Dragan Čović i Elmedin Konaković ne dijele samo političke svjetnozore već i interese. Čović u iscrpljujućim pregovorima o Izbornom zakonu pokušava da zaobiđe tvrdi orah SDA tako što pored uvijek nagodnog i servilnog Fahrudina Radončića namjerava upecati još jednog bošnjačkog političkog soma spremnog na truhle kompromise. Konakoviću, koji je već sam od sebe singalizirao da mu je jako blizak narativ o "hrvatskoj ugrozbi" i "legitimnim predstavnicima", s druge strane treba Čović kako bi ga legitimizirao kao relevantnog faktora i legitimnog bošnjačkog partnera.


Tako, u suštini, Čović i Konaković legitimiziraju jedan drugoga kao "legitimne" te nalaze vrhunski zajednički interes u pokušaju marginalizacije SDA. Ko je tu cvijeće a ko rosa, ko se udao u čiju kuću, nije teško odgonetnuti ako se prisjetimo sabotaže i subverzije koje je za račun i u korist HDZ-a izveo Konakovićev NiP u Mostaru, Novom Travniku i Jajcu prilikom lokalnih izbora.

Termini kakvi su konsenzus i konstruktivan dijalog služe tek da se signalizira kako Čović u političkom šahu koji se vodi oko Izbornog zakona pored Radončića sada posjeduje još jednog korisnog bošnjačkog piuna. Ili konja.