Modernim liftom stiže se direktno do četvrtog kata zgrade Vatikanske apostolske biblioteke, iste one koju je papa Sikst V. naručio od arhitekte Domenica Fontane u 16. stoljeću. Tu se nalazi monumentalna dvorana ukrašena impresivnim freskama s anđelima i knjigama, koja se danas koristi kao čitaonica. Dugačak zid posvećen je velikim bibliotekama prošlosti, one babilonske, atinske ili aleksandrijske.

Vatikanska apostolska biblioteka drevna je institucija, mjesto konzerviranja i istraživanja koje pripada Papi, a koja je usko povezana s Vladom Svete Stolice. Ova neosvojiva utvrda, do sada dostupna samo naučnicima i njenim više od devedeset radnika, sada je otvorena za širu javnost zahvaljujući maloj izložbi savremene umjetnosti koju je prošle sedmice otvorio papa Franjo.

Riječ je o izložbi Tutti (Svi), naslovu inspiriranom papinskom enciklikom Fratelli tutti . Djelo je rimskog umjetnika Pietra Ruffa, koji se obično bavi temama karata i migracija, a pozvan je da redizajnira jednu od prostorija biblioteke, gdje je izradio verzije dokumenata poput karte rijeke Nil iz 17. stoljeća gotovo šest metara.

Izložba je izlika za razgledanje hrama koji je do sada bio rezerviran za samo nekoliko sretnih intelektualaca. Oni koji žele mogu rezervirati svoj ulaz dva poslijepodneva sedmično a u obolasku imaju i pomoć vodiča. Nadležni se nadaju da će obilaske s vremenom obogatiti novim izložbama.

Inicijativa slijedi poziv pape Franje da otvori Apostolsku biblioteku svijetu izvan vatikanskih zidina, što je on već učinio pretvarajući papinsku rezidenciju Castel Gandolfo u muzej.

Moderna historija Vatikanske apostolske biblioteke započela je s papom Nikolom V. u 15. stoljeću, kada je odlučio otvoriti papinske zbirke naučnicima, te sa Sikstom V. koji ju je organizirao 1475. godine. U njoj se čuva više od 1.600.000 starih i modernih knjiga, među kojima i oko 8.400 inkunabula i 150.000 neprocjenjivih rukopisa, uz tristo hiljada kovanica i medalja te dvadeset hilhjada crteža i ilustracija.

Najdragocjeniji dokument je Codex Vaticanus, najstariji sačuvani rukopis Biblije, prepisan tokom četvrtog stoljeća. Napisana je na grčkom, velikim slovima i bez razmaka za razdvajanje riječi, ali joj mogu pristupiti samo rijetki sretnici, koji je smiju dotaći samo nakon detaljnog pranja ruku, bez pincete ili rukavica.

Codex Vaticanus bio je jedan od dokumenata u biblioteci koje je Napoleon na osnovu Tolentinskog sporazuma iz 1797. godine, jednog od dva sporazuma između Svete Stolice i Francuske.

Kada je vraćen u Vatikan na njemu je bio otisnut pečat Francuske nacionalne biblioteke. Tada je i Vatikan odlučio staviti svoj pečat na njega i od tada pečatom obilježavaju sve svoje knjige.

Ovdje su i Guttenbergova Biblija, prva štampana knjiga velikih razmjera, i papirusi Bodmer XIV-XV, koji sadrže prepis Evanđelja po svetom Marku i svetom Ivanu iz oko 200. godine.

Ali biblioteka ne čuva samo važne vjerske tekstove. U njoj je opis putovanja Kristofora Kolumba ili ljubavna pisma Henrika VIII napisana Anne Boleyn. Nije baš jasno kako su završili u Vatikanu ali se iz njih vidi kako je engleski monarh, koji je raskinuo s Katoličkom crkvom, pisao srcem, kao svaki zaljubljeni tinejdžer.