Manje od sedam dana do izbora politička kampanja u Bosni i Hercegovini se privodi kraju. Završni skupovi se održavaju širom zemlje, stranačke zastave su na ulicama, kandidati obilaze gradove i naselja, a građani slušaju obećanja koja će se, barem prema predizbornim govorima, početi ostvarivati nakon izbora.

U takvoj atmosferi mnogo se govori o državi, narodu, nacionalnim interesima i političkim protivnicima. Mnogo manje govori se o tome šta se zapravo bira, ko se bira i prema čemu će građani nakon mandata procjenjivati one kojima su dali svoj glas.

Građani će odlučivati o predstavnicima na različitim nivoima vlasti, od Predsjedništva BiH i državnog parlamenta do entitetskih i kantonalnih institucija. Svaka od tih funkcija ima svoje nadležnosti i odgovornosti, pa bi njihovo poznavanje trebalo biti osnova izbornog odlučivanja.

U praksi se politički izbor često svodi na pripadnost. Glasa se za stranku koja se tradicionalno podržava, protiv političke opcije koje se birač plaši ili za kandidata čije se ime godinama ponavlja u kampanjama. Programi, rezultati prethodnih mandata i konkretne nadležnosti ostaju u drugom planu.

Zato je važno koliko su građani zaista svjesni svog izbora. Znati za koga se glasa podrazumijeva razumijevanje onoga što ta osoba može uraditi, za šta je odgovorna i šta se od nje očekuje nakon izbora. Bez toga glas lako postaje potvrda političke pripadnosti.

Posljedice takvog odnosa prema politici građani osjećaju svakodnevno. Mladi nakon fakulteta očekuju posao i mogućnost da ovdje grade karijeru. Građani očekuju funkcionalno zdravstvo, uređene javne službe i jednake kriterije pri zapošljavanju. Kada se iste teme godinama ponavljaju bez vidljivog pomaka, teško je očekivati povjerenje u institucije.

Isto vrijedi i za velike političke teme. Državnost i nacionalni interes imaju svoje mjesto u političkom životu Bosne i Hercegovine, ali njihov značaj za građane vidi se i kroz funkcionisanje institucija, javnih službi i sistema u kojem se odluke provode.

Predizborna kampanja zato bi trebala omogućiti poređenje obećanog i urađenog. Mandat se može procjenjivati prema konkretnim odlukama, rezultatima i promjenama koje su ostale iza njega. Tu se vidi razlika između političke poruke i stvarnog učinka.

Na kraju ostaje odnos između onih koji biraju i onih koji su izabrani. Građani daju mandat očekujući da će od rada institucija imati koristi cijelo društvo. Ako se koristi i prilike uglavnom zadržavaju unutar političkih struktura, među izabranima i njima podobnima, onda se povjerenje u sistem teško može održati.

Sedam dana pred izbore zato vrijedi pogledati šta je ostalo iza prethodnih mandata. Koliko je ljudi dobilo priliku bez stranačke veze, koliko je javnih usluga unaprijeđeno, gdje su otvorene nove perspektive za mlade i gdje se život građana danas može povezati s politikama onih koji su dobili njihov glas.

Odgovor se neće pronaći u predizbornim sloganima. Vidjet će se nakon izbora, u konkursima, bolnicama, školama, institucijama i životima ljudi koji su svoj glas dali. Ako se tu godinama ne vidi pomak, onda vrijedi preispitati i one koji su birani i način na koji ih građani biraju.