Godine 711. muslimani su prešli Gibraltarski tjesnac i nakon toga osam stoljeća dominirali najvećim dijelom današnje Španije, tada teritorijom poznatom kao al-Andalus. Za neke političare ili osobe koje koriste historiju kao špajz iz kojeg uzimaju samo one sastojke koji im se sviđaju, razdoblje al-Andalusa bilo je zastoj u historijskom razvoju Španije kao države a špansku naciju poistovjećuju sa kršćanima koji su izgubili kontrolu i otuda koncept "ponovnog osvajanja" o kojem se mnogo raspravlja kada su priča o tome kako su muslimani izgubili kontrolu nad tom teritorijom.
Godine 1492. katolički monarsi osvojili su Granadu, posljednje mjesto pod muslimanskom vlašću. Bio je to kraj al-Andalusa, ali osam stoljeća nije moglo proći a da ne ostane snažan pečat na svim aspektima života u jednoj regiji. Muslimani su ostavili trag u Španiji koji, iako je najvidljiviji u obliku umjetničke baštine, nije ništa manje vidljiv u španskom jeziku, običajima, gastronomiji, tjelesnoj građi i, u konačnici, načinu na koji danas žive Španci.
Pokušaj sklanjanja muslimane iz historije Španije, njihovog identificiranja kao "drugih" ili osvajača je, osim pokušaja manipulacije i golim okom dokaziva historijska greška. Feničani, Grci, Rimljani i Vizigoti nisu bili osvajači? I rimska i muslimanska domena pripadaju istoj historiji Španije zato muslimansko nasljeđe koje je al-Andalus ostavio idanas se održava u Španiji a ponekad i van granica te zemlje.
Jedan od najistaknutijih historijskih procesa od strane onih koji žele isključiti muslimane iz španske prošlosti obično su pomorska otkrića i ekspedicije u 15. i 16. stoljeću. "Otkriće" Amerike i prvo putovanje oko svijeta napravljeno je korištenjem kompasa, astrolaba, pomorske karte i kasnog jedra, elemenata koje su usavršili i proširili muslimani.
Šećer kakvog danas poznajemo ovisi i o njima. Volite li lubenicu, dinju, puding od riže, nugat? Navodnjavana poljoprivreda doživjela je značajan napredak s islamskom prisutnošću na iberijskom području a patlidžan je bio najpopularnije povrće koje su donijeli muslimani.
Jedno od najbogatijih nasljeđa koje su muslimani ostavili Špancima su riječi u španskom jeziku. Osnova španskog jezika je latinski, ali u rječniku imaju više od 4000 riječi arapskog porijekla. Brojevi i trenutni način brojanja su muslimanski. Mnoge teme koje se izučavaju u matematici u školama su arapski izum, oni su dali velike znanstvenike u ovoj znanosti, kao i u medicini. S Averroesom i Avicenom, prvima koji su rođeni u Cordobi, filozofija, medicina i higijena dobile su novu dimenziju.
Isti ljudi koji poriču neodvojivu prošlost nisu skloni korištenju muslimanske umjetnosti kao turističke atrakcije, s djelima koja su svjetski simboli koji identificiraju Španiju: džamija u Cordobi, Alhambra u Granadi ili Giralda u Sevilli.
Papir, istočnjački izum, uveden je u Evropu, zanimljivo, sa zapada, budući da su muslimani proširili njegovu proizvodnju i upotrebu s Pirenejskog poluotoka. Bio je to odlučujući element za širenje knjiga i, u konačnici, za razmjenu znanja. A da ne govorimo u muzici, urbanizmu, igre poput šaha s kmojim su m uslimani upoznali Evropu... Al Andalus je bio jedan od trenutaka najvećeg kulturnog sjaja u cijelom svijetu.
