Još samo nekoliko "historijskih" događaja i eto novih Općih izbora u Bosni i Hercegovini. Prošle sedmice smo imali "historijsku" platformu dvije entitetske trojke i njihovih ornamenata, a prije toga "historijske" sjednice Vijeća ministara BiH ili Parlamentarne skupštine, te čitav niz "historijskih" sporazuma koje je Trojka potpisivala u različitim formatima, sa različitim partnerima i na različitim lokacijama.

"Bit će izbrisani"

Bjegunac Dodik: Od sporazuma dvije "trojčice" nema ništa, jedni ne znaju kuda će, drugi šta će

- Po prvi put imamo konkretne, hrabre i odlučne ljude – uvjerava javnost šef NiP-a Elmedin Konaković u posljednjem intervjuu za magazin Mreža na FTV-u, govoreći o političkoj platformi koju je prošle sedmice potpisalo deset stranaka koje raspolažu kapacitetom od ukupno 19 zastupnika u Zastupničkom domu i četiri delegata u Domu naroda PSBiH.

Sigurnosno-obavještajni sektor

Ako ne laže Konaković od jučer, onda laže Elmedin iz 2022. godine, koji je na isti način i skoro identičnim epitetima častio aktere nekoliko premijernih historijskih sporazuma konkretnih, hrabrih i odlučnih ljudi, poput onog koji je zaključen 15. decembra 2022. godine, a kojeg su potpisima ovjekovječili Milorad Dodik i Dragan Čović u ime SNSD-a i HDZ-a BiH, te Nermin Nikšić u ime tadašnje koalicije Osmorka.

Radi se o dokumentu "Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za razdoblje 2022 – 2026. godina". Na temelju tog dokumenta je formirana državna vladajuća koalicija, raspodijeljene su ministarske, direktorske i ostale pozicije, a od samog sadržaja kategorisanog u osam tačaka je implementirano jako malo, odnosno onoliko koliko je trebalo liderima SNSD-a i HDZ-a

Najbolje to ilustruje tačka 6. tog "historijskog" dokumenta, koja se odnosi na "reformu sigurnosno-obavještajnog sektora".

- Potpisnici ovog sporazuma opredijeljeni su izvršiti reformu sigurnosno-obavještajnog sistema u cilju njegove potpune depolitizacije i profesionalizacije, kako bi se u cijelosti onemogućila zloupotreba tog sistema u političke ili neke druge svrhe – navodi se u historijskom sporazumu.

O kvalitetu izvršene reforme sigurnosno-obavještajnog sistema, njegovoj potpunoj depolitizaciji i profesionalizaciji koja će onemogućiti zloupotrebu najbolje svjedoči odnos tog sistema prema aktuelnom rušenju ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine i zvaničnicima koji predvode taj napad.

- Trojka je ušla u vlast zato što smo se ja i Dragan Čović dogovorili da skinemo onog Osmicu sa mjesta direktora OSA-e i dovedemo nekog racionalnog čovjeka kao što je ovaj Almir Džuvo i dali smo podršku tome. Nije Džuvo bio izbor Trojke, nego nisu smjeli biti protiv njega. Zato je Džuvo danas direktor, a Osmica nije – objasnio je Dodik početkom prošlog mjeseca suštinu "reforme sigurnosno-obavještajnog sistema" i ulogu Trojke kao "izvođača radova" u tom "reformskom procesu".

"Statiraju u kukuruzu"

Nesposobni da ga uhapse, a on ih ponižava; Dodik: Trojka je ušla u vlast jer smo se Čović i ja dogovorili da skinemo Osmicu, a Džuvo je bio...

U okviru te "reforme" nije samo "skinut" Osman Mehmedagić, već je na poziciju zamjenika generalnog direktora i šefa svih operacija OSA-e doveden Risto Zarić, lojalni Dodikov obavještajac čije se ime dovodi u vezu sa, između ostalog, počinjenim genocidom u Srebrenici.

Reforma je podrazumijevala i prepuštanje Dodiku Ministarstva sigurnosti BiH, gdje je Konaković "kroz izglene uši provukao" kasnije hapšenog Nenada Nešića, te Službe za poslove sa strancima, dok je SIPA, državna agencija koja odbija hapsiti rušitelje ustavnopravnog poretka, ostala u rukama Darka Ćuluma, "velikog profesionalca" po ocjenama Trojkinog Predraga Kojovića.

Nešto manje aktivnosti, na svu sreću, poduzeto je na provedbi tačke 5. sporazuma, koja se odnosila na reformu pravosuđa. Umjesto Zakona o sudovima BiH, kojeg je od nas tražila Evropska unija i koji je trebao podrazumijevati formiranje vrhovnog suda, Trojka je sa SNSD-om dogovarala usvajanje Zakona o Sudu BiH, kojim bi se, pod plaštom priče o lokaciji Apelacionog odjeljenja, potpuno reducirale nadležnosti te institucije.

Davno je istekao rok za provedbu četvrte tačke sporazuma, u kojoj se navelo da će se najkasnije šest mjeseci od formiranja vlasti na svim nivoima "provesti ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava".

Iako je pitanje izbornog zakonodavstva tretiralo više odluka Ustavnog suda BiH, u sporazumu se govorilo u jednini, odnosno o jednoj odluci – onoj koja je donesena po apelaciji Bože Ljubića i na kojoj HDZ temelji svoje zahtjeve koji se odnose čak i na one nivoe vlasti na koje se taj zahtjev uopšte nije odnosio – poput Predsjedništva BiH.

Načelni dogovor sa HDZ-om o ispunjavanju želja te stranke Trojka (još uvijek) nije realizovala zbog nedostatka ruku u Parlamentarnoj skupštini BiH za ograničene izmjene Ustava BiH, dok se od izmjena Izbornog zakona očigledno još nije odustalo.

Treća tačka se odnosila na ekonomiju i realizaciju investicija. Cijela investicijska strategija stala je u jednu gasnu cijev – Istočnu interkonekciju, koja je, za razliku od Južne interkonekcije, dobila zeleno svjetlo Vijeća ministara BiH na sjednici održanoj 11. maja 2023. godine, koju je Elmedin Konaković opisao kao, pogađate – historijsku. Nešto kasnije je, s ciljem nastavka ekonomskog reformskog puta, Dodik preuzeo i kontrolu nad Upravom za indirektno oporezivanje.

Uspjeli su povećati plaće

Kada je evropski put u pitanju, kojeg tretira prva tačka sporazuma, BiH je u međuvremenu odmakla toliko da je u martu 2024. dobila načelnu saglasnost za otvaranje pregovora, koji još uvijek, više od godinu dana kasnije, nisu započeti i izvjesno je da još zadugo neće.

Jedina realizirana tačka iz sporazuma koji je omogućio raspodjelu pozicija na državnom nivou jeste usvajanje državnog budžeta za 2023. godinu, kojim su plaće članovima Predsjedništva BiH, parlamentarcima i ministrima povećane za oko 500 KM.

Očigledno je da funkcija "historijskih sporazuma" i ostalih događaja sličnog karaktera kojima smo svjedočili u posljednjim godinama nije provedba njihovog sadržaja već stvaranje privida o namjeri da se provode aktivnosti u interesu građana, a sve kako bi potpisnici takvih sporazuma i akteri događaja došli na vlast ili opstali na pozicijama koje očajnički nastoje zadržati.