„(...) neka naša djela govore umjesto nas.“

Porodica Memić iz Banja Luke poznata je po tome što dio svog imetka nesebično dijeli pomažući drugim ljudima kroz različite vidove pomoći – od stipendiranja do učestvovanja u gradnji džamija. Aktivni su članovi bošnjačke zajednice u Banjoj Luci, gdje organiziraju brojne događaje, među kojima je najpoznatiji ramazanski iftar ispred Ferhat-pašine džamije. Osim toga, vlasnici su firme „MIS-Glas“, koja se bavi veleprodajom stakla.

Šemsudin Memić, glava porodice i vlasnik firme „MIS-Glas“, rodom je iz Cazina, a u Banjoj Luci živi od 2008. godine. Firma „MIS-Glas“ nastala je 2006. godine, a bavi se veleprodajom stakla i repromaterijala za staklo, te zapošljava ukupno jedanaest radnika.

“Ideja za otvaranjem firme proizišla je iz želje da budem samostalan i nezavisan u poslu kojeg sam već radio u Cazinu. Prvo radno iskustvo koje sam imao je bilo upravo na sličnom poslu kojeg obavljam i sada, a zahvaljujući Gospodaru, danas sam tu gdje jesam”, započinje Šemsudin Memić svoju priču za Stav.

Ističe da, kao i u svakoj branši, i u njegovom poslu postoje izazovi, ali upravo oni čine posao zanimljivijim, te dodaje: “Bez svih tih izazova i prepreka ne bismo ni znali koliko, ustvari, umijemo i možemo i bilo bi krajnje monotono.”

Memić ističe da su mu najveća podrška i "vjetar u leđa" upravo njegovi najbliži – njegova porodica, bez koje ne bi bio tu gdje jeste. Posebno naglašava svoju vjeru u Gospodara, sudbinu i nafaku.

 “Recept za uspjeh je imati one koji vjeruju u tebe, ne zaboraviti nikada Gospodara, truditi se da svaski dan budeš bolji nego što si bio jučer. Iz svega se neki hajr može izvući, kao i pouka za budućnost, kako bi se unaprijedila radna sredina”, objašnjava Memić.

Iako su Memići iz Cazina u Banju Luku došli prvenstveno zbog poslovnih planova – jer je, kako kaže Šemsudin, njen geografski položaj tada bio najpogodniji za pokretanje biznisa – ubrzo su postali cijenjeni članovi banjalučkog društva i uspješno se integrirali. Ipak, nikada nisu zaboravili svoje korijene i ljubav prema rodnom kraju.

“Volimo Banja Luku, ovaj grad nas je prihvatio i primio, i nikada nismo ni razmišljali o napuštanju ovoga grada, a kamoli naše lijepe države Bosne i Hercegovine”, kaže Memić.

Pored uspješne firme “MIS-Glas”, porodica Memić ističe se i dugogodišnjim humanitarnim radom, zaslužujući svaku pohvalu i poštovanje. Bez ikakve sebičnosti ili nadmenosti, Memići već godinama dijele dio svog imetka s onima koji su u potrebi, vraćajući zajednici i nesebično vjerujući da je to njihova dužnost. Smatraju da njihova zajednica to zaslužuje, što potvrđuju kroz svoja djela. Rijetki su oni koje novac ne promijeni, ali Memići su dokaz da postoji i druga strana priče – ona u kojoj uspjeh ne narušava skromnost i plemenitost.

“Trošenje imetka u humanitarne akcije i u humanitarne svrhe nije ideja, već zahvala moje porodice i mene na svemu što imamo i što nam je Bog dao”, dodaje Memić.

Činjenje humanitarnih djela zaista je veliki izraz ljudskosti i dobrote, a Memići ističu da ih to ispunjava i čini sretnim. Kažu da je najljepše "hvala" koje mogu dobiti zauzvrat – vidjeti sreću na licu osobe kojoj su pomogli. Podsjećaju nas da, iako kao pojedinci možda ne možemo učiniti mnogo, kao zajednica imamo moć da postignemo sve.

“Drago nam je i čini nas sretnim kada smo u prilici da se odazovemo humanitarnim aktivnostima. No o tim aktivnostima ne bih dalje govorio, neka djela sama sebe uzdižu, a ne riječi, jer želimo da nešto ostane i u tajni”, dodaje on.

Itekako vrijedi spomenuti manifestaciju po kojoj su ova divna porodica i filantropi postali prepoznatljivi širom zemlje – organizaciju iftara ispred Ferhadije, koji je danas postao više od obične tradicije, pravo okupljanje zajednice. Ovaj iftar, koji je prerastao u pravi brend, okuplja stotine postača iz cijele regije, najviše Banjalučana, ali i ljude "sa strane", koji su uvijek dobrodošli. Memići tokom ramazana nesebično dijele vruće lepinje postačima, njegujući pravi duh zajedništva i čineći ramazan onim što on zaista treba biti – vremenom ljubavi, darivanja i iskrene solidarnosti, koji spaja ljude i unosi toplinu u naša srca.

“Organizacija zajedničkog iftara u bašti Ferhat-pašine džamije bila je ideja svih nas koji živimo u Banjoj Luci. Ovom lijepom i perspektivnom gradu je itekako bio potreban takav događaj; a projekat kao projekat je realiziran bez ikakvih problema, tenzija, negativnosti. Sve je išlo po planu i onako kako smo mi razmišljali – jednostavno Gospodar je dao bereket nad time”, sretno će Memić.

Tradicionalni „krajiški“ iftar ispred Ferhadije već je postao pravi simbol zajedništva, okupljajući svake godine ljude iz svih slojeva društva – studente, džematlije, članove Islamske zajednice, političke zvaničnike, pa i one iz akademskih i društvenih krugova. Kada se prostre bosanski ćilim i postave sofre, cijeli prostor poprima onu posebnu, bošnjačku atmosferu koju je teško dočarati riječima – to se mora doživjeti i osjetiti. Vraćajući sve prisutne u vremena kada su se jelo za sofrom, sjedeći na koljenima, osjećaj zajedništva ispunjava dvorište osvijetljene Ferhadije; nije tu samo hrana ta koja se dijeli, već i radost, ljubaznost, smijeh i tišina, sve u isto vrijeme –  svi prisutni dijele tu posebnu porodičnu atmosferu, koja je sama po sebi suština svetog mjeseca Ramazana. Medžlis Islamske zajednice Banja Luka i brojni volonteri u tome igraju ključnu ulogu, čineći ovaj posebni događaj besprijekorno organiziranim, no i dovoljno autentičnim da zadrži onu tradiciju koju svi, doista, volimo.

Šemsudin Memić kaže da o budućnosti ne razmišlja, već se oslanja na svoj iman i ljubav svoje porodice, koja ga podržava kroz sve lijepe, kao i one manje lijepe životne trenutke. Takvi ljudi, kojih naša zemlja itekako ima, ali o kojima se, nažalost, premalo čuje, trebaju biti pravi uzor – skromni, dobrodušni, velikodušni i izuzetno uspješni, a u isto vrijeme, nikada ne gubeći ono što nas čini ljudima – empatiju.

“Poslovni život i sve izazove koje on nosi, lahko je uskladiti kada imate veliko razumijevanje i podršku supružnika i porodice. Zajedno gradimo ovu harmoniju i jednog dana, ako Bog da, za našu djecu imperiju i tradiciju koju će oni da nastave.“