Ako se izuzme korupcionaški skandal stoljeća, koji okupira i još dugo će okupirati gro medijske pažnje kada se radi o domaćim temama u Turskoj, Inicijativa "Turska bez terorizma" je svakako najvažnija.

Podsećanja radi ovu inicijativu je 22. oktobra 2024. govorom svojoj poslaničkoj grupi lansirao lider Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), koja je članica Narodnog saveza predvođenog vladajućom Partijom pravde i razvoja (AK Partija), Devlet Bahçeli.

Država pokazala snagu

Mnoge zapadne zemlje žale nakon raspuštanja terorističke PKK-a zbog gubitka poluge kojom mogu destabilizirati Tursku kad god to požele

Bahçeli je tom prilikom predložio da se osnivač i lider terorističke organizacije PKK Abdullah Öcalan, koji od 1999. služi doživotnu kaznu na ostrvu İmralı, pusti da dođe u parlament i održi govor grupi Partije narodne ravnopravnosti i demokratije (DEM) – političkom krilu PKK-a – kako bi im saopćio da je terorizam gotov i da je organizacija ukinuta. Ideja je bila dati Öcalanu priliku da ispuni obećanje "spreman sam za svaku vrstu usluge" koje je dao prilikom hapšenja.

"Moja braćo Kurdi, budimo ujedinjeni, budimo zajedno, pošaljimo one koji žele da stanu između nas i onih koji izazivaju korupciju na smetlište historije", rekao je Bahçeli, dodavši: "Mnogo je ljudi koji još ne razumiju suštinu ovog poziva, a ako i razumiju, pokušavaju ga skrenuti jer to nije u njihovom interesu."

Potencijalni "game changer"

Zapadni lumeni nikad nisu razumjeli: Ocalanovo pismo, više nego jasno da to nije (bio) etnički sukob

Upravo ti kojima nije bilo u interesu, prije svega DEM, Republikanska narodna partija (CHP) i Dobra partija (İP) su dočekali prijedlog "na nož".

Međutim, Bahçeliev apel je bio pozitivno odgovoren od strane Öcalana, koji je u februaru ove godine dužim pismom pozvao na razoružanje svih grupa i rasformiranje PKK-a, naglasivši: "Jezik perioda mira i demokratskog društva također se mora razvijati u skladu sa stvarnošću. U ovoj klimi stvorenoj pozivom gospodina Devleta Bahçelia, voljom gospodina predsednika i pozitivnim pristupima drugih političkih partija prema tom pozivu, pozivam na polaganje oružja i preuzimam historijsku odgovornost za to."

To je bilo dovoljno da DEM promjeni stav (i/ili interese).

Skepsa, utemeljena u činjenici da se, doduše mnogo slabijim, sličnim pozivima Öcalan oglašavao i ranije, je razbijena kada je na svom 12. kongresu održanom od 5. do 7. maja PKK odlučila da ovaj posluša svog osnivača i donela odluku da se razoruža i raspusti.

Simboličnom ceremonijom u kompleksnoj koreografiji Ankare, Bagdada, Erbila i Sulejmanije 11. jula spaljivanjem lakog naouružanja jedne PKK grupe označen je početak razoružanja te terorističke organizacije.

Ovog mjeseca PKK je objavila da se povukla iz Zapa, bivšeg uporišta terorista na sjeveru Iraka. Ovom potezu prethodila je oktobarska objava u kojoj se navodi da je PKK povukao sve svoje članove iz Turske u Irak.

Petog avgusta osnovan je Parlamentarni odbor za nacionalnu solidarnost, bratstvo i demokratiju, kojim predsjedava predsjednik parlamenta Numan Kurtulmuş. Odbor ima za zadatak da mapira put kojim će se inicijativa kretati, odnosno da pripremi izvještaj na osnovu koga će parlament poduzeti zakonodavne korake za budućnost (bivše) terorističke grupe.

Odbor ima ukupno 51 člana: 22 iz AKP-a, 11 iz CHP-a, pet iz DEM stranke, četiri iz MHP-a, tri iz Grupe Novi put (osim CHP-a tu grupu čine Stranka demokratije i progesa – DEVA, Stranka budućnosti – GP i Saadet partije, bez Demokratske i Dobre partije, to je famozni "sto za šestoro"), te po jednog iz HUDA PAR-a, Stranke novog blagostanja (YRP), Turske radničke partije (TİP), Laburističke partije (EMEP), Demokratske ljevice (DSP) i Demokratske stranke (DP).

Do sada se odbor sastajao 18 puta i prema riječima Numana Kurtulmuşa pomenuti izvještaj se može očekivati uskoro.

