Pad eura ispod nivoa od jednog dolara je rijedak. Od svog rođenja 1999. godine, jedinstvena valuta provela je vrlo malo vremena ispod ovog nivoa. U stvari, prethodni put je to bilo između 1999. i 2002., kada je pao na rekordno nisku razinu od 0,82 dolara u oktobru 2000. godine. Novčanice i kovanice eura uvedene su tek 1. januara 2002., a valuta je postojala samo prije tog dana kao obračunska jedinica za poravnanje prekograničnih transakcija.

U svojoj relativno kratkoj historiji od dvije decenije, euro je druga najtraženija valuta u globalnim deviznim rezervama, a dnevni promet euro/dolar najveći je među valutama na globalnom tržištu od 6,6 milijardi dolara dnevno.

Ali sve je oslabilo u odnosu na dolar. Vrijednosti sterlinga i jena također su oslabile ove godine, djelimično zbog agresivnijeg povećanja američkih kamatnih stopa koje su povećale privlačnost dolara, a također i zbog straha od globalne recesije koji je investitore nagnao u sigurno utočište dolara.

Očekuje se da će Evropska centralna banka početi da povećava referentne kamatne stope na sastanku 21. jula. Američke Federalne rezerve (FED) povećale su kamatne stope za 0,75 baznih poena u junu.

Strah od rasta evropske cijene gasa čini eurozonu podložnijom rizicima od recesije i također objašnjava zašto je euro sada teško pogođen. Neke globalne banke prognoziraju recesiju za eurozonu već u trećem kvartalu.

Hoće li euro više pasti? Neki ekonomisti tako misle. Analitičari kažu da će euro ostati u zastoju dok se ekonomski izgledi ne poboljšaju. Čak i ako Evropska centralna banka (ECB) poveća kamatne stope, američki FED povećat će ih još više, mameći gotovinu u Sjedinjene Američke Države. Euro bi također mogao biti pogođen rizicima fragmentacije, gdje se troškovi zaduživanja slabijih država povećavaju više nego kod bogatijih zemalja.

Šta to znači za ECB? Velika glavobolja. Dopuštanje da valuta pada podstaklo bi ionako rekordno visoku inflaciju, podižući rizik da se rast cijena učvrsti po stopi koja je znatno iznad cilja ECB-a od 2%.

Ali suprotstavljanje dvadesetetogodišnjim najnižim vrijednostima za euro zahtijevalo bi brže povećanje kamatnih stopa, što bi moglo povećati bijedu za ekonomiju koja se već suočava s mogućom recesijom.

Studije koje ECB često citira sugeriraju da deprecijacija kursa od 1% povećava inflaciju za 0,1% tokom jedne godine i do 0,25% tokom tri godine.

Euro je do sada ove godine oslabio skoro 12% u odnosu na dolar. Ali na bazi ponderisane trgovine – u odnosu na valute svojih trgovinskih partnera – euro je pao samo 3,6%. Kako bi poduprla euro, ECB bi mogla zauzeti agresivniji kurs, uključujući povećanje stope za 0,50 baznih poena u septembru i daljnje poteze u oktobru i decembru, mada su rijetki oni koji u to vjeruju.

No, kako je euro “sidro valuta” za konvertibilnu marku, odnosno kako je kurs marke u odnosu na euro fiksan, 1,955 maraka za 1 euro, pad zajedničke evropske valute izaziva brojna pitanja o tome šta se dešava s markom. U većini slučajeva odgovor je - ništa. Istina, ako euro pada u odnosu na dolar, pada i marka. Recimo, na početku ove godine kurs eura prema dolaru bio je 1,14 eura za dolar, a danas je pao na 1,002. Slično je i s konvertibilnom markom, na početku godine kurs marke prema dolaru bio je 1,75 maraka za jedan dolar, a danas je 1,95. Dakle, kako je dolar rastao u odnosu na euro, odnosno, kako je euro padao u odnosu na dolar, danas smo u situaciji da imamo skoro identičan kurs marke prema euru i dolaru – 1,95. Prema tome, marka je izgubila 20 feninga vrijednosti u odnosu na dolar od početka godine do danas.

U praksi, za nas se malo toga mijenja, osim činjenice da gorivo zbog rasta vrijednosti dolara neće pojeftiniti u malopordaji bez obzira na činjenicu da cijena nafte pada na berzi iz razloga što nižu cijenu nafte kompenzira “skuplji” dolar, a nafta se najčešće kupuje dolarima.

Ni značajnijeg utjecaja na otplatu vanjskog duga nema iz razloga što je većina duga u eurima, a onaj prema MMF-u je u SDR-u, specijalnim pravima vučenja, čiji je kurs kombinacija više valuta.

S obzirom na to da je Evropska unija glavno izvozno tržište, a i uvozno, neće biti značajnijeg utjecaja na robnu razmjenu. Postoji mogućnost da se nešto malo poveća izvoz u SAD i druga tržišta u kojima je dolar dominantna valuta.

Što se tiče kamata, potezi ECB-a u smjeru obuzdavanja inflacije u eurozoni u smislu povećanja referentne kamatne stope dovešće do rasta kamata i na našem tržištu iz razloga što je većina banaka u Bosni i Hercegovini s prostora Evropske unije i kćerke banke iz Bosne i Hercegovine novac posuđuju iz svojih centrala u Evropskoj uniji.

U svakom slučaju, važno je znati da jedan euro uvijek vrijedi 1,95 maraka, ma kakva bila njegova vrijednost prema drugim valutama.