Slušali smo Milorada Dodika, Roda Blagojevića, Maxa Primorca, Željanu Zovko i mnoge njihove istomišljenike koji Bošnjake muslimane optužuju za progon kršćana. Maks Primorac i Rod Blagojević, hrvatski i srpski lobisti, u svoje laži su umiješali i Bijelu kuću: "Političkom Sarajevu je bolje da prestane ugnjetavati kršćanske susjede... Riskirate bijes predsjednika Trampa." Rod Blagojević je napravio video materijal o navodnoj "krađi" crkvenih objekata i dodao svoju laž: "Vrijeme je da se Amerika probudi i shvati oduzimanje imovine kršćanskih crkava od strane radikaliziranog muslimanskog vodstva u Federaciji Bosne i Hercegovine". Dodik i Željana Zovko gotovo svakodnevno iznose nepojmljive laži na tu temu. Nažalost, nismo imali adekvatne političke i stručne odgovore na takve podvale.jedan od odgovora tiče se ne tako davnih činjenica iz devedesetih.

Pogledajmo to tragično vrijeme u kojem je bošnjački muslimanski narod progonjen i nemislosrdno ubijan od dva velikodržavna terora iz Beograda i Zagreba. Sva medijska sredstva pomagala su u napadima na Bosnu i Hercegovinu, šireći mržnju i strah u ime ratnih ciljeva.Zadržimo se samo na vjerskim objektima i lažima koje su pratile ovaj u svijetu neviđeni sakralocid nad islamskim objektima.

Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska Republike srpske (VRS) srušila je 534 džamije, a Hrvatsko vijeće obrane (HVO) ravno 80 džamija. Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamijekoliko ih je prije agresije bilo u Bosni i Hercegovini. Na prostoru pod kontrolom Armije RBiH nije srušena ni oštećena niti jedna crkva. Sve je naravno poticano lažima.

U knjizi svjetski poznatog publiciste Normana Cigara "Genocid u Bosni" govori se o hrvatskim medijskim zastranjenjima: "Dio medija u Hrvatskoj, koji je pod kontrolom vlasti, već je krajem 1992. godine počeo koristiti antimuslimansku retoriku. Do početka 1993. godine eskaliralo je pristrasno medijsko izvještavanje, iako nije bilo uvijek bazirano na vjerskim temama. Na početku, optužbe su se uglavnom odnosile na bosanske vlasti i njihovu navodnu saradnju sa KOS-om, jugoslovenskom kontraobavještajnom službom. Medutim fokus se sve vise pomjerao na islam sa novim izvještajima o "fundamentalističkom ekstremizmu" i navodnoj prijetnji zapadnoj civilizaciji."

Predsjednik Društva za ugrožene narode Tilman Cilh objašnjavao je hrvatsku medijsku pozornicu: "U hrvatskim medijima formiranim prema totalitarnom obrascu i gotovo potpunom srpskom uzoru, posebno na državnoj televiziji i radiju, Tuđman je pripremio višemjesečnu huškačku kampanju protiv bosanskih Muslimana i bosanske Vlade. Danas su Bosanci žrtve jedne primitivne hrvatske propagande, koja je u međuvremenu dosegla najgora propagandna zastranjenja Beograda."

U Republici Srskoj na kraju rata protiv BiH preživjela je samo jedna džamija. Negdje u dalekom zaseoku iznad Mrkonjać Grada, kraj borbi je dočekalo selo koje nije ni znalo da je rat počeo i završio. Prilikom istjerivanja Bošnjaka iz gradova, džamije su minirane ili zapaljene, a na tim mjestima zasađena je trava ili je prostor betoniran. Kao po pravilu, na tim su mjestima postavljeni su kontejneri za  odlaganje smeća. 

Opisao je to i Peter Maass, slavni američki novinar: "Nakon eksplozija, muslimanski uglednici preklinjali su srpske vlasti da im dozvole da zaštite i sačuvaju barem dijelove ruševina njihovih hramova. Možda bi mogle, kad dođu bolja vremena, biti upotrijebljene u ponovnoj izgradnji džamija, kao simbolična veza s prošlošću. Ne, uzvratile su vlasti, ne možete zadržati ruševine. Poslije su pohapsili UN-ovce koji su pokušali spasiti barem nešto od ostataka džamija. Kamenje je potom kamionima prebačeno na deponiju smeća." Na deponiji smeća u Ramićima kod Banja Luke završili su ostaci Fehadija džamije.

Andras Riedlmayer, direktor Dokumentacijskog centra za islamsku arhitekturu na unverzitetu Harvard, svjedočio je u procesu protiv Karadžića i pred Svjetskim sudom pravde (ICJ) o rušenju džamija u BiH, spaljivanju Orijentalnog instituta, Biblioteke u Vijećnici, što je zločin sa istim ciljem. Riedlmayer je posjetio 22 opštine i napravio dokumentaciju o srušenim džamijama, a za ostale ispitao direktne svjedoke razaranja.