Dakle, stvari glede inicijative "Turske bez terora" pružaju velike nade i optimizam. Međutim, ako negdje "zapinje", zapinje o granu PKK-a u Siriji – Narodne zaštitne jedinice (YPG) i njeno "civilno" krilo Demokratska unija (PYD). Pri čemu je YPG kičma američke lakrdije zvane Sirijske demokratske snage (SDF), koje uprkos dogovorima sklopljenim u martu sa sirijskom vladom još nisu integrisane na smisleni način u sirijske oružane snage.

Možemo doći iznenada jedne noći

Zapad, njihovi omiljeni teroristi i Sirija: Ponuda je ruka u "rukavici od kadife" ili "gvozdena pesnica" turske države

Öcalan je pismom iz februara jasno i glasno pozvao na razoružanje svih grupa i rasformiranje PKK-a. To ne daje nimalo prostora za šibicarenje nazivima i skraćenicama, pa makar to šibicarenje podržavale SAD (sve manje) i/ili Izrael.

Osjetivši da je momenat da se o tome porazgovara sa Öcalanom Devlet Bahçeli je ponovo prodrmao inicjativu kritikujući sporost u donošenju odluke odbora za slanje delegacije, koja bi taj razgovor obavila. U svom (vatrenom) stilu u govoru pred MHP poslaničkom grupom 18. novembra rekao je: "Ako je cilj da Turska bez terora zaživi i dobije osnove i to poštenim i iskrenim putem, nema smisla odugovlačiti s putovanjem u Imrali", dodavši (ili pripretivši): "Ako parlamentarna komisija ne uspije donijeti odluku o ovom pitanju, ako se niko ne složi s ovom posjetom, ako svi insistiraju na igranju tri majmuna, ovo otvoreno kažem: 'Povest ću tri prijatelja sa sobom i neću oklijevati putovati na Imrali vlastitim sredstvima, i neću oklijevati da se sastanemo licem u lice za stolom.'"

Nakon svega tri dana odbor se sastao (to je taj 18. sastanak) i kvalificiranom većinom glasova donio odluku da pošalje delegaciju na razgovor sa Öcalanom. Grupa Novi put, koju, podsećam čine CHP, Stranka demokratije i progesa – DEVA (predsjednik Ali Babacan, renegat AK partije), Stranka budućnosti – GP (predsjednik Ahmet Davutoğlu, renegat AK partije) i Saadet partija, je glasala protiv, a kada je tri dana kasnije glasanja delegacija otišla na Imrali grupa nije dala nijednog člana u delegaciju.

Historijsko obraćanje

Erdoganov govor je manifest nove i velike Turske

U pisanoj izjavi, Ured predsjednika Predstavničkog doma navodi da je delegacija održala sastanke u ustanovi i izvijestila o pozitivnim rezultatima u pogledu "društvene kohezije, jačanja nacionalnog jedinstva i konstruktivnog napretka regionalnih izgleda".

Upitan o odbijanju CHP-a da ide na Imrali predsjednik Erdoğano je rekao: "Odbor osnovan u Parlamentu bio je vrlo važan u smislu uključenosti i doprinosa različitih političkih stranaka procesu. (...) Vodili smo računa da proces oslobođenja Turske od terora držimo podalje od iscrpljujućih dnevnopolitičkih debata. Smatramo da će najnovija odluka komisije utrti put procesu, doprinijeti mu i ubrzati eliminaciju terorizma."

Da, samo je problem što CHP ne zna ništa drugo osim "iscrpljujućih dnevnopolitičkih debata", izdići se iznad toga zbog interesa naroda i države je za tu partiju nemoguća misija. Pogotovo ne u ovom momentu kada je "CHP isključivo zauzet odvraćanjem pažnje društva od ozbiljnih optužbi s kojima se suočava, kako bi se spriječila vidljivost močvare u koju stranka tone", kako je ocijenio Erdoğan.

Bahçelieva inicijativa Turska bez terora, koja je za nešto više od godinu dana postigla mnogo više od abortirane 2013 – 2015, slične, samo po cilju, ali ne i metodama, će bitno kao nusprodukat promjeniti političku scenu Turske. DEM stranka je, koja je posebno, oštro reagovala na odluku CHP-a, joj se priključila (iz interesa samoodržanja), pokazujući veću političku mudrost (što joj nije bila karakteristika dok je slijepo sledila direktive PKK-a) od najstarije političke stranke. Prosto je za nepoverovati da se toliko ne snalaze u vremenu i prostoru.

Uzgred, optužnica "Kriminalne organizace İmamoğlu" je prihvaćena od strane suda. Ekrem İmamoğlu nije više osumnjičeni nego je optuženi. Na žalost jedina stvar na koju se CHP fokusira je negiranje optužnice i organizovanje kongresa. Prošle nedelje je prethodni lider Kemal Kılıçdaroğlu postao "neprijatelj partije" pozivom, prvi put poslije duge šutnje, partiji da se očisti.