Pregovori između Irana i Sjedinjenih Američkih Država predstavljaju složen geopolitički proces u kojem se isprepliću sigurnosni, ekonomski i strateški interesi. Formalno se vode oko iranskog nuklearnog programa, no njihov značaj daleko nadilazi tehnička pitanja. Radi se o regionalnoj ravnoteži moći i energetskoj sigurnosti.
Povijesni kontekst oblikuje pregovore: odnosi Irana i SAD‑a od 1979. obilježeni su nepovjerenjem, sankcijama i krizama, što ograničava prostor za kompromis i čini svaki ustupak politički osjetljivim.
SAD u pregovorima nastoji spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje i ograničiti njegov balistički program, dok istovremeno štiti sigurnost saveznika poput Izraela i Saudijske Arabije.
Iran, s druge strane, traži ukidanje ekonomskih sankcija i zadržavanje prava na civilni nuklearni program. Odbija pregovore o svom regionalnom utjecaju jer bi kompromis u tom području značio strateško slabljenje.
Geografska pozicija Hormuškog tjesnaca daje Iranu dodatnu pregovaračku snagu. I minimalna napetost u tom ključnom prolazu kroz koji prolazi velik dio globalne nafte može izazvati značajnu promjenjivost cijena energije i stvoriti pritisak na globalna tržišta.
Pregovore oblikuju i globalni akteri. Rusija koristi Iran kao strateškog partnera u balansiranju protiv Zapada, dok Kina prioritet daje stabilnom dotoku energije. Evropska unija nastoji smiriti napetosti, no njen utjecaj ovisi o američkoj volji. Tehnički kredibilitet eventualnog dogovora osigurava nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Pregovori Irana i Amerike
U februaru 2026. godine Iran i Sjedinjene Američke Države započeli su nove pregovore o iranskom nuklearnom programu. Prva runda održana je 6. februara u Muscatu, glavnom gradu Omana, koji je poslužio kao posrednik jer dvije zemlje nemaju direktne diplomatske odnose.
Tada su strane uspostavile ponovni dijalog i dogovorile se da će nastaviti pregovore, ali nije bilo konkretnih dogovora niti definiranih principa. Glavni rezultat prve runde bio je jedino to što su obje strane potvrdile spremnost za nastavak razgovora i postavile okvir za buduće sastanke.
Druga runda održana je 17. februara u Ženevi i trajala je nekoliko sati. Ovaj put pregovori su donijeli prvi konkretni pomak: Iran i SAD su se složili oko vodećih principa koji će služiti kao temelj za daljnji rad na potencijalnom sporazumu.
Ti principi predstavljaju opće smjernice i okvir za pregovore, ali ne znače da je postignut konačan dogovor niti da su riješena ključna sporna pitanja, poput obogaćivanja urana, nadzora Međunarodne agencije za atomsku energiju ili ukidanja sankcija.
Dogovoreno je da svaka strana pripremi svoje prijedloge za tekst sporazuma, koji će se razmijeniti i razraditi u sljedećim rundama. Druga runda je također bila ocijenjena kao konstruktivnija i ozbiljnija nego prva, jer je omogućila konkretnu osnovu za daljnji rad.
Očekivanja od pregovora
Pregovori Irana i SAD-a u Ženevi u 2026. izazvali su umjerenu optimističnost, ali i oprez među analitičarima. Stručnjaci ističu da je druga runda donijela prvi konkretan napredak kroz dogovor o vodećim principima, koji služe kao okvir za daljnje pregovore i pripremu teksta potencijalnog nuklearnog sporazuma. Ipak, ključna pitanja poput obogaćivanja urana, nadzora IAEA i ukidanja sankcija još nisu riješena, pa dogovor o principima ne znači da je konačni sporazum blizu.
Komentatori napominju da kontekst visokih tenzija u regiji – američka vojna prisutnost i iranske vojne vježbe, čini pregovore osjetljivima, ali i da svaki napredak, ma koliko mali, pokazuje da diplomatski kanal ostaje otvoren.
Većina stručnjaka slaže se da će stvarni uspjeh pregovora zavisiti od sljedećih koraka: razmjene nacrta sporazuma i sposobnosti obje strane da pronađu kompromis u detaljnim tehničkim pitanjima.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh