Stolac i Ljubuški imali su izuzetnu ekonomsku važnost do izgradnje saobraćajnica dolinom Neretve u vrijeme Austro-Ugarske. Stolac je, za razliku od Ljubuškog, zadržao svoju ambijentalnu autentičnost i bošnjačku demografsku bazu bez obzira na stradanja u protekloj Agresiji i razaranja velikodržavničke ideologije Herceg-Bosne.

S pravom mostarski muftija Dedović Stolac naziva “bošnjačkim Feniksom” jer je njegovo rušenje, odnosno urbicid bio apsolutan. O tome svjedoče i razgovori ratnih načelnika Stoca i Čapljine u Zagrebu kada su podnosili izvještaj Tuđmanu u septembru 1993. godine: “Danas u Stocu nema ni jednog muslimana. Mi smo u Stolac naselili naše izbjeglice iz Bosne. Stolac je potpuno razrušen, možda gore nego Vukovar.”

Stolac i Čapljina su godinama prednjačili u povratku, ali diskriminacija od lokalne vlasti i izazovi ekonomske održivosti povratka dijelom su anulirali taj historijski uspjeh. Međutim, svako vrijeme ima svoje prednosti i prilike pa tako je dolina Neretve zadnjih godina sve više zanimljivija za ljetovanje, ali i zimovanje te za kupovinu ili izgradnju vikendica. Klimatske i vegetacijske prednosti Hercegovine izuzetno su jak mamac za stanovništvo Sarajeva i drugih bosanskih gradova koji se zimi suočavaju s dugotrajnim maglama i smogom. Ovaj su višedecenijski proces okolnosti pandemije, ubrzana izgradnja Koridora Vc i magistrale koja je spojila Stolac i Neum dodatno intenzivirali. Pored navedenog, za ekonomsko jačanje cijele Hercegovine veliki potencijal krije se u dijaspori. Pri tome ne mislimo na Bošnjake koji su protjerani sa svojih ognjišta ili iz logora Herceg-Bosne pronašli mir u Skandinaviji nego na sve one koje privlači klima i ambijent da jedan dio godine ili ostatak života provedu u Hercegovini. Na tom polju značajan napredak ostvario je Medžlis Mostar kroz izgradnju Centra za zdravo starenje u Podveležju.

AKO MOŽE TREBINJE, MOŽE I STOLAC

Zadnjih godina svjedočimo izuzetnom razvoju Trebinja, koje se nalazi na tromeđi i predstavlja vrlo povoljnu alternativu za skupo dubrovačko i crnogorsko primorje. Mnogobrojne porodice, penzioneri, ali i mladi prodaju svoje nekretnine na obali ili ih monetizuju i žive u mirnijem i jeftinijem zaleđu. Mnogi su čak prodali svoja grobna mjesta u Dubrovniku jer su razlike u cijeni izuzetno visoke. S druge strane, manji bh. entitet i još više država Srbija ulažu u Trebinje, koje su već nazvali “najljepšim srpskim gradom”.

Bošnjaci nisu narod koji će zbog nacionalističkih inspiracija osvajati neki prostor jer takvi projekti ne donose nikom sreću, što je vidljivo po nesretnoj sudbini nasilno premještenih bosanskih Hrvata u Bobanovo i Šuškovo Selo. Ono što motivira na kretanje i investiranje Bošnjake, ali sve druge normalne narode jeste životna potreba koja se realizira kroz zakone i pravila tržišta. Zbog toga, kad je priča o Stocu, odnosno južnoj Hercegovini, nacionalni interes Bošnjaka jeste održivost povratka i demokratizacija lokalne vlasti, ali i otvaranje tržišta za pojedinačne kupovine nekretnina i investicije poduzetnika koji vide svoj ekonomski interes.

S obzirom na to da je tržište nekretnina Mostara i Blagaja već odavno iscrpljeno, prisutan je povećani interes zadnjih godina za kupovinom objekata ili zemljišta u Stocu i njegovoj okolini. Da bi se taj proces održao i unaprijedio, nužno je poboljšanje infrastrukture u samom gradu Stocu i njegovoj okolini. Izgradnja savremene saobraćajnice koja je napokon spojila Neum s unutrašnjosti već daje znatne pozitivne efekte turizmu i ekonomiji južne Hercegovine. Napredak u izgradnji saobraćajne infrastrukture kroz skori završetak dionica Koridora Vc od Počitelja do Mostara, odnosno početak izgradnje tunela Prenj te pripremama za izgradnju prve dionice Jadransko-jonske autoceste od Počitelja do Stoca daje nam izuzetno pozitivnu perspektivu u godinama koje dolaze. Do tada je potrebno unaprijediti i objediniti turističku ponudu Stoca, Neuma, Počitelja i ostalih mjesta te otvoriti nove oblike turizma kroz volarizaciju sela, poljoprivrede, historijskog naslijeđa...

