Iranski raketni program postao je centralni stub njegove strategije odvraćanja, kompenzirajući odsustvo velikih modernih zračnih snaga.
U protekle dvije decenije Teheran je razvio raznolik arsenal balističkih raketa srednjeg i dugog dometa, od kojih su mnoge raspoređene na mobilnim lanserima i dizajnirane za brzo lansiranje, piše Palestine Chronicle.
Nedavni izvještaji da je Iran koristio balističku raketu Sejjil tokom posljednjeg vala napada obnovili su pažnju na najnaprednije raketne sisteme u zemlji.
Sejjil: Strateška raketa dugog dometa
Sejjil je jedna od najnaprednijih balističkih raketa dugog dometa koje je razvio Iran. To je dvostepena balistička raketa na čvrsto gorivo, što joj omogućava brzo lansiranje u poređenju sa starijim sistemima na tečno gorivo koji zahtijevaju dužu pripremu.
Procjenjuje se da raketa ima domet od skoro 2.000 kilometara, što joj omogućava da pogodi ciljeve širom zapadne Azije.
Vjeruje se da rakete Sejjil nose bojeve glave težine otprilike 500 do 1.000 kilograma, s prijavljenom tačnošću koja može doseći nekoliko desetina metara, ovisno o sistemima navođenja.
Raketa je mobilna za cestovno korištenje, što znači da se može lansirati iz transportnih vozila, a ne iz fiksnih silosa, što povećava njenu preživljavanje tokom ratnog vremena.
Prvi put javno testirana 2008. godine, Sejjil je označila važan korak u iranskoj tranziciji ka tehnologiji raketa na čvrsto gorivo, koja se smatra pouzdanijom i bržom za raspoređivanje.
Khorramshahr: Raketa s teškom bojevom glavom
Raketa Khorramshahr je među najmoćnijim balističkim raketama u iranskom arsenalu u smislu nosivosti. Raketa ima domet od približno 2.000 kilometara i sposobna je nositi vrlo teške konvencionalne bojeve glave.
Zbog svog velikog nosivosti, rakete Khorramshahr se često povezuju sa strateškim ciljevima kao što su vojne baze, aerodromi i infrastruktura.
Iran je tokom vremena predstavio nekoliko varijanti sistema, uključujući nadograđene verzije dizajnirane za poboljšanje preciznosti i preživljavanja.
Veliki kapacitet bojeve glave rakete razlikuje je od mnogih drugih sistema u iranskim raketnim snagama.
Kheibar Shekan: Raketa nove generacije
Kheibar Shekan, predstavljen 2022. godine, predstavlja noviju generaciju iranskih balističkih raketa. Riječ je o raketi na čvrsto gorivo s prijavljenim dometom od otprilike 1.450 kilometara.
Sistem je dizajniran s lakšom strukturom i bržom pripremom za lansiranje u poređenju s ranijim raketama. Iranski zvaničnici su ga opisali kao dio šireg napora za poboljšanje preciznosti i preživljavanja iranskih raketnih snaga.
Vjeruje se da raketa također ima manevarsko vozilo za povratak u atmosferu, što joj omogućava promjenu putanje tokom završne faze leta.
Emad: Precizna raketa dugog dometa
Raketa Emad je nadograđena verzija balističke rakete Shahab-3. S dometom procijenjenim na skoro 1.700 kilometara, sposobna je dosegnuti ciljeve širom Bliskog istoka.
Jedno od ključnih poboljšanja sistema Emad je njegovo navođeno vozilo za povratak u atmosferu, koje omogućava raketi da prilagodi svoju putanju tokom spuštanja i poboljša tačnost ciljanja.
Raketa je javno predstavljena 2015. godine i ostaje glavna komponenta iranskih balističkih raketnih snaga srednjeg dometa.
Ghadr: Varijanta Shahab produženog dometa
Raketa Ghadr je još jedan važan sistem izveden iz porodice Shahab-3. Ima procijenjeni domet između 1.600 i 2.000 kilometara, ovisno o varijanti.
Ghadr uključuje poboljšanja u pogonu i navođenju u poređenju sa ranijim raketama Shahab. Zbog svog dometa i raspoređivanja u značajnom broju, smatra se jednom od osnovnih raketa u iranskom strateškom inventaru.
Fattah: Program hipersoničnih raketa
Iran je također najavio razvoj tehnologije hipersoničnih raketa, a posebno porodice raketa Fattah. Fattah-1, predstavljen 2023. godine, iranski zvaničnici su opisali kao sposobnu za putovanje hipersoničnim brzinama i manevrisanje tokom leta.
Iran je kasnije predstavio sljedeći dizajn poznat kao Fattah-2, koji je opisan kao onaj koji uključuje hipersonično jedriličarsko vozilo. Prema iranskim izjavama, ove rakete imaju domet od približno 1.400 kilometara.
Hipersonično oružje putuje izuzetno velikim brzinama i može manevrirati tokom leta, što presretanje čini znatno težim nego s tradicionalnim balističkim raketama.
Iranski raketni program odražava strateški izbor da se u velikoj mjeri oslanja na raketnu snagu, a ne na zračnu nadmoć. Mobilni lanseri, podzemni raketni objekti i tehnologija čvrstog goriva omogućavaju Iranu da brzo rasporedi rakete, istovremeno ih štiteći od preventivnih udara.
Kombinacija balističkih raketa dugog dometa, sistema teškog tereta i nove hipersonične tehnologije značajno je proširila sposobnost Irana da projektuje vojnu moć širom regije.





