U samo tri rečenice jednog tweeta predsjednik Naše stranke Predrag Peđa Kojović uspio je prije koji dan pokazati tri svoje slabosti: 1. da ima problema s poznavanjem geografije države u čijem parlamentu prima plaću od 5.000 maraka i gdje je član Komisije za saobraćaj i komunikacije; 2. da ima problema s pravopisom premda je godinama bio novinar; 3. da ne poznaje neke osnovne društveno-političke pojmove iako je već deceniju aktivno u politici, iako je bio član različitih parlamenata, iako je predsjednik jedne političke stranke.

“Uvijek sam impresioniran upadljivom čistoćom u Krajini. Sad znam i zašto je tako - krajišnici vole svoju zemlju. Bosanac očitao lekciju dijaspori zbog bacanja smeća u rijeku kod Jelaha.”

Šta je, dakle, u ovom tweetu  Predraga Kojovića sporno?

Jelah se nalazi u općini Tešanj koja geografski nikada nije pripadala Krajini. Štaviše, općina Tešanj ne graniči ni s jednom općinom koja se ikada svrstavala u prostor Bosanske Krajine, a Zeničko-dobojski kanton, u kojem je Jelah, nema ni jednu općinu koja je dio Krajine. Može se ovo, dakako, nazvati lapsusom, ali problem je dodatni u tome što je nepoznavanje geografije došlo od nekoga ko je u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine član Komisije za saobraćaj i komunikacije. I donosi odluke za koje je važno znati gdje se nalazi koje mjesto, na kojoj rijeci, u kojoj općini, u kojoj regiji.

O tome šta se piše malim a šta velikom slovom uči se u prvim razredima osnovne škole. Poslije se kroz školovanje propituju i nadograđuju osnovna pravopisna pravila. Dakle, ako je u prethodnoj rečenici napisao velikim početnim slovom Krajina, time je pokazao da misli na Krajinu kao konkretnu geografsku regiju. U tom slučaju i riječ “Krajišnik” morao je napisati velikim a ne malim početnim slovom.

Treba li parlamentarcima uvesti kakav test prije nego što sjednu u skupštinske klupe? Da se vidi znaju li gdje je koje mjesto u državi, u kojoj je regiji i kojim se početnim slovom piše naziv stanovnika te regije.

Treći problem u ovom tweetu jeste rasbosančenje dijaspore. Kojevićevo “Bosanac očitao lekciju dijaspori” podrazumijeva da “dijasporac” nije Bosanac, da ga je to što ima švapske ili neke druge tablice na autu isključilo iz pripadanja zemlji u kojoj se rodio. Time predsjednik jedne političke stranke pojačava antagonizme između dijaspore i onih koji su ostali u zemlji. A u pitanju je lažna, nepotrebna i besmislena podjela – svako iz Bosne i Hercegovine može lahko i često mijenjati takav svoj status, pa biti povratnik ili napustiti zemlju i postati “dijasporac”.

Jedna pogreška u tri rečenice može biti nazvana lapsusom. Dvije pogreške ozbiljno dovode u sumnju da je i prvi put bio lapsus, a tri ukazuju na to da je moguće riječ o nekom šarlatanu ili lupetalu, nekom anonimusu koji piše gluposti po Twitteru.

Kako god, šta god bio uzrok, čovjek koji na društvenim mrežama u tri kratke rečenice pokaže nepoznavanje geografije vlastite države, pravopisa vlastitog jezika i uvrijedi građane koji i za njega glasaju, pokazuje da je društveno neodgovoran i neozbiljan. Tužno je što predsjednik parlamentarne političke stranke za jedan obični status na Twitteru očigledno treba urednika, lektora i savjetnika.