"Rat je počeo za TV gledaoce prije nego što je počeo na licu mjesta", zapisao je Mark Thompson u svojoj knjizi "Kovanje rata", u kojoj se bavi analizom medija u u agresiji na Bosnu. Primijetio je kako Srbi umjesto mozga imaju televizore.

Ništa bolje se ne bi moglo reći ni za bosanske Hrvate. Srpski i naročito hvatski mediji su pisali najgore laži o onome što se događalo u Bosni i Hercegovini. O srpskoj propagandi ne treba puno trošiti riječi. Kako je već napisao Mark Thompson:"I Gebels bi im pozavidio". Reporterka Rada Đokić izvještavala je u jeku opsade Sarajeva: "Muslimanske snage drže Sarajevo u opsadi iznutra, a Srbi nastavljaju da brane svoje vjekovne brežuljke oko Sarajeva".

Večernji list 8. augusta 1993. donosi izveštaj HINE u kojem stoji:"Hrvatima u zeničkoj oblasti nasilno su izdate lične karte s turskim imenima i prezimenima, za koje su morali da plate 100 do 500 njemačkih maraka". Dio izveštaja sutradan je ponovljen u Vjesniku. Nijedan informativni ili međunarodni izvornije potvrdio taj izvještaj, poslije istrage koju je sproveo. UNPROFOR nije našaodokaze za tvrdnje koje su iznesene.

U knjizi Normana Cigara "Genocid u Bosni" govori se o hrvatskim medijskim zastranjenjima: "Dio medija u Hrvatskoj, koji je pod kontrolom vlasti, već je krajem 1992.godine počeo koristiti antimuslimansku retoriku. Do početka 1993. godine eskaliralo je pristrasno medijsko izvještavanje, iako nije bilo uvijek bazirano na vjerskim temama. Na početku, optužbe su se uglavnom odnosile na bosanske vlasti i njihovu navodnu saradnju sa KOS-om, jugoslovenskom kontraobavještajnom službom. Medutim fokus se sve više pomjerao na islam sa novim izvještajima o "fundamentalističkom ekstremizmu" i navodnoj "prijetnji zapadnoj civilizaciji".

Na prvu se da zaključiti da su ove današnje laži druga epizoda. Warren Zimmermann, američki ambasador u Beogradu je sjajno primjetio ove propagandne igre: "Oni koji uvjeravaju da su "drevna balkanska neprijateljstva" odgovorna za nasilje koje je iznenadilo i razorilo Jugoslaviju zaboravljaju moć televizije urukama zvanično izazvanog rasizma... U Jugoslaviji je prihvaćen institucionalninacionalizam Miloševića i Tuđmana da bi se potpalila baklja..."

Danas, dakle, slušamo moderniju verziju istih laži. Početkom novembra 1992. godine, hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak nastojao je dobiti podršku Izraela. On je u jednom intervjuu tvrdio da je, navodno 110.000 bosanskih Muslimana studiralo samo u Kairu i obratio se izraelskoj javnosti pitanjem: "Možete li vi zamisliti fundamentalističku državu u srcu Evrope?" Istina je da su malo više od 200 bosanskih muslimana studirali na Al-Azharu u Egiptu, od 18 stoljeća do danas. Šušak je uvijek lagao naveliko.

Hrvatski mediji su pisali o desetinama srušenih crkvi i ubijenim svećenicima. Najviše se pisalo o čuvenom samostanu u Gučoj Gori, ali je i on bio čitav. Umjesto da svaknoćno demantiraju lažne vijesti koje su sipali hrvatski mediji, novinari lokalne TV Zenica otišli su na teren i snimili sve katoličke crkve na području Travnika i Bugojna za koje se tvrdilo da su srušeni ili oštećeni. Kamerom su dokumentirali da su svi vjerski objekti sačuvani i neoštećeni, a, vidjelo se, da su ih obezbjeđivali pripadnici Armije BiH. Kasete su umnožene i spremljene u TV BiH, zatim u Vrhbosansku nadbiskupiju i Islamsku zajednicu.

Ali, nikada u hrvatskim medijima nije demantirano niti jedno "medijsko" rušenje katoličkih hramova. Zato su, po ovom huškačkom ķonceptu, rušene džamije u Hercegovini. Jedna od tih džamija, ona u Čapljini, prvo je nazvana "leglom islama" na Hrvatskoj televiziji, a onda je pod nju podmetnut eksploziv. Džamija je srušena u jeku izgona Bošnjaka iz Čapljine i Hercegovine pod vlašću HVO-a. Smiljko Šagolj, novinar zadužen za izazivanje mržnje protiv Bošnjaka, svojim brutalnim lažima "srušio" je na desetine katoličkih crkvi.

Ovakvim neistinama mnogo kasnije, 17. decembra 1997. poslužio se i sam hrvatski predsjednik Tuđman, u intervjuu za italijanski "Korijere dela sera":"Danas se u Bosni grade 174 džamije, dok su katoličke crkve srušene i samo se tri obnavljaju."

Slične su podvale, u toku rata, dolazile i sa srpske strane. U Trebinju je srušeno svih 14 džamija, dok je u isto vrijeme vršeno etničko čišćenje. Da bi sve bilo opravdano medijski, šefu SDS-a u Trebinju, Božidaru Vučureviću je spremljen lažni dokument nazvanom "Instrukcija o iseljavanju iz Trebinja" bajagi potpisan od funkcionera SDA Hasana Čengića. U njemu se Muslimani Trebinja "pozivaju na iseljenje, s tim da svoju imovinu potrpaju u zelene torbe", koje im je poslao taj funkcioner SDA (čak 7000 torbi). Taj lažni papir promoviran je u beogradskim medijima od beogradskog "demokrate" Koste Čavoškog, koji je imao na konekciji laboratoriju u kojoj su pravljeni takvi dokumenti. Njime je trebalo opravdati "etničko čišćenje" Bošnjaka Trebinja, kao da prije toga nije provedeno u više od šezdeset gradova Bosne i Hercegovine. U tom dokumentu,međutim, nije pisala preporuka da se zapale i poruše sve trebinjske džamije u vrijeme progona Bošnjaka. Više od 7000 Bošnjaka Trebinja je protjerano početkom 1993., a do danas niko od njih nije vidio zelenu torbu ni u prodavnicama na Zapadu.

I danas Bošnjacima prave takva lažna dokumenta, koja onda objavljuju po društveni mrežama pa se među brojnim bošnjačkim povodljivcima prihvataju zdravo za gotovo.

U "Slobodnom tjedniku" nakon masakra u Ahmićima napisano je da Margaret Thatcher neće doći u Hrvatsku, jer su Muslimani masakrirali Hrvate, a obavijestili gospodu Thatcher da su Hrvati masakrirali Muslimane.

Dan nakon tog zločina u mnogim zapadnoevropskim medijima je objavljeno da su Bošnjaci masakrirali Hrvate. U zagrebačkom "Danas" od 16. jula 1993. godine okrivljeni su operativci britanske obavještajne službe za zločin u Ahmićima. Po ovoj podvali hrvatske štampe oni su djelovali kao "agenti -Provokatori". Da nije bilo hrabrosti pukovnika Boba Stjuarta,komandanta britanske jedinice UN-a u Vitezu,i zločin u Ahmićima bio bi "ispran" u ovoj nevjerovatnoj propagandnoj mašineriji. Kada je jedan bojovnik HVO-a pokušao zabraniti snimanje srušene džamije u Ahmićima, potreseni pukovnik Bob Stewart više nije mogao izdržati: "Prokleti HVO. Ne treba mi vaša dozvola da radim svoj posao", uzviknuo je. Novinar Alan Fogelkvist obratio je prvi pažnju na jedan zagrebački medijski izum: "Provladin FPB (Foreign Press Bureau Daily Bulletin)- Dnevni bilten ureda za inozemno informiranje širi gnusnu propagandu pokušavajući naći opravdanje za zločinačku politiku Bobanove nezakonite tvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja, niti je hrvatska niti je zajednica i koja se u posljednje vrijeme uveliko približava savezništvu soptuženim srpskim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem."

Na srpskoj televiziji Bosanske Muslimane redovito se zvalo Turcima i balijama. Britanski ratni izveštač Ed Vulliamy piše:"Za dvije godine nikada nisam čuo jednu jedinu uvredljivu primjedbu od Srba prema Hrvatima kao narodu. Mržnja da, prezir nikada. Muslimani su, pak, drugi slučaj,oni su "cigani", "đubrad", "kučke", "životinje".. ".Hrvatska štampa nikad nije toliko dehumanizirala Srbe koliko bosanske Muslimane in toto", zapisao je Mark Thompson.

Najbolje objašnjenje ovakvog informiranja, a vjerovatno i politike, dao je veliki Bosanac fra Petar Andelović: "Lažne informacije slabo pomažu u propagandnom ratu. Istina kasnije trijumfuje, ali šteta od takvih lažnih informacija postane čak veća."

Dakle, pitanje za Milorada Dodika, Roda Blagojevića, Maksa Primorca, Željanu Zovko i brojne druge lažove: Imate li vi ikakav dokaz za vaše tvrdnje o ugnjetavanju kršćana u BiH? I, da li imate bilo kakav odgovor na ove iznesene činjenice o stravičnom sakralocidu nad islamskim objektima Bošnjaka muslimana.