Sve dok ljudi imaju ograničene mogućnosti u društveno-ekonomskim i političkim arenama, a pridržavanje religioznog načina života je ograničeno, hodočašća će ostati kao pristupačno sredstvo samoispunjenja.

Uoči ramazana predsjednik Tadžikistana je izrazio zabrinutost zbog čestih putovanja na hadža i umre građana Tadžikistana i iznosa novca koji se na njih troši.

“Samo u 2023. godini 63.000 građana zemlje obavilo je hadž i umru”, rekao je predsjednik Emomali Rahmon. Ta putovanja su stanovnike najsiromašnije države bivšeg Sovjetskog Saveza koštala 110 miliona dolara. Zbog toga je pozvao vjernike da svoja finansijska sredstva preusmjere ka porodicama, izgradnji domova i ulaganju u obrazovanje djece umjesto da ponavljaju hodočašća.

Islam je najrasprostranjenija religija u centralnoj Aziji. Za razliku od hadža, koji se može obaviti samo u određenom period u godini, umra je manje hodočašće koje se može obaviti u bilo koje vrijeme.

Bio je to ironičan ukor, s obzirom na činjenicu da je Rahmon pet puta obavio umru i tri puta bio na hadžu. On nije sam. Drugi predjsednici srednje Azije su česti gosti u Meki.

Takva putovanja u Meku imaju dvije svrhe: privlače širu javnost, pri čemu se predsjednici predstavljaju kao vođe većinskih muslimanskih naroda, a ova hodočašća se često dogovaraju i tokom državnih posjeta Saudijskoj Arabiji. Na primjer, kada je Serdar Berdimuhamedov preuzeo dužnost predsjednika Turkmenistana, njegova prva strana posjeta bila je Saudijskoj Arabiji i tokom te dvodnevne posjete obavio je umru. Predsjednik Uzbekistana, Shavkat Mirziyoyev, također je bio u umri već dva puta, 2022. i 2023. godine, ponovo tokom državnih posjeta. Predsjedavajući Narodnog vijeća Turkmenistana i bivši predsjednik zemlje, Gurbanguly Berdimuhamedov, ostaje jedini srednjoazijski lider koji je obavio i umru (2016.) i hadž (2023.), iako je njegov hadž bio moguć tek nakon što je napustio poziciju.

Hadž i Centralna Azija

Posljednjih godina došlo je do porasta broja vjernika iz srednje Azije koji idu na hadž. U 2017. godini, 7.350 Uzbekistanaca posjetilo je Meku kako bi obavili hadž. Do 2023. ovaj broj se povećao na 15.150. Samo 153 državljana Turkmenistana moglo je ići na hadž u 2018. godini, ali je prošle godine taj broj bio 2.312. Sličan trend se može uočiti i kod drugih naroda u regionu, ali u manjem obimu. U posljednjih pet godina navodno je preko 120.000 ljudi iz regije otišlo na hadž.

Najviše hadžija iz regije dolazi iz Uzbekistana, ali dva faktora ovdje igraju važnu ulogu. Uzbekistan je najmnogoljudnija zemlja u regionu sa 36,7 miliona ljudi i ima jedan od najvećih udjela muslimana u regiji.

Međutim, paketi za hadž u Uzbekistanu i Tadžikistanu dolaze po veoma velikoj cijeni. Godine 2023., hadž iz Uzbekistana je koštao  6.000 dolara, a 2019. godine 3.946 dolara. Iz Tadžikistana hadž košta 5.400 dolara.

Nasuprot tome, građani Kirgistana su platili samo 3.900 dolara, dok su državljani Kazahstana plaćali između 3.000 i 4.500 dolara . Jedan faktor koji treba uzeti u obzir u vezi sa cijenama je da u Kazahstanu i Kirgistanu vlade nemaju monopol nad organizacijom hadža. Privatne turističke kompanije se bave aranžmanima – omogućavajući konkurenciju i niže cijene. U 2022. godini, na primjer, 14 turističkih agencija je bilo ovlašteno da organiziraju hadž putem konkurentnog tenderskog procesa u Kazahstanu.

Slučaj Turkmenistana ostaje jedinstven jer zemlja ne koristi svu kvotu koju su dale saudijske vlasti. Nije poznato da li turističke agencije smiju organizirati hadž ili umru.

Paketi za hadž i umru obično uključuju sve, kao što su vize, avionske karte, smještaj i obroci, vodiči i još mnogo toga.

Budući da se hadž obavlja jednom godišnje u određeno vrijeme, a određene kvote su određene za svaku zemlju od strane Saudijske Arabije, mnogi obični ljudi se odlučuju za malo hodočašće – umru, koje se obavlja u bilo koje doba godine.  

