Svijet troši više uglja nego ikada prije, ne da bi se ugrijao, već da bi napunio baterije mobilnih telefo i tableta, da bi napajao globalne podatkovne centre, superračunare koji kontrolišu društvene mreže i, naravno, da bi napunio baterije električnih automobila. U ekonomijama koje navodno postaju sve više “zelene”, gdje se ne troši papir i sve je naizgled bezopasno i bez dima na vidiku, horizont se pretvara u golemi crni oblak, a čađ prekriva sve iza kulisa.

Međutim, rekordna potražnja za ugljem nije globalna, koncentrirana je u Aziji, a ne u cijeloj Aziji: za to je odgovorna Kina, a daleko iza nje je Indija. Jer potrošnja uglja opada ne samo u Evropi i SAD-u, nego i u Japanu, Južnoj Koreji i Australiji. Grube brojke ne lažu: planeta je 2023. potrošila 8,70 triliona tona uglja, 2,6% više nego prethodne godine 80% potrošnje je u Aziji.

Kina, najveći svjetski proizvođač, uvoznik i potrošač uglja, povećala je svoju potražnju za crnim mineralom za proizvodnju električne energije za 8% i neelektričnu proizvodnju za 2,5%. Procvat proizvodnje uglja podudara se s porastom potražnje za električnom energijom od 7% i širenjem kineskih plug-in automobila diljem Evrope. Peking je neuobičajeno žestoko krenuo u razvoj ovih vozila, uz snažnu pomoć režima, što je dovelo do oštrih carinskih sporova s ​​Bruxellesom.

Globalna dekarbonizacija tako postaje krajnost koja, zanimljivo, najviše pokreće električne automobile. Međunarodna agencija za energiju priznaje u svom najnovijem izvještaju o sektoru uglja da, unatoč razvoju energije vjetra i sunca u Kini, veliki dio rasta potražnje za energijom u Kini pokriva proizvodnja uglja.

 

Šta će Kina učiniti ako potražnja poraste, a njezini obnovljivi izvori energije ne budu dovoljni? Sagorijevati ugalj ujoš većim količinama. A Kina guta sve više minerala jer sve halapljivije crpi iz vlastitih rezervi, jednih od najvećih na svijetu. Kvalitet kineskog uglja je niži i stvara manje energije, zbog čega je potrebna veća potrošnja.

Da biste dobili predodžbu o situaciji, dovoljno je pogledati Indiju, drugog "krivca" što je svijet tako daleko od postizanja željene dekarbonizacije. Ondje je potražnja za ugljem za proizvodnju električne energije porasla za 10% u godinu dana, a obnovljivi rezervni izvori daleko su od toga da mogu zadovoljiti glad za električnom energijom. Kao rezultat toga, potrošnja uglja – podržana i rastom potražnje za cementom i čelikom – porasla je za 9% na 1,252 milijarde tona godišnje. Ipak, to je četvrtina onoga što Kina troši.

U međuvremenu je upotreba uglja u Evropi pala za 23%, a u Sjedinjenim Državama za 17%, a očekuje se da će se pad nastaviti. IEA vjeruje da će Kina i Indija nastaviti poticati globalnu potrošnju za najmanje 1% iznad rekorda iz 2023. tokom prvog dijela 2024. godine, na 4,308 milijardi tona, uglavnom zbog privlačenja proizvodnje električne energije, koja će porasti za 1,4%. Za cijelu 2024. godinu, izvještaj IEA-e očekuje povećanje od 0,4%, na 8,737 milijardi tona.

Potražnja za ugljem za proizvodnju električne energije u Kini porast će za 0,9% 2024. unatoč razvoju fotonapona i većoj dostupnosti hidroelektrične energije. To je najniži rast od 2015. godine, ali i dalje raste i mogao bi nastaviti rasti zbog povećane potražnje za željezom i čelikom. Indija će nastaviti bilježiti dvocifreno povećanje potrošnje uglja (10%), a ukupna potražnja za godinu porast će za 6% na 1,33 milijarde tona, iako će prvo mjesto pripasti Vijetnamu, koji će spaljivati ​​12% više.

Dolazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću sugerira da će potrošnja uglja u Sjedinjenim Državama rasti ili barem manje naglo padati. Nasuprot tome, očekuje se da će potražnja u EU pasti za dodatnih 19% na 287 miliona tona, prvi put otkako se bilježi da se u Evropi svake godine sagori manje od 300 miliona tona uglja.

Želja Kine da nastavi s elektrifikacijom ima mnogo veze s ugljem. Azijski div ima treće najveće svjetske rezerve, sa 14%, izjednačene su s Australijom, a nadmašuju ih samo SAD (22%, uglavnom u Montani i Illinoisu) i Rusija (15%). Zapravo, Kina je najveći svjetski proizvođač.

U međuvremenu, Kina se uspjela osloboditi svoje akutne ovisnosti o nafti, čiji je najveći uvoznik na svijetu jer gotovo da i nema rezervi. Proizvodi nešto više od četiri miliona barela sirove nafte svaki dan od 15,3 miliona barela koji se dnevno prerađuju, prema podacima JPMorgana, koji čak sugeriraju da Kina gomila naftu, jer uvozi više nego što je prerađuje, bilo zbog hlađenja svoje proizvodnje ili potrebe za gomilanjem nafte nakon povratka Trumpa.

Dokaz da je Kina zainteresirana za elektrifikaciju je da njene marke električnih vozila dominiraju prodajom i da od približno 50 miliona električnih vozila koja kruže svijetom, oko 60% registracija dolazi iz Kine. Iako Tesla – s gigatvornicom u Šangaju koja je upravo premašila tri miliona proizvedenih automobila – ima najprodavanije modele, kineski BYD bilježi sve više registracija, a zajedno s Geelyjem, GAC-om i SGMW-om kineski brendovi čine više od polovine prodanih globalnih električnih vozila.  Rastući fenomen, jer na gigantskom kineskom tržištu već se takmiči 150 električnih modela, od kojih je 97 100% domaćih.