U julu 1995. godine vojska i policija RS-a počinili su genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ubivši više od 8.000 muškaraca, među kojima je bilo mnogo djece i staraca.

Vlasti u Srbiji strogo se protive određenju ovog ratnog zločina kao genocid i izričito ga negiraju, piše DW koji je istraživao  da li je i kako Srebrenica predstavljena u udžbenicima historije u Srbiji.

Za razliku od ranijih godina, kada se Srebrenica pominjala "najčešće u jednoj većoj zagradi u kojoj bi bili poređani zločini raznih strana, gotovo bez objašnjenja" situacija je danas nešto drugačija, za DW objašnjava historičarka i univerzitetska profesorica Dubravka Stojanović. 

Teško ih naći

Ubijani od Kravice do Branjeva, tijela zakopavana, bagerima komadana i prebacivana: Više od 100 masovnih grobnica Srebrenice neobilježeno, vlasti ne daju odobrenje

Ona kaže da je u posljednjoj generaciji objavljenih udžbenika povećan prostor posvećen ratovima devedesetih, ali da je on "iskorišten na najpogrešniji mogući način".

Stojanović ističe da su, osim u jednom udžbeniku u kome se navode presude sudova u Hagu bez komentara, u drugim udžbenicima autori ušli u debatu sa sudovima, koje su osnovale Ujedinjene nacije (UN). 

- Glavni cilj tih argumenata je negiranje genocida ili potpuna relativizacija onoga što se dogodilo u Srebrenici. To se čini tako što se u jednom udžbeniku navodi činjenica da se radilo o zarobljenim muškarcima koji su strijeljani, ali i da je jedan broj njih poginuo u borbama, čime se gubi karakter masovnog i sistematskog zločina napravljenog sa ciljem da se ubiju svi muški stanovnici - pojašnjava profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu. 

Podaci MC Srebrenica

Više od 700 godina zatvora i pet doživotnih robija: Ovo su imena svih osuđenih zločinaca za genocid u Srebrenici

"U drugoj knjizi se", dalje objašnjava, "navodi da je omogućen transport žena i djece, što izgleda gotovo kao humanitarna akcija, a ne kao čin etničkog čišćenja". Ističe i da se zločin u toj knjizi opravdava tvrdnjom da Srebrenica "nije bila demilitarizovana zona UN-a", kako je bilo predviđeno, "kao da to može opravdati ubijanje tolikog broja stanovnika". 

Napominje da se u jednom od udžbenika ulazi i u debatu o broju žrtava, te se navodi da "istoričari nisu saglasni sa navedenim brojevima, da su oni pretjerani ili čak da ih ni sud nije tačno utvrdio, a ne kaže se da se masovne grobnice još pronalaze". 

Ulazi se i u debatu sa sudskim odlukama, pa se kaže da se i dalje vode debate o klasifikaciji tog zločina, pa čak i da većina srpskih pravnih stručnajaka misli da je Haški sud pristrasan’ čime se on direktno delegitimiše i omalovažava.

Očekivana odluka

Udruženja žrtava o oslobađajućoj presudi Milenku Živanoviću: Politika Srbije koja je stajala iza zločina nastavlja svoj put

- Analizom dostupnih knjiga iz istorije do sličnih zaključaka došli su i drugi istraživači. Analiza Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) o načinu, na koji domaći udžbenici historije prikazuju ratove devedesetih, pokazuje da se u 15 od 16 analiziranih udžbenika za osnovnu i srednju školu Srebrenica spominje, ali tako da se kreira kontekst u kome je genocid opravdan - za DW objašnjava Marko Milosavljević iz YIHR-a.

On ocjenjuje da je ovo oblik "institucijalnog poricanja", koji je u skladu sa njihovim nalazima o negiranju genocida, što su predstavnici vlasti učinili najmanje 40 puta tokom prošle godine.

Ovo pokazuje državnu politiku obrazovanja o ratu i ratnim zločinima, dok se stalnim prebiranjem po brojevima i identitetu žrtava one nipodaštavaju.  

Hronologija genocida

Karadžić je u martu 1995. izdao Direktivu za uništenje Bošnjaka u Srebrenici: "Gledajte to što kraće"

Sa time je saglasna i historičarka Dubravka Stojanović. Ona kaže da se ovakvom istorijskom interperacijom "direktno negira genocidni karakter ovog događaja i presude jedino relevantnih međunarodnih sudova, čime se dodatno stvara utisak da je međunarodna zajednica u nekakvoj zavjeri protiv Srba i da se oni optužuju bez osnova“. 

Time se, objašnjava ona, jača utisak ugroženosti, ali i stvara psihološka osnova za nova agresivna ponašanja.