Postala je još pristupačnija za stanovnike Srednje Azije od augusta 2023. kada je Saudijska Arabija proširila listu nacionalnosti koje ispunjavaju uslove za e-vizu na još osam zemalja, uključujući Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. Turkmenistan je trenutno jedina zemlja u regionu čiji građani ne mogu podnijeti zahtjev za e-vizu.   

Rahmonova tvrdnja da je 63.000 ljudi iz Tadžikistana posjetilo Saudijsku Arabiju u jednoj godini je neutemeljena. Komitet za vjerska pitanja Tadžikistana izvijestio je da je oko 10.000 građana Tadžikistana obavilo umru 2023. godine. Ovo je ogroman skok u poređenju sa godišnjim brojevima prije pandemije od 2.000-3.000 ljudi. Također je vrijedno uzeti u obzir da mnogi Tadžikistanci obavljaju umru preko uzbekistanskih turističkih agencija jer je to jeftinije. Uzbekistan je 2022. godine djelimično dozvolio privatnim turističkim kompanijama da organizuju umru, a u augustu 2023. godine državni monopol nad organizacijom umre je potpuno ukinut . Zdrava konkurencija među privatnim turističkim kompanijama omogućila je da hodočašća postaju sve dostupnija u Uzbekistanu i 43.000 ljudi je obavilo umru 2023. Dok u Uzbekistanu u prosjeku jedan paket umre može koštati oko 1.200 do 1.500 dolara za 14 dana, snižene cijene se spuštaju na čak 750 dolara. U međuvremenu u Tadžikistanu košta oko 1.550-1.730 dolara.

Kako bi bolje zadovoljio rastuću potražnju za umrom, prošlog decembra Uzbekistan je pregovarao sa Saudijskom Arabijom o organiziranju 70 redovnih letova sedmično između dvije zemlje.

Dok je umra u privatnom sektoru sa nižim cijenama učinile hodočašća dostupnijim za širu javnost, još jedan faktor podstiče rastuću popularnost umre.

Nakon društveno i kulturno razornog osvajanja srednje Azije od strane carske Rusije, a potom i Sovjetskog Saveza, hadž je legaliziran tek 1945. godine, ali je samo šačica muslimana mogla ići u Meku i Medinu godišnje do ranih 1990-ih. Od tada, vraćanje vjeri postalo je trend jer su ljudi u regiji dobili slobodu nakon sedam decenija sovjetskog ateizma.

U Uzbekistanu, na primjer, oni koji obavljaju hadž ili umru često organiziraju malu proslavu nakon hodočašća, ponekad raskošnu – hojji to'y (gozba hodočasnika) – za porodicu i prijatelje.

Rahmon nije jedina javna ličnost koja je zabrinuta da će ljudi iz Centralne Azije trošiti prevelike količine novca na ponovljene posjete Meki i gozbe nakon umre samo da bi se razmetali. Vjerske vođe Uzbekistana također često kritikuju ove proslave kao nepotrebne. 

„Sve je više slučajeva susretanja ljudi (koji dolaze sa umre) u skupim automobilima (na aerodromima), postavljanja dugačkih tepiha sa ulaza u kvart, trošenja mnogo novca i pretvaranja ceremonija u svadbene gozbe, a ponekad, Bože oprosti nas, u predstave”, rekao je muftija Nuriddin Khaliqnazarov, predsjedavajući Ureda muslimana Uzbekistana, ne odobravajući razmetanje nakon umre.

Šef Odjeljenja za međunarodne odnose i organizaciju hadža Komiteta za vjeru Abdugaffor Yusufov također je izrazio zabrinutost zbog slučajeva u kojima radni migranti iz Tadžikistana vrijedno rade i šalju novac kući samo da bi njihovi roditelji potrošili taj novac na hodočašća i povezane troškove. Umjesto ponovljenih umra, pozvao je ljude da se uključe u dobrotvorne aktivnosti poput izgradnje „struktura za navodnjavanje, popravke puteva, izgradnje mostova i drugih društvenih objekata“.

Ono što centralnoazijskim političkim i vjerskim vođama nedostaje u diskusiji je da su hodočašća i posthodočasničke gozbe postali jedno od rijetkih odmarališta za obične ljude da se samospoznaju i osjećaju važnima. Činjenica da se svi vjerski obredi ne mogu slobodno promatrati u nekim zemljama Centralne Azije samo podiže status hodočasnika.

Sve dok su ljudi zarobljeni u siromaštvu s ograničenim mogućnostima u socioekonomskim i političkim arenama i dok je pridržavanje vjerskog načina života i dalje ograničeno, hodočašća će ostati kao sredstvo samoispunjenja. Proslave nakon umre imaju potencijal da postanu sljedeća svadbena groznica u Centralnoj Aziji, prostor za razmetljivo slavlje zbog nedostatka drugih opcija.