politička parola, već kao životna realnost – tiha, svakodnevna, često nevidljiva onima koji u njoj ne žive. S toga i rediteljska rješenja, kao i glumačka igra, trebaju biti vrlo suptilna ali sa jasnom porukom koja iz samog teksta i proizlazi.
Fokus nije na sistemu kao apstraktnoj strukturi, već na posljedicama koje taj sistem ostavlja na emocije, odnose i unutrašnji svijet djece i mladih. Motivacija za rad na ovom tekstu proizlazi iz dugogodišnjeg rada s djecom i mladima, iz neposrednog slušanja njihovih pitanja, strahova i zbunjenosti. Mladi vrlo rano osjete da postoje "mi" i "oni", ali rijetko stvore prostor da to propitaju. Ovaj projekat je pokušaj da se taj prostor stvori. Ne kao lekcija, nego kao zajedničko iskustvo – mjesto gdje se ne traži ispravan odgovor, nego iskren pogled.
Tekst me zaintrigirao jer kroz likove mladih i njihovih avatara istražuje tu tanku granicu između stvarnog i virtualnog svijeta, između direktne i indirektne odgovornosti. Predstava ne nudi odgovor, već istražuje odgovornost u digitalnom dobu: šta znači učestvovati, posmatrati, dijeliti, šutjeti? Da li avatar oslobađa krivnje ili je njen najčistiji oblik? Cilj nije da se mladi poistovjete s likovima zato što su "isti", nego zato što prepoznaju osjećaje: zbunjenost, bijes, potrebu da pripadaju, strah od drugačijeg. Ova predstava nema ambiciju da mijenja sistem, ali ima jasnu namjeru da uznemiri komfor ravnodušnosti. Da podsjeti da djeca nisu neutralna zona društva, već njegov najosjetljiviji dio. Ciljna grupa naravno da jesu mladi jer je priča pričana iz njihove vizure i tretira njihovu problematiku ali predstava svakako poziva sistem i roditelje na odgovornost, propitivanje, djelovanje a ne nijemo posmatranje posljedica njihovog odgoja, dužnosti i odgovornosti - kaže Delić.
U predstavi igraju: Enes Salković, Adna Kaknjo, Mirza Bajramović, Selma Ćosić, Lamija Salihović, Aida Vehabović i Almir Nakić. Za scenografiju i kostimografiju je zadužena Sabina Trnka, a za muziku Ernad Bihorac. Za scenski pokret je zadužen Emir Fejzić.
Premijerna izvedba predstave je planirana za 27. mart tekuće godine u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Predstava se realizuje u okviru projekta "Možemo Bolje: Teatar Promjene – We Can Do Better: Theatre of Change", kroz projekat "Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u Bosni i Hercegovini – Možemo bolje", u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju (NDICI), a koji zajednički provode Evropska unija u BiH, Ujedinjene nacije u BiH, Misija OSCE u BiH i Vijeće Evrope. Nakon premijere planirana je turneja predstave u gradovima: Goražde, Kalesija, Gornji Vakuf -Uskoplje, Bugojno, Konjic, Teslić, Prnjavor, Tešanj.