DUHOVNOST I KULTURA KAO TURISTIČKI PROIZVOD

Cijela Hercegovina obiluje nacionalnim spomenicima, prirodnim ljepotama, duhovnošću te kulturnim događajima zbog kojih je posjećuju turisti iz cijelog svijeta. Donedavno se Stolac doimao kao najzapostavljeniji dio Hercegovine. Naravno, za dobre poznavaoce historije, duhovnosti i kulture Stolac je srce Hercegovine, ali bilo je jasno vidljivo da ovaj grad nije bio destinacija za masovniji turizam. To je bilo smo zatišje pred buru jer je Stolac to vrijeme iskoristio da obnovi svoje spomenike, da izgradi nove objekte, da ojača svoju kulturu, izgradi smještajne i ugostiteljske kapacitete.

Danas u gradu Stocu ima pet džamija, dvije tekije, obnovljena je sahat-kula i drugo arhitektonsko blago koje svjedoči o bogatoj islamskoj baštini. Nažalost, i dalje je vidljivo pokrštavanje i prisvajanje historije kao odraz jednog mračnog vremena čiji se kraj jasno nazire. Zbog toga, kada kroz obilazak Stoca vidite primjere takve nakaradne prakse, gledajte to kao spomenik ljudskoj gluposti i propaloj fašističkoj ideologiji koji podsjeća na to kako ljudi mogu biti slijepi i zli. Bez obzira na to, Bošnjaci nisu pristali na to da bilo koji grad u Bosni i Hercegovini proglase ekskluzivno svojim, kao što su to Srbi napravili od Trebinja, kojem je urbano jezgro vazda bilo bošnjačko i muslimansko. Stoga, Stolac može biti najljepši bošnjački Feniks, ali on nije ekskluzivno bošnjački s obzirom na to da upravo Bošnjaci ispred gradova u kojima žive stavljaju državni prefiks – bosanskohercegovački.

Iako nije obnovljen gradski hotel, Stolac je dobio novi i savremeni hotel i niz hostela u kojima borave turisti tokom cijele godine. Stolac ima izuzetno dobru gastronomsku ponudu, autokamp te preko 30 nacionalnih spomenika i drugih značajnih objekata koji su jako dobro označeni i pružaju vam izuzetno uzbudljivu šetnju kroz vrijeme, od pećine Badanj, koja datira iz paleolitika (stara oko 12.000 godina) preko zdanja Daorsa, Vidoškog grada, nekropola stećaka i bogatog osmanskog i austrougarskog naslijeđa.

Najveći ambasadori Stoca jesu njegovi ljudi koji su ostvarili uspjehe u skoro svim društvenim sferama. Posebno se ističe doprinos Stočana u kulturi, književnosti, poeziji, umjetnosti...

Stolac je Bosna i Hercegovina u malom, o čemu svjedoče i brojne katoličke i pravoslavne crkve. Nažalost, crkva koja je napravljena u blizini Careve džamije i sahat-kule poremetila je skladni ambijent urbane arhitekture stolačke čaršije, što je jasno vidljivo i svakom posjetiocu.

Tu je i grob Moše Danona, koji je s okolnim prostorom i Havrom nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Rabin Moše Danon bio je istaknuti član jevrejske zajednice s početka XIX stoljeća. U vrijeme teških prilika u kojima se našao njegov narod pošao je pješke u Palestinu, želeći umrijeti u Svetoj zemlji. Na tom putu smrt ga je zadesila u blizini Stoca, a na mjestu gdje je sahranjen spomenik su mu podigli sunarodnjaci deset godina nakon njegove smrti. Do Drugog svjetskog rata ovaj spomenik je bio mjesto okupljanja Sefarda. Obnova ove tradicije jedan je od potencijala razvoja turizma Stoca.