Izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa da "zapravo ne razmatra" slanje krstarećih raketa Tomahawk Ukrajini otvorila je novu fazu u odnosima Washingtona i Kijeva. Iako je Pentagon ranije procijenio da takva isporuka ne bi ugrozila američke vojne zalihe, konačna odluka ostaje u rukama predsjednika, a njegov odgovor, izgovoren u avionu Air Force One, ukazuje na politički i strateški oprez koji nadilazi tehnička pitanja logistike.

Pentagon za, predsjednik ne baš

Prema izvještajima CNN-a i Reutersa, američko Ministarstvo odbrane dalo je Bijeloj kući zeleno svjetlo za transfer projektila dugog dometa. Procjena Združenog štaba bila je jasna: SAD ima dovoljno Tomahawka da ih može podijeliti s Ukrajinom bez narušavanja vlastite odbrambene spremnosti. No, Trump je zasad zaustavio tu mogućnost.

Na pitanje novinara razmatra li davanje tog oružja Ukrajini, Trump je kratko odgovorio: "Ne, zapravo ne ". Iako je dodao da se "stvari mogu promijeniti", poruka je bila jasna – Tomahawki trenutno nisu na stolu.

Trump je i ranije iskazivao rezerve prema opskrbi Kijeva oružjem dugog dometa, ističući da mu "SAD treba svoje projektile za zaštitu američkog teritorija". Time je signalizirao povratak konceptu strožeg nacionalnog prioriteta u vanjskoj politici, poznatom iz njegove prve administracije.

Strah od eskalacije i politička kalkulacija

Odluka da se zaustavi moguće slanje Tomahawka ne može se posmatrati samo kroz vojnu prizmu. Riječ je o balansiranju između podrške Ukrajini i želje da se izbjegne daljnja eskalacija s Rusijom. Tomahawk ima domet od oko hiljadu kilometara – dovoljno da pogodi ciljeve duboko u ruskom teritoriju.

Moskva je već upozorila da bi takav potez SAD-a značio "ozbiljnu eskalaciju" i mogao "izazvati nepredvidive posljedice". Trump, koji se u više navrata hvalio svojom sposobnošću pregovarati s Putinom, očito želi izbjeći novi trenutak konfrontacije koji bi zatvorio mogućnost diplomatskih kanala.

No, politički faktor možda je jednako važan kao i sigurnosni. Trump, koji u američkoj javnosti balansira između proukrajinskih republikanaca i rastućeg izolacionističkog krila svoje baze, vjerovatno ne želi da se slanje sofisticiranog oružja pretvori u unutrašnjopolitičku temu. Njegov oprez odražava svijest da rat u Ukrajini u američkom biračkom tijelu više ne izaziva jedinstvenu podršku kao ranije.

Neizvjesnost za Kijev

Za Ukrajinu, američko ne, makar privremeno, dolazi u osjetljivom trenutku. Nakon više od dvije i po godine rata i iscrpljujuće odbrane, Kijev traži oružje koje bi mu omogućilo precizne udare na rusku energetsku i logističku infrastrukturu duboko iza fronta. Tomahawki bi u tom smislu predstavljali prekretnicu: prve projektile zapadnog porijekla s dometom dovoljnim da ozbiljno ugroze rusku unutrašnju vojnu mrežu.

Predsjednik Volodimir Zelenski stoga je u posljednjim sedmicama intenzivirao diplomatske kontakte, pokušavajući uvjeriti Washington da takvo oružje ne bi bilo korišteno za napade na civile, već isključivo na vojne i energetske ciljeve koji podržavaju rusku ratnu mašineriju. Za sada bez uspjeha.

Geopolitički signal: povratak "America First"?

Trumpova odluka da zaustavi, barem privremeno, transfer Tomahawka može se tumačiti i kao povratak vanjskopolitičkoj paradigmi America First. Iako formalno ne prekida vojnu pomoć Ukrajini, Trump jasno pokazuje da američki resursi više nisu neograničeni i da će svaka odluka o pomoći biti odmjerena u kontekstu američkih interesa, a ne kako bi to formulirali njegovi kritičari, "interesa liberalnog međunarodnog poretka".

Istovremeno, time šalje signal i evropskim saveznicima: ako žele nastavak podrške Ukrajini na visokom nivou, morat će preuzeti veći dio tereta.

Trumpova izjava možda zvuči kao običan komentar na novinarsko pitanje, ali njene implikacije sežu mnogo dalje. Ona odražava promjenu političkog raspoloženja u Washingtonu, sve izraženiji zamor od rata i povratak logici ograničenih resursa i nacionalnog prioriteta.

Za Ukrajinu to znači neizvjesnost i potrebu da traži nove kanale podrške, a za Evropu podsjetnik da američki štit  i dalje ključan, više nije bezuslovan. "Ne, zapravo ne", moglo bi se tako pokazati kao najvažnija rečenica u novoj fazi američke politike prema ratu u Ukrajini.