To je trebalo da bude “dobrovoljno udruženje naroda sa jednakim pravima”, ono koje će garantirati “mirni suživot i bratsku saradnju naroda” služeći kao “vjerni bedem protiv svjetskog kapitalizma”.

Na sastanku komunističkih delegata iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije i regiona Kavkaza, u moskovskom Boljšoj teatru, rodio se 30. decembra 1922. godine, Sovjetski Savez. Bilo je to pet godina nakon svrgavanja ruske carske vlasti.

Rezultat je bila najveća zemlja po površini u modernoj historiji, koja se protezala na dva kontinenta, koja je izašla kao pobjednica 1945. godine sa zapadnim saveznicima u najrazornijem ratu poznatom čovjeku. Sovjetski Savez ubio je milione, umirali su od vještačko izazvane gladi te u zarobljeničkim logorima Gulag, deportirao je trajno milione pripadnika etničkih manjinskih grupa iz njihovih domova i držao Evropu podijeljenu i neslobodnu dvije generacije. Stavio je prvi satelit u orbitu i prvu osobu u svemir dok je bio uključen u utrku u naoružanju koja je stvorila nuklearne arsenale dovoljno velike da ugase ljudski život na Zemlji.

I trajao je manje od sedam decenija, završivši potezima pera političara u decembru 1991. godine.

Ali cijelo stoljeće nakon osnivanja SSSR-a, i tri decenije nakon njegovog raspada, sjenka koju je bacio postaje dublja, a njegov trag u historiji nastavlja stvarati tragedije: Raspad Sovjetskog Saveza predsjednik Rusije Vladimir Putin, u svojoj zamršenoj logici, želi ispraviti vođenjem rata protiv Ukrajine.

Ružičasti pogled na Sovjetski Savez, koji je tobože bio globalno poštovan, napredan i zadovoljan postao je dio Putinove ideologije u ratu, izazivajući nostalgiju za imperijom. Nju propaganda Kremlja podstiče ne samo među starijim generacijama, koje se sjećaju sovjetske ere, već i među mladima.

“Ukrajinci su prošli kroz genocid”, rekao je predsjednik Volodimir Zelenski u novembru, misleći na Holodomor 1932. i 1933. godine, kada je samo na prostoru Ukrajine ubijeno između tri i sedam miliona ljudi. “A danas činimo sve što je moguće i nemoguće da zaustavimo novu genocidnu politiku Rusije.”

^{(Izvor: The New York Times